BELAJ /haibun/
Borivoj Bukva
--------------
Cudo zivota je kazu vinova loza, sveta, bozanska biljka, ciji je proizvod vino, pice je bogova i bozanske ljubavi. Izdanci loze teze visinama, obavijaju nebesa i postaju simbol carstva nebeskog.
U biblijskim motivima Hristos se usporedjuje s lozom: vino je krv grozda, a Hristova krv je vino, napitak besmrtnosti. Loza i vino su simbol radosti i vjecnog zivota.
Tu na samom tlu bozanske, djevicanske Istre, s jeseni u sumi cokota i vinove loze, krijuci se od beraca, potrcali smo drzeci se za ruke u obliznji sumarak...
Ispod Boljuna i Boljunskog polja, bijela cesta skrece i vodi do Belaja. Na zaravni brdasca smjesten je ljetnikovac, mjesto boravka ruskog kneza Martina Mojsijevica, potom habzburga Auersperga, da bi nakon vlasnika talijana, u II svjetskom ratu bilo poruseno, devastirano i napusteno...
Obnovom vinograda i objekata, dvorske kapele sa lapidarijumom iz napustene pavlinske crkve Sv.Marije sa Čepickog polja, crkve i pratecih objekata na ljetnikovac Belaj, vraca se zivot...
Zreli grozd
i raspucale usne
ljubih strasno.
Ja gledao sam u njene dojke, dok se ona propitivala usput me pozurivala, - da nas ne primjete? - ona rece. Trebalo bi se prihvatiti posla!?
Lijepa djevojka i prekrasne grudi, raskopcana dugmad na njenoj bluzi mamile su poglede istarskih mladica.
Zagledajuci se u dojke, punili su grozdjem nase kasete, a bilo je tu i vina. Svakom od pridoslih budio sam potajnu nadu da ima sanse, da bi se trebalo vise zaloziti i ponuditi pricu. Lijepa djevojka na sve to smijesila se i smisljala zaplete, igrajuci se srcima mladica. Dok sam ja, bio posrednik u igri flerta, ljubavi i nadanja...
Zreli grozd
na grudima djevojke
dotakoh usnama.
Lijepa djevojka povratila je tako i meni radost i zar za igrom, a istarskim mladicima potajnu nadu da budu voljeni i zeljeni. U znaku ljubavi, - povratak ljubavi na Belaj bio je neizbjezan...
Davna, poneki put i "mracna" proslost ovog kraja, rasplinula se pred narastucom ljubavi, a Sunce je svojim zrakama zarilo po beracima i grozdjem nakupljenim za "novo vino" iz "nove bacve" Belajskog kraja.
Tako rece i moj prijatelj rijecki glumac i pijesnik, Josip Eugen Šeta u svojoj pjesmi, "Ko ti sada dojke krsti"?
Velom tajne proslost Belaja iz vremena habzburga Auersperga, ostaje i dalje prikrivena i nerazjasnjena, sve dok tajna ne bude razotkrivena skidajuci veo po veo...
Ono sto je meni poznato i sto sam ja cuo tih dana beruci grozdje, od radnika sa gazdinstva, sto su oni potajno ispricali na moje inzistiranje, ne zelim izneti javnosti, to ostaje i dalje tajnom. Samo to, da su mlade majke morale: "Dojiti kera!". Kuda su habzburg Auersperg i njegovi podanici s djecom mladih tek porođenih majki, to nitko nezna, a vjerojatno nije ni za pričati... Belajski "drakula" kako ga narod prema predanjima zove, ostaje enigmom i duboko urezan u priče iz ovoga kraja. Priče koje bi se trebale razjasniti i tako u svoj svojoj istinitosti, ostati i zabilježene u nasljeđe ovoga Belajskog kraja...
Mi bili smo sudionici u igri ljubavi i nadanja, uz "novo vino" i pjesmu, dionizijski veseli i sretni, vracajuci zivost i zivot u Belajski kraj...
Zreli grozd
na grudima djevojke
dotakoh usnama.
Haibun ispisan u Rijeci, 11.09.2003. Borivoj Bukva
http://budan.blog.hr/