Apokalipsa pred vratima

Ako do sada niste vjerovali da nam uskoro predstoji Apokalipsa - povjerovat ćete - samo pogledajte ruski dokumentarac„Тайные знаки - Апокалипсис - Переворот Земли" (Tajni znaci - Apokalipsa - preokret Zemlje). Premjera je bila u veljači 2010. godine, prije katastrofalnih potresa u Čileu i Japanu, a sam početak priče odnosi se upravo na pobunu prirode koja je tek počela, a nagovještava ono što tek slijedi - još više potresa, poplava i drugih prirodnih katastrofa, što je, sve zajedno - tek uvod u ono pravo - preokretanje Zemljine osi.

„Scenarij" je jednostavan: sa neba na Zemlju srušit će se svemirska hladnoća, iz unutrašnjosti planete proključat će rastopljeni metal, a vatra i led na kraju će sve uništiti. Sve će (ako još bude bilo nekoga da to vidi) „začiniti" smrtonosni solarni vjetar. U režiji Aleksandra Glagoljeva i Sergeja Kurakina, u filmu „nastupaju" ozbiljni znanstvenici Ruske federacije, i ono što prognoziraju ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.

Ovo se već događalo

U našem stolječu katastrofe se umnožavaju, a potresi i vulkanske erupcije uzrokuju pomicanje Zemljine kore. Promjena geoloških slojeva tako je duboka da će preokrenuti i samu jezgru planete, a onda - slijedi promjena geografskih polova. Ruski znanstvenici tvrde da se unutrašnja jezgra planete miče ka Japanu brzinom od čak 10 cm godišnje, što bi značilo mnogo toga, imajući u vidu da je ono sastavljeno uglavnom od željeza (80 posto), nikla i silicija i da je, praktično, težište naše planete, koje određuje njeno kretanje, odnosno - rotaciju. I ne samo to - jezgra formira i obrtno magnetno polje Zemlje, od kojeg ovisi mnogo toga...

Šta bi se desilo kada bi se jezgra „ozbiljnije" pomaknula? Ilustracija za ovu varijantu je jednostavan eksperiment sa lutkom - babuškom, koja se lako ispravi kada je gurnete, jer je njeno težište fiksirano.

Međutim, kada ono nije fiksirano, pokret će jednostavno - prevrnuti lutku ili - sferu, kakva je naša planeta. „Ovo se u povijesti planete već događalo i - ponovo će se dogoditi" - kaže Maksim Bojko, znanstveni suradnik Paleontološkog instituta Ruske akademije znanosti, Akademik Aleksandar Fefelov objašnjava da se, prije posljednjegm „okreta", južni pol Zemlje nalazio u regiji Uskršnjih otoka, a sjeverni - na Himalajima, na granici Kine i Indije: „Geolozi su potvrili ovu teoriju, pa su i pronašli dva stara ekvatora - jedan obilježava prsten planinskih lanaca Himalaja i Atlasa, a drugi se prostire Stjenovitim planinama i preko Maldivskih otoka".

Svaki od ovih lanaca okružuje planetu po ravnoj liniji...Ovi vijenci su formirani pri preokretu, jer je tada magma na ekvatoru ogromnom snagom pritisla Zemljinu koru, ona nije izdržala i - pukla je. Lava se razlila pri površini, gdje se ohladila i pretvorila u planine.I arheološka iskopavanja dokazuju da se Zemlja već prije okretala.

Tako su u Egiptu pronađeni solarni satovi koji pokazuju točno vrijeme samo na geografskoj širini od 15 stupnjeva, iako se Egipat nalazi na 25 stupnjeva geografske širine. „Stare astronomske tablice uvjeravaju nas da je Babilon ležao daleko sjevernije od današnjih ruševina" - uvjerava arheolog, dr Andrej Poljakov: „Drevni opservatoriji čuvaju tajnu o tome kako se premještala os Zemlje, zato što su ti opservatoriji bili usmjereni u jednu točku na nebu, a poslije nekoliko tisuća godina ona se pomaknula".Postoji još dokaza o tome da su se Zemljini polovi micali, a jedan od tih preokreta završen je - globalnim potopom.

