BOŽJE OBEĆANJE

Jedan je bogopoklonik dugo molio Boga da mu se pokaže. Najveća mu je želja bila da od Boga ishodi obećanje, kako ga nikada neće napustiti. Bog mu se na početku pokaže i objavi mu:
„Obećajem ti da te nikada neću napustiti, da ću i u dobru i u zlu jednako biti s tobom.“
Poklonik je bio sretan. Osjećao je Boga oko sebe, uz sebe. Hodajući po pijesku obale, znao se osvrtati da utvrdi, ide li Bog uistinu za njim. I zbilja, još je jedan par stopa slijedio njegove. Sretan je i presretan bio taj čovjek, i duboko zahvalan Bogu.
Ali naiđoše tamni oblaci, i nadviše se nad njegov život. Svakojake ga nevolje snađoše. Koračajući po pijesku vremena i osvrćući se, poklonik, duboko razočaran i zaprepašten, ustanovi da ga Božje stope više ne slijede. Vidio je samo jedan par stopa.
„Kako to da si me napustio sada, kad mi je najpotrebnije?“ jecao je čovjek, kršeći ruke od očaja. „Kako si mogao prekršiti zadano obećanje?“
Pa ipak, nastavio je s hodom.
I onda, jednoga dana, opet se susreo s Bogom, licem u lice.
„Zašto si me napustio u vrijeme nesreće i patnje?“ izlanu taj čovjek. „Zašto nisi održao riječ da ćeš uvijek biti sa mnom?“
Bog se nasmiješi, i reče mu:
„Kad si onomad primjetio samo jedan par stopa, znaj da su te pripadale Meni, a ne tebi. Jer tijekom toga tegotnoga vremena, Ja sam te nosio u naručju!“



(Neustanovljen izvor, prevela V.K.) preuzeto iz njige VRLINE ISPRAVNOSTI koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić

------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/