ASTRALAN
Astralan dolazi od latinskog astrum što znači zvijezda. Pojam potječe od Platona koji na osnovi proučavanja nebeskih tijela zaključuje da postoji posebno tijelo duše, koje nije niti tijeli , niti duša. Nazivi: astralno tijelo, pneuma, sideričko tijelo,suptilno tijelo, fizički posredovatelj, tijelo želje koje se za vrijeme spavanja može projcirati izvan fizičkog tijela i djelovati na udaljenosti od svog fizičkog tijela s kojim je povezano srebrnom astralnom vrpcom. Ovim pojmom i stanjem su se bavili: Platon i neoplatonovci, Porfirije, zatim okultisti Eliphas Levi i H.P. Blavatsky, zatim teozofi (Rudolf Steiner), susrećemo tu i Papusa, M. Heindela, Paracelsusa i mnoge druge. Pojam astralnog je kroz vrijeme mijenjao značenja, ali nikada nije prestalo zanimanje za njega, a danas je u srži mnogih spiritualnih tehnika...
ASTRALNA SVJETLOST
Astralna svjetlost je sinonim za „lux natura“ – svjetlo prirode. Paracelsus je često koristio ovaj pojam. U hinduizmu to je akaša, u kabalizmu aor, i kineskoj tradiciji chi, u mnogim ezoterijskim učenjima možemo naći tragove koji upućuju na „vitalni eter“, koji je „život nad životom“.To je svojevrsna hiperfizička pozadina života i same prirode.
ASTRALNI MISTICIZAM
Ovaj izraz je prvi upotrijebio F. Cumont (glasnogovornik Belgijske akademije 1909.g.) da bi njime označio nazor i doktrinu koja se očituje u teoriji o srodnosti duše s božanskim nebeskim tijelima, te u shvaćanju mudrosti kao kontemplacije neba i nebeskih tijela, no za ovaj pojam su vezana razna vjerovanja i obredi, a susrećemo ih kod Kaldejaca, Platona, Gnostika, Posejdonija(I s.p.n.e) itd...
ASTROBIOLOGIJA
Izraz je stvorio R. Berhelot da bi njime označio shvaćanje po kojem je je „s jedne strane sve živo, čak i nebo i nebeska tijela, a s druge strane sve ......potčinjeno zakonima brojeva, periodičnim zakonima koji su istodobno zakoni mudrosti i zakoni harmonije....
ASTROLOGIJA
Astrologija je sveta spoznaja neba. Postoji:
a). Influencijska astrologija vezana za vjerovanje da da su odnosi između nebeskih tijela, zemaljskih zbivanja i ljudskog djelovanja znakovito, ali jednosmjerno povezani.Ona je vještina proricanja, pravljenja horoskopa, natalnih karata isl.
b). Simbolička astrologija je utemeljkena na vjerovanju u dvosmjernost tih odnosa, te na mogućnost da se ljudska misao projcira. Više se bavi interpretiranjem nego prognoziranje i predviđanjem.
c). filozofska astrologija je temeljena na vjerovanju da je priroda knjiga simbola, da njezino jedinstvo počiva na mreži korespondencija i analogija, da svako biće može biti predmetom višestrukih tumačenja (moralnog, mističnog isl.), a i ukazuje na razne vrste gatanja (historijskog, metodičkog isl.). Njezin cilj je istraživanje ciklusa i proroštvo. Filozofska astrologija je mudrost.
Grane astrologije:
a). apolotezmatička astrologija (prognostika)
b). medicinska astrologija (ijatromatematika)
c). metereološka astrologija
d). onomantička astrologija (astrologija planetarnih genija)
e).analogijska astrologija (meditacijska)
f). astromitologija itd..
Činitelji astrologije: 12 znakova Zodijaka, 10 planeta (dva svijetleća tijela; Sunce i Mjesec, te osam planeta, do otkrića Plutona 1930.g. – sad kad oko Plutona opet dižu frku, astrolozi još nisu zauzeli stav), 12 Kuća (podjela nebeskog svoda u funkciji vremena i mjesta), pet glavnih Aspekata (kutni odnosi od 0, 180, 120, 90 i 60 stupnjeva).
Povjesna razdoblja astrologije:
a). prethistorijsko (npr. Venera s Mjesečevim srpom iz Laussela, stara 25000 g.)
b). sumersko (proučavanje položaja, kult zvijezda, Sabejstvo/istočnjački kult, proricanje za kralja)
c). egipatsko (stelarna, sotijska astrologija – Sothis = Sirius)
d). helenističko (Ptolomej; III st.p.n.e.)
e). arapsko razdoblje
f). staro razdoblje
g). moderno (počevši s Morinom de Villefrancheom; astrologia gallica, 1661.g.)