"BOJ SE BOGA, ALI I ONOGA KOJI SE BOGA NE BOJI".  

                                                                                                         Srpska poslovica

Dragi prijatelji,

Uski, i umom i grudima, imenuju Boga, separatisticki svojataju, dodeljuju mu "osobne isprave" (putonice, iskaznice) po uskoci svojih obzora, ne vodeci racuna o zidovskoj spoznaji da NEMA MJESTA ZA BOGA U ONOME TKO JE PUN SAMOG SEBE.. Zato je pjesma iz "Bijele kule" koja ispunjava nase danasnje tihovanje, pravi melem od nevolja uskoce i, jednako tako, prigoda da dodjemo do uvida o MIRISNIM PRSTIMA SUSTINE koji se vjesto sluze MACEM PONIZNOSTI i KOPLJEM SMJERNOSTI i svakim drugim oruzjem STRPLJENJA:

25. BRANI MOJE IME

        Brani Moje Ime macem poniznosti,

        kopljem smjernosti.

        Neka ti bude nepobjedno,

        a od udara tvoje miline

        neka se nitko ne oporavi,

        i neka zaboravi ustati onaj,

        koji je pao od metka

        tvoga strpljenja.

        Tako ces Me braniti i obraniti,

        jer tvoja Me jatorna pamet

        i ostrokutna rijec zna raniti,

        kada iz drugih usta psujem Sebe,

        i u Svoju se vlastitu mrezu zaplecem,

        zato da bi Me otpleli

        mirisni prsti sustine.

"Bijela kula", knjiga 59. Zapisala Vesna Krmpotic

 Puno pozdrava iz Sombora od Josipa