Broj: 3340.
Godina: XI
26. listopada (oktobra) 2015.
"POSTOJE TRI CUDA NASEG BRATA ISUSA JOS NEZABILJEZENA U KNJIZI: PRVO, BIO JE COVJEK POPUT TEBE I MENE. DRUGO, POSJEDOVAO JE SMISAO ZA HUMOR, I TRECE, ZNAO JE DA JE POBJEDNIK IAKO JE POBJEDJEN BIO".
Halil Dzubran
Dragi prijatelji,
U metaforama koje nam nudi izabrana poruka iz "Bijele kule" je osnova za tihovanje na temu smisla crkvenosti. Poradimo na tome da JEDNOM NE BUDE KAO STO JE UVIJEK:
48. COVJECANSTVO JE CRKVA
Covjecanstvo je crkva sto se sporo gradi,
i naglo rusi.
I uvijek iznova tako.
Kad sidjem na gradiliste, raznolik likom i kozom,
imenom i povijesnim dobom,
crkva se krene zidati s cetiri kraja zrenika,
i s tri kraja vremena.
Kad vec odmakne put tornjeva,
Moj se lik vraca na nebesko brdo;
u tomu casu stize Me cvil i prasak.
Ne okrecem glave, znam:
moram se vratiti.
Jer jednom nece biti kao sto je uvijek.
"Bijela kula", knjiga 91. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
Sunday, October 25, 2015 9:16 PM
BRDOVEČKI KLJUČ
Elena, Rajka, Cuna, Filip, Neno i ja upravo smo se vratili sa Brdovečkog Ključa, gdje smo zajedno sa drugim volonterima uspijeli podijeliti hranu i odjeću ljudima koji su stigli vlakom u 14 i 17h. Bilo je jako puno ljudi, imam osječaj kao da je svakim vlakom došlo duplo više ljudi nego na Botovu,a tamo je išlo 1500 ljudi u jednoj turi. U današnje oba dvije skupine bilo je jako puno obitelji sa puno djece. Teško je gledati male bebice zamotane u dekice u tatinom naručju.
Napokon smo se sreli sa Jasnom R. i vesela srca zajedno dijelili odjeću. Svi volonteri su prekrasni topli ljudi,spremni na šalu a bome i na suradnju i brzu timsku akciju.Jer kad krene kolona mora se brzo i učinkovito timski djeovati. Zahvani smo i policiji na suradnji.
Nas šestero smo jučer pokupili donaciju koju je Eva sakupila kroz akciju Sokić-sajam uzgojene hrane/inicijativa podrška izbjeglicama. Napunili smo jedan terenac i dva auta do krova, odjećom i hranom. Zahvaljujemo se Evi i cijeloj ekipi, kao i svim donatorima. Sve donirano podijeljeno je već u prvoj turi. Zajedno sa hranom volontera drugih skupina. Nakon prve ture, bili smo zabrinuti što ćemo dijeliti drugom vlaku, jer nismo više imali hrane. U tom trenu, počeli su stizati novi auti i donositi hranu. Sakupilo se i za drugi vlak. Naravno sve smo podijelili. Slijedeći vlak treba doći za 3 sata, a opet nema hrane. Mi odlazimo kući, a dolaze Austrijanci sa krcatim autima hrane. Nevjerojatno kako su grupe koje se ne poznaju iskordinirane, da ne dođu sve odjedanputa, već u razmacima točno kada su najpotrebniji. I ne možeš primjetiti kako netko TO ODOZGORA VODI SVE. Kada se srca otvore i zajednički djeluju u dobroj namjeri i nebesa pomažu.
Srdačan pozdrav,
Zvjezdana
Zvjezdana