Basho i putovanja - Zanima vas...

BASHO i putovanja
-----------------

Basho je bio nemirna duha i njegova mu pjesnicka priroda ne da mira. ... Na prvo veliko putovanje odlazi ljeti 1684., ciji opis daje u Zapisu kostura izlozena vremenu (Nazarashi Kiko): "Ne mogu se vise dosjetiti kad je to bilo, no jednom me je zahvatila ceznja za zivotom u putovanju, i predadoh se sudbini usamljena oblaka gonjena vjetrom..."
U to vrijeme putovalo se pod vrlo nesigurnim okolnostima, malo je ljudi kretalo na put iskljucivo radi uzitka ili razonode.
"Buduci da nisam imao trajnog boravista, nisam imao nikakvog interesa za cuvanjem blaga, a kako sam bio praznih ruku, nisam se bojao da bi me tko na putu mogao napasti. Pjesacio sam sasvim spokojno, preziruci uzitak putovanja u nosiljci i punio gladni zeludac priprostom hranom, kloneci se raskosi mesa. Upravljao sam svoje korake u kojem god pravcu mi se htjelo, ne imajuci plan puta koji bi slijedio. Moje jedine zemaljske brige bile su hocu li naci pogodno prenociste i jesu li slamnate sandale bile odgovarajuce velicine za moja stopala."...

Iscrpljen dodjoh
Trazeci prenociste-
Cvat glacinije!

...Dok je u "Zapisima kostura izlozena vremenu" tek izlazio iz teskih godina ispunjenih samocom i traganjem za vlastitim identitetom, u "Zapisima jedne putne torbe" kaze: "U ovom smrtnom tijelu sto ga cini stotina kostiju i devet otvora, ima nesto, a to nesto, kako nema boljeg imena, zove se vjetrom vijoren duh...
To nesto zapocelo je prije niza godina pisati poeziju, isprva jedino da se zabavi, no konacno mu je to postalo sudbinom... Najzad je uvidjelo da ne poznaje druge umjetnosti do umjetnosti pisanja poezije i tako se predalo njenu putu."...
... Bashov haiku odise profinjenim osjecajem dozivljaja ljepote u samoci (sabi) i siromastvu (wabi). To je mozda najbolje vidljivo iz njegovih haikua:

Na goloj grani
scucuren sjedi gavran
- jesenji sumrak.

Zvono zamire:
Razljeva se miris
cvjetova. - Vecer...

...U povratku u Edo, umoran od dugih putovanja i brojnih posjeta, pise: "Ako me netko dodje vidjeti, moram uzalud trositi rijeci. Ako napustim svoju kucu da posjetim druge, uzalud trosim njihovo vrijeme. slijedeci primjer Sonkeija i Togonoa, odlucio sam stoga
zivjeti u potpunoj osamljenosti sa cvrsto zatvorenim vratima. Moja osamljenost ce biti moje drustvo, a moje siromastvo - moje bogatstvo. Kao covjek u dobi od pedeset godina, trebao bih moci odrzati ovu samonametnutu disciplinu.

Samo za slak
otvaram vrata-
za dana drzim ih
cvrsto zasunuta."...

... U pjesmama je prisutan cudan osjecaj odvojenosti od zivota.

Glas kukavice
Prelazi-gle-preko
Povrsine vode...

/Casopis NOVA AKROPOLA, br.45, listopad/prosinac 2005.,BASHO, Jasenka Grgljanic, str.35/

---------------