Ne treba ni podsjećati da se potop spominje u mnogim kulturama koje inače nemaju drugih zajedničkih točaka.Maksim Bojko smatra da je sva ta silna voda morala odnekud doći, a mogla je doći - samo iz oceana.

Jedino što bi, po njemu, moglo „pogurati" vodu - jest - preokret planete. A da bi voda prekrila čitavu planetu, preokret bi trebalo biti veoma oštar, nagao... Da ne podsjećamo da bi ovaj trzaj morao biti praćen i vulkanskim erupcijama, ogromnim potresima i drugim kataklizmama.

Mamutska posla

Da li su planinski lanci dovoljan dokaz da se ovo okretanje već događalo? I ako nije - evo novih dokaza, koji određuju čak i vrijeme tih dešavanja. Tako je je u Jakutiji, nedaleko od mjesta Ust-Nera, svibnja 2009. pronađeno potpuno očuvano mladunče mamuta koje je uginulo prije 12 tisuća godina. Inače, sedamdesetih godina prošlog vijeka u Jakutiji je pronađeno pedesetak tijela mamuta, čiji se ostaci nalaze u Muzeju primjenjene ekologije sjevera, u okviru kojeg je i Muzej mamuta.

Petar Lazarev, direktor Muzeja mamuta, objašnjava da je mladunče pronađeno u santi leda i da je i dalje zamrznuto, da bi se očuvalo. A tijelo je, inače, tako dobro očuvano, da se u njegovom želucu nalazi neprobavljena hrana - biljke koje su rasle prije 12 tisuća godina.

Kako je mali mamut okončao ovozemaljsko bivanje? Ideja da je ubijen brzo je odbačena, jer nema tragova bilo kakvih povreda, a koža je potpuno netaknuta. Aleksandar Fefelov objašnjava da je tada izumrla cijela ova vrsta, baš kao i svi nosorozi u Sibiru i sabljozubi tigrovi. Ali, da se vratimo na mladunče...

Zdrava logika govori da se, ako se u želucu nalazila neprobavljena trava- zamrzavanje dogodilo - tokom ljeta (inače, kako bi mamut u Sibiru imao što pasti?), a sve se desilo veoma brzo - u suprotnom, trava bi bila probavljena. Dakle - jedino objašnjenje bilo bi da se na životinje iznenada sručila nevjerovatna hladnoća. „Životinja teška između pet i sedam tona, tjelesne temperature oko 36,1 - 36,2 stupnja, bukvalno se zamrzla za 20 do 30 minuta" - kaže Fefelov. Mnogi vjeruju da je razlog ovog brzopoteznog zamrzavanja - pomicanje Zemljine osi.

Naime - atmosfera nije uspjela da se kreće zajedno sa „poludjelom" Zemljinom kuglom i zato se na nekim mjestima urušila. Stoga se temperatura u oblastima koje su ostale bez zaštite od kozmičke hladnoće - spustila na apsolutnu nulu - minus 273 stepena Celzijusa!

Štit od kozmičkog zračenja

Međutim, čak i da nije bilo urušavanja atmosfere prije 12 tisuća godina, živi svijet bi, svejedno - bio uništen. Jer - druga velika opasnost je Sunčeva radijacija, od koje nas inače štiti Zemljino magnetno polje. Problem je u tome što, dok se os miče - ono nestaje.

Već i sada se u magnetnom štitu pojavljuju prekidi, što je dokaz da je katastrofa neizbježna.Radnja se premješta u Institut magnetizma Zemlje u Moskvi. Poznato je da strelica kompasa pokazuje sjeverni magnetni pol Zemlje, koji nije identičan geografskom polu.

Geografski pol definiran je osom rotacije Zemlje, dok magnetni ovisi od smjera magnetnog polja planete, koje se formira u unutrašnjosti Zemlje.Dakle, os magnetnog polja Zemlje zatvara kut od 11,5 stupnjeva u odnosu na os rotacije, a magnetno polje stvara štit unutar kojeg se nalazi naša planeta.

U Institutu magnetizma Zemlje neprekidno mjere intenzitet magnetnog polja Zemlje. Istražen je svaki kutak planete i napravljena mapa svih kolebanja polja. Ispostavilo se da se u oblastima sa jakim magnetnim poljem - ono sve više pojačava, dok se oblasti slabog polja - sve više šire.Anatolij Levitin, rukovodilac Laboratorije geomagnetnih kolebanja Ruske akademije znanosti, pokazuje linije magnetnog polja na površini Zemlje, a skreće pažnju i na Brazilsku anomaliju. Šta je tu nenormalno? On podsjeća da čestice koje dolaze od Sunca i drugih objekata u kozmos ne stižu do Zemlje zahvaljujući magnetnom polju. Ako je ovo polje oslabljeno, one bi zadrle duboko u slojeve atmosfere.

Takvih anomalija ima nekoliko, a jedna od njih nalazi se u - Sibiru.Brazilska anomalija zahvača nekoliko tisuća kvadratnih kilometara obale Južne Amerike, značajan dio Atlantskog oceana i nekoliko otoka, a interesantno je da je unutar njega i nekoliko tisuća kvadratnih kilometara Atlantika, poznatog kao - Bermudski trokut.

Ovdje nestaju brodovi i avioni, a piloti koji su zamalo izbjegli katastrofu u tom području pričaju o čudnim oblicima, o instrumentima koji su „poludjeli" i izgubili vezu sa zemaljskim službama.

Ovo se, navodno, sve češće dešava i sve više i van granica Trokuta - po mnogima, ovo znači da se Bermudski trokut - širi. Dr Bojko kaže:

„Oni lete i samo primjete da ne postoji veza između kompasa i karte, a kada napuste anomalnu oblast pokazatelji kompasa i karte - polako se usklađuju". Ipak, mnogi avioni i brodovi prolaze ovuda bez ikakvih komplikacija. Kao da se anomalija na neobičan način „uključuje" i „isključuje"...

Dobro, ovo je bio mali iskorak u priči o Brazilskoj anomaliji. Da se vratimo na polje u cjelini. Za njegovo postojanje zaslužna je jezgra planete koja pliva u rastopljenom metalu - kako se ono kreće - miče se i magnetni pol. Trenutno se južni pol kreće od Antarktika ka Australiji, a sjeverni - prema Sibiru.

Treći magnetni pol?

U selu Kočetovka u Kurskoj oblasti, u blizini Kurske magnetne anomalije koja zahvaća 160 tisuća kvadratnih kilometara najveći je intenzitet magnetnog polja na planeti. U posljednje vrijeme pokazatelji magnetnog polja ovde se mjenjaju - sve su bliži onima izmjerenim na polovima! Po nekima, nedaleko od Kočitovke pojavio se i treći magnetni pol Zemlje.

Ekipa filma u napuštenoj štali (da mjerenjima ne bi smetao jak vjetar i velike metalne konstrukcije) provjerila je što kaže kompas. GPS kompas i dalje je, naravno, pokazivao „klasičan" smijer sjevera, dok se strelica običnog kompasa čudno ponašala, ne mogavši da se „odluči" gdje će stati. Kada je igla skinuta sa tijela kompasa, da bi se slobodno kretala, pokazivala je - pravo na dole!

Kao da je sjeverni magnetni pol upravo tu - ispod Kočitovke.Dakle, magnetno polje u nekim područjima sve više jača. A to ima i svojih posljedica. Valentin Beljskin, profesor Kurskog medicinskog državnog sveučilišta tvrdi da je sve većem broju bolesnih - razlog upravo - magnetizam. „Utvrđen je glavni razlog povećanog broja bolesti, zaraznih i nezaraznih oboljenja. Na teritoriji Kurske magnetne anomalije, gdje imamo povišen intenzitet geomagnetnog polja, oboljelih je 3, 4, pa i 5 puta više u usporedbi sa normalnom situacijom".

Pojačavanje magnetnog polja u području Kurske geomagnetne anomalije može se objasniti time da se Zemljina jezgra koja formira magnetno polje kreće sve aktivnije, amplituda se povećava, centar ravnoteže naše planete se polako, ali nepovratno remeti. Iako se jezgra miče ogromnom brzinom, to ipak nije dovoljno da preokrene planetu. Za preokret je potrebna i neka vanjska sila. A ona postoji. Radi se o „efektu Dženibegov".

Sve je počelo 25. lipnja. 1985. na orbitalnoj stanici Saljut 7, kada je čuveni ruski kosmonaut Vladimir Dženibegov raspakirao pošiljku sa Zemlje.

Radilo se o leptir matici koju je trebalo odviti. Međutim, matica je nekako odletjela dalje i nastavila se vrtjeti, mičući se unaprijed (naravno, u bestežinskom prostoru), a onda je, iznenada, napravila oštar zaokret od 180 stupnjeva, leteći, ovoga puta, sa „krilcima" naprijed. Novi zaokret uvijek bi uslijedio poslije 40 cm „puta". Ovo je zainteresiralo Dženibegova, koji je na maticu zaljepio lopticu od plastelina i dalje proučavao neobično kretanje. Ispostavilo se da je loptica uvijek na istom rastojanju mijenjala smijer kretanja i - svoju os rotacije.Zašto se nešto slično ne bi dešavalo i sa Zemljom u kozmičkom prostoru? Nepoznata vanjska sila koja je djelovala na kuglu od plastelina djeluje i na našu „kuglu"...

Dr Aleksandar Fefelov smatra da se upravo o tome radi: Zemlja periodično pravi efekt Dženibegov - preokreće se.

Leptir matica bez gravitacije okreće se na svakih 40 cm na nekoliko sekundi, dok se, po Andreju Poljakovu, preokret Zemljine osi dešava na svakih 12 tisuća godina, a posljednji put to se dogodilo - pri kraju doba mamuta - upravo prije oko 12 tisuća godina.Dokle će nas dovesti dalje slabljenje magnetnog polja u nekim područjima? U selu Špalozavod (Tomska oblast, 300 km od istočnosibirske magnetne anomalije, gdje je Zemljino magnetno polje najslabije), već se primjećuje sve veći postotak oboljelih od onkoloških bolesti.

Istočnosibirska magnetna anomalija prostire se od obale Jeniseja do Lene, a ovo selo se nalazi u njenoj regiji, ali, ipak, sve više je oboljelih od raka krvi. Kako svjedoče liječnici iz Tomska, leukemija se sve više „podmlađuje", djeca koja oboljevaju stara su svega nekoliko tjedana. Ne zaboravimo da djeca dolaze sa sela, iz ekološki čiste sredine, gdje su svi drugi štetni faktori - isključeni. Zanimljivo je da je Špalozavod van Istočnosiribirske anomalije, što bi možda značilo - da se ona širi?

Remećenje ritma srca

Vjerojatno ste čuli za magnetne oluje, čije posljedice sve više ljudi osjeća. Tamara Breus, vodeći znanstveni suradnik Instituta kozmičkog ispitivanja Ruske akademije znanosti, objašnjava još neke potencijalne pogubne posljedice, osim uobičajene razdražljivosti: „Ritmovi magnetnog polja Zemlje rezoniraju sa ritmom srca, sa ritmom mozga, zato mogu izazvati aritmiju, čak i iznenadnu smrt. Veza između intenziteta magnetnog polja i zdravlja čovjeka pouzdano je utvrđena.

Termonuklearne reakcije sa površine Sunca izazivaju tokove magnetne plazme.

Ovo je strašno za novorođenčad i djecu do tri godine sa još nerazvijenim sistemom adaptacije, kod njih dolazi do disbalansa. Zna se da je najviše iznenadnih smrti kod djece do tri godine".I životinje osjećaju poremećaje magnetnog polja, odnosno - njegovo slabljenje u nekim dijelovima. Dugo znanstvenici nisu uspjevali shvatiti zašto su kitovi nalaženi nasukani na obali. A onda je nekome „sinulo" da se to dešava upravo u oblastima magnetnih anomalija, gdje im je sistem „navođenja" poremećen. Zavisnost od kolebanja magnetnog polja još je veća kod ptica selica, jer se one orijentiraju tokom migracija upravo uz pomoć pravaca linija magnetnog polja....Što bi se desilo ako bi ovo polje potpuno nestalo?

