RAZGOVOR: BORIS DEMUR, LIKOVNI UMJETNIK IZ ZAGREBA

More je smrt i život

Ja sam u biti kanal za stanovite energetske sustave iz makrokozmosa i mikrokozmosa. To su potencijali svih ljudi, specifičnost je jedino u tome što sam ja koncentriran i time se bavim — More nosi smrt, ali daje i život, valovi se prepleću, upada se u dubinu vala, ali se kroz pjenu vala izlazi u svjetlost, dakle iz tame u svjetlo. Poanta ove izložbe je ta dihotomija prirode, njeni procesi su nam na dohvat ruke u moru, a isti ti principi kolaju svemirom i u nama

Od osamdeset treće, kada je, kako tvrdi, doživio mistično prosvjetljenje pri kojemu mu se u području trećeg oka ukazala spirala, Boris Demur sve do danas otkriva nove konotacije vezane uz nju. Kad se počeo baviti fenomenom spirale, nije slutio do kojih će ga spoznaja odvesti opsesivno bavljenje tim fenomenom.

— Osamdesetih sam zapravo samo studirao, otkrivao i pronalazio sve moguće manifestacije fenomena spirale, koji me jako zainteresirao, tako da sam ga istraživao kroz drevne civilizacije i kroz znanost (astrofiziku, nuklearnu fiziku i fiziku subatomskih čestica), a sve kroz filter svog umjetničkog rada. U pitanju su procesi koji više vode mene nego ja njih; što manje ulažem kontrole, to se slobodnije mogu kretati kroz mentalne prostore, a posljedica su realizacije u multimedijima. Od videa, performansa, do svih klasičnih medija. U devedesetima me je privukla kozmogonija spiralnih izvanvremenskih galaktičkih i intergalaktičkih višedimenzionalnih sustava, jer sve se nadovezuje jedno na drugo i izvire jedno iz drugoga. Polako mi se otvarala i svijest o tim procesima spiralnosti. Osvijestio sam da sam ja u biti kanal za stanovite energetske sustave iz makrokozmosa i mikrokozmosa. To su potencijali svih ljudi, specifičnost je jedino u tome što sam ja koncentriran i time se bavim.

Koliko vas u svemu tome zanima sama likovnost?

— Likovnost je, u globalu uzevši, posljedica tih mentalnih procesa. Negdje su sami mediji, uzmimo slikarstvo, uzrok, a negdje su posljedica tih procesa. Na koji način se to događa? To je bitno za drugu polovicu devedesetih, kad sam naišao na knjigu o determinističkom kaosu gdje je stvar, osobito u fraktalnoj geometriji, vrvila spiralnim procesima. Tu su mi se spoznaje dopunile i otvorile. Prešao sam s euklidovsko-aristotelovskog sustava filozofije i matematike na platonsko-pitagorejski sustav koji je temelj cijeloj teoriji determinističkog kaosa. To je i odgovor na pitanje o mom odnosu prema medijima. Ja prema medijima imam determinističko kaotični odnos, nešto se događa regularno, onda se odjednom pokazuju neregularne zone, iznenađujuće zone, u kojima se sve de facto izmjenjuje. A izmjenjuje se, opet, u jednoj dvostrukoj spirali.

Vaše spirale u slikarskome mediju katkad imaju nešto dopadljivo te su bliske i ljubiteljima građanskog slikarstva; s druge strane, povezani ste i s Trokutom u "Crveno sveučilište". Kako gledate na te dihotomije?

— Otvoren sam prema životu i umjetnosti. Mislim da se život i umjetnost pretapaju u svakodnevici. Negdje dolazi do paradoksalnih situacija, negdje do ortodoksnih. Što se tiče dopadanja, ja to gledam kroz energetski sustav — svi ti radovi emaniraju energiju. Ta energija će se nekome naprosto svidjeti, raspoznat će je intuitivno i po principu energetskih supstancija koje su vrlo bitne i za otvaranje čakri i za funkcioniranje, kako individue, tako i kozmogonijskih procesa.

Kad smo kod energetskih procesa, zbog čega se izložba u Ghettu zove "Spiralni yin-yang mora"?

— U posljednje vrijeme radim s mandalama. Riječ je o spiralnom determinističkom kaosu i o spiralnim mandalama. Mandale su energetske površine koje imaju svoju strukturu koja nam omogućuje kontemplaciju i samoponiranje, ali bez napora i bez specijalnih tretmana. Spiralne mandale mora su stanja kad sjedimo uz more opušteno. Bilo more valovito ili mirno, ako je čovjek te prirode da mu to treba u njegovoj polovici bića i njegovoj cjelokupnoj egzistenciji, njemu more može biti prekrasna mandala. Sve su mandale, samo ovisi što kome odgovara po njegovoj individualnoj prirodi. Znanost determinističkog kaosa i istočna filozofija se preklapaju. Spirala mi se potvrđuje kao jako ključna forma. Nisam htio ništa čitati o yinu i yangu, već sam mu se htio otvoriti, jer je on u nama. Kao i dihotomije svijetlog i tamnog. More nosi smrt, ali daje i život, valovi se prepleću, upada se u dubinu vala, ali se kroz pjenu vala izlazi u svjetlost, dakle iz tame u svjetlo. Poanta ove izložbe je ta dihotomija prirode, njezini procesi su nam na dohvat ruke u moru, a isti ti principi kolaju svemirom i u nama.

Napisali ste kako mandale smatrate ekranima biopjutora? Što su biopjutori?

— Smatram da silicijski kompjutori spadaju u željezno doba kompjutora. Već su laboratorijski pripremljeni biopjutori. Kad se isplati još nekoliko generacija silicijskih kompjutora, vrlo brzo će se prijeći u tehnologiju biopjutora. Najsavršeniji i najsuvremeniji biopjutor je naša siva moždana kora, koja opet ima dvije polovice, kao i yin - yang. Mandale smatram ekranima biopjutora. Osim što nose informaciju, nose i bioenergiju, energetska polja i sve one supstancije koje će se otvoriti u biokompjutorskom tehnologijskom dobu koje nam je na pragu, laboratorijski temelji su već postavljeni. Bioinformatika ima ekvivalent s biosustavima, dakle, s ekologijom. To je bioglobalni proces u kojem se pretapaju umjetnost, znanost, religije i ateizmi, odnosno, one pozitivne strane u njima, koje otvaraju ljudski subjektivitet na spoznajnoj, energetskoj, astralnoj i intuitivnoj razini.