"COVJEKOVA DUSA JE KAO VODA: DOLAZI S NEBA, PENJE SE NA NEBO I OTUDA BRZO VRACA, STALNO MIJENJAJUCI BORAVISTE".  

J.V. Gete

Dragi prijatelji,

I danasnja bjelokulska pjesma me je podsjetila na moj boravak u Prashanti Nilayamu 2007. kada sam cuo da BOGOVI I ANDJELI SEDAM NEBESA NE ZNAJU STA BI SVE DALI ZA JEDAN TRENUTAK SA AVATAROM, a ljudi kojima je sve to tako lako dato (neki kazu da nije TAKO LAKO vec da je to zasluzeno stotinama vrlih zivota narecenih hodocasnika) olako "prokockaju" energiju dobijenu iz tog susreta. Osim toga, jednom smo se na kampu u Gozd Martuljku, sad znam da je to bilo pretenciozno, bavili temom TKO SAM JA? Gibran kaze SAMO JEDNOM U ZIVOTU BIO SAM NIJEM. TO JE BILO KAD ME JE NETKO UPITAO "TKO SI TI?". Zato, posebnom tisinom, oslusnimo ovu pjesmu:

26. BOGOVI SU MOLILI

        Bogovi su molili da se rode kao ljudi, biljke, ili stvari, dok Ja budem zemljom koracao. Molili su da se rode kao komarci ili kisa, u nocima oko Moje zemaljske kuce.     

        A tko ste vi, koji ste ovdje bez prevelikoga cudjenja - kao da vam je mjesto Mojega zemaljskog boravka praotacka bastina, ni od koga ugrozena, pa ni od vas samih?!

        Tko ste, uistinu, vi, koji pratite ocima Moj ljudski lik u prolazu kroz vase redove?

        Jeste li ovo mjesto zasluzili svetoscu, ili patnjom? Jeste li dosli iz neba, ili iz pakla? Jeste li zdravi, ili bolesni?

        Tko ste, uistinu, vi?

"Bijela kula", knjiga 58. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa