ANTROPOZOFIJA

Antropozofija se može doslovno prevesti kao kao čovjekova ezoterična spoznaja.Ona je znanje o onom što jesmo i što smo postali, odakle dolazimo i kamo ćemo stići, čemu težimo i što je naše izbavljenje, što je naše rođenje i naše obnavljanje, jer athropos jest čovjek.

Antropozofija je i škola i doktrina Rudolfa Steinera koji je osnovao Teozofiju ne odričući se kršćanstva. Antropozofija je otpor i odgovor grubom materijalizmu, s ciljem da produbi kulturni život u smislu spiritualnog razvoja. Svratiti pozornost na spiritualnu zbilju koja je osnova čitavog našeg duševnog života, je glavni zadatak antropozofije.

 

APOKALIPSA

Apokalipsa je knjiga (biblijska) koja sadrži tajnu otkrivenja što se tiču eshatoloških (krajnjih) vremena, pojavljuje se kao djelo velikana ili sveca, obiluje simbolima, izlaže pesimističku i dualističku filozofiju, poziva na ekstazu ( sjedinjenje duše s načelom), puno govori o kozmologiji, a malo o moralu, naviješta kaznu za bezbožnike i nagradu za pravednike.

U judeokršćanskoj književnosti nailazimo na podjelu:

- Kanonsake židovske apokalipse (Izaija 24-27; Daniel 7-12; Joel 3-4; Zaharija 9-14;)

- Apokrifne židovske apokalipse (Knjiga Henokova; IV Ezra)

- Kanonske kršćanske apokalipse (Ivan)

- Apokrifne kršćanske apokalipse (Djela Petrova; Djela Pavlova)

Važno je razlikovati da teolog bdije nad pravovjerjem, povjesničar traži društvene i kulturne utjecaje, a ezoterolog promišlja simbole i odmjerava ekstazu (stanje svijest) autora. Npr. početak Otkrivenja po Ivanu: „ Otkrivenje Isusa Krista.......“

„.......padoh u zanos (ekstazu).............“

„.....sad napiši što si vidio......“

Egzoterični smisao Apokalipse je Smak svijeta.

 

APOKATASTAZA

Apokastaza dolazi od grčkog i znači ponovno uspostavljanje, obnavljanje. U Astrologiji se to odnosi na vraćanje nebeskog tijela u točku u kojoj se nalazilo u trenutku nečijeg rođenja. To je i periodično obnavljanje svijeta, bilo nakon sveopćeg požara, općeg potopa, najčešće po isteku Velike Godine zbog konjunkcije planeta u Raku (požar) ili u Jarcu (potop).Ideja potječe od Kaldejca Beroza, od njega su je preuzeli astrolozi i filozofi, a slično poimanje nalazimo i u tajnom ezoterijskom učenju protestantskih mistika. Apokatastaza, tj. obnavljanje svijeta kroz vatru ili kataklizmu (npr. Noa i opći potop).

 

APOKRIF

Apokrif bi bio grčka riječ za skriveno, potajno. Apokrif je zapravo ezoterijska knjiga, tajni spis koji krije uvid u tajna okultna učenja kojima pristup imaju samo posvećeni i upućeni, naročito u judeokršćanstvu. Autorstvo apokrifa se uvjek pripisuje svetim, posebno odabranim i nadahnutim ljudima.Stručnjaci su podijelili starozavjetne apokrife na:

- Narativne (npr. Apokalipsa po Mojsiju)

- Didaktičke (npr. Testament dvanaest patrijarha)

- Apokaliptične (npr. Knjiga Henokova)

Podjela novozavjetnih apokrifa:

- Evanđelja (npr. Evanđelje po Hebrejima)

- Djela (npr. Djela Tomina)

- Poslanice (npr. Isusova poslanica Abgaru)

- Apokalipse (npr. Apokalipsa po Petru)

- Apokrifi  (judeokršćanske apokrifne knjige, izvorno napisane na hebrejskom jeziku u vremenu od II st.p.n.e. – Iist. N. E.).

U katoličanstvu apokrif je nekanonska knjiga ili spis, isključen iz biblijskog kanona, čak proglašena heretičnim. Protestanti ih nazivaju „pseudoepigrafima“.Knjige isključene iz židovskog kanona se nazivaju Deuterokanonskim. Povjest ovakve knjige naziva neautentičnima........kritička analiza tekstova ponekad apokrifom naziva spis u čiju se autentičnost sumnja, tj. čije se autorstvo pripisuje nekom drugom, a ne navedeneom autoru. U Ezoteriji je jako puno takvih tekstova, no rijetko se zaista radi o krivotvorinama, češće je u pitanju pokroviteljstvo nad mišljenjem u nastojanu da se održi radicijska misao.

Kriptonim, hijeronim, anagram, asteronim, inicijalizam, književno ime, pseudonim i anonimnost (autorstva) mogu dakle imati inicijacijsku vrijednost.