Anatolij Levitin daje nimalo optimističnu prognozu: „Postat će veoma toplo i sve će izgorjeti. Pošto neće biti magnetnog polja, prodreće čestice koje će donjeti smrt, promjeniće se klima, oceani mogu ispariti. Magnetno polje je osnova života na Zemlji".Kako je kada nema zaštitnog magnetnog polja (za sada) najbolje znaju kozmonauti. Sunčev vjetar prolazi skoro glatko kroz orbitalnu stanicu. Dženibegov objašnjava: „Prodire radijacija, čestice prolaze kroz sve što se unutra nalazi, otkazuje elektronika, računalna tehnika, narušava se red cijelog kompleksa. Jedini način da se opstane tamo je da se izvadi oštećeni blok i zamjeni se novim - sa Zemlje". Uređaji „po svom nahođenju" mogu otkazati, ili da se „ničim izazvani" - uključe kada im nije vrijeme.

Zamislite onda scenarij naše planete prepune raznorazne elektronike - bez magnetnog polja...

Još je pogubnije djelovanje Sunčeve radijacije na ljude. Na orbitalnoj stanici kroz čitavo čovjekovo tijelo prolaze radioaktivne čestice. Dženibekov objašnjava da kozmonauti jednostavno - gube pamćenje, pa su, dok borave u svemiru - primorani zapisivati svaki svoj korak: „Ne sjećam se što sam radio ujutro, a još nije ni večer.”

Navečer se ne sjećam što sam radio tokom dana, ako ne zapišem."A zašto uopće pričamo o mogućnosti potpunog nestanka magnetnog polja?

Jer će se Zemljina jezgra, pri naglom zaokretu planete - zaustaviti - makar na trenutak. A nekoliko minuta bez magnetnog polja koje ovisi od okretanja jezgre - sasvim je dovoljno da se Sunčeva radijacija nesmetano spusti na planetu i, po nekim procjenama, ubije 99 posto stanovnika planete.

Ukratko - svakih 12 tisuća godina naša planeta „zaokreće", za šta postoje brojni dokazi. Vrijeme za naredni zaokret se približava, a sve će, teoretski biti praćeno požarima, kozmičkom hladnoćom od -273 stepena Celzijusa, pogubnim Sunčevim zračenjem, poplavama, zemljotresima, uzdizanjem novih planinskih lanaca, vulkanskim erupcijama.... Veliki gradovi će izgorjeti i nestati, ogromne pukotine duboke stotine kilometara podjelit će današnje kontinente.

Nakon 24 sata magnetni štit počeće se oporavljati, ali će u atmosferi ostati mnoge praznine, kroz koje će radijacija uništiti ostatke života na Zemlji. Kada će se ovo dogoditi? Ne zna se točno - za nekoliko dana ili godina, desetljeća, stoljeća (ako budemo imali sreće)....

Ima li lijeka? Teoretski, jezgru bi mogla vratiti na mjesto nuklearna eksplozija, međutim, posljedice takvog čina teško je predvidjeti - možda nam pomogne, a možda - još više pomjeri os planete. Sve zahuktalija industrija „garantirano" sigurnih skloništa najvjerovatnije neće moći pomoći - jer katastrofa ovakvih razmjera vjerojatno će lako „samljeti" i najsigurnije bunkere. Odabrani bi, možda, mogli preživjeti u kozmičkom brodu u Zemljinoj orbiti - ako bi poslije svega imali kamo se vratiti. Da li nam slijedi kraj ili - početak Novog svijeta - za malobrojne preživjele?

Vladimir Džanibegov

Piše Spomenka Milić

Film Tajni znaci-Apokalipsa-Preokret Zemlje: