Treba li ukinuti anonimne komentare na portalima i dopustiti da se javljaju samo oni koji su spremni i potpisati se ispod vlastitih riječi pa stoga i odgovarati za ono što iznose, ili bi to pak bilo cenzuriranje najslobodnijeg, novog medija – interneta? Neke je sloboda interneta toliko ponijela da se u sjeni anonimnosti otvoreno iživljavaju, vrijeđaju pripadnike druge nacije, ljude manjinskih seksualnih orijentacija – homoseksualce najviše, ali i djecu, starce, invalide, bolesnike.
    Često daju oduška svojoj boležljivoj psihi, ali ne bi se potpisali pod svoje fašistoidne umotvorine kako s njima ne bi imali problema. Kukavički, nema što. Tamo gdje je više vrijeđanja, više je i klikova, ljudi su radoznali i mnogi vole pratiti sukobe, nekonvencionalnosti, neodmjerenost.
    Ipak, bi li bilo više štete nego koristi od ukidanja anonimnih komentara, onih pod nadimkom, jer smisao interneta i jest u neposrednosti i brzoj interaktivnosti? Nisu, naravno, svi anonimni komentari uvredljivi. Neki se ne potpisuju jer ne žele da njihovi šefovi ili susjedi znaju za njihove političke stavove, životna opredjeljenja, za to što misle o svom poslu, poslodavcima, državi, političkom sistemu. Nemaju što kriti, ali jednostavno vole privatnost koju im je internet svih prošlih godina omogućavao.
    Tri najveća švedska dnevna lista odlučila su ovih dana stati na kraj anonimnim rasističkim i mrzilačkim komentarima. U tabloidu Expressen onemogućit će komentiranje tekstova na portalu u realnom vremenu, nego tek s odgodom, kad pregledaju komentar. Ustaljena je praksa da administrator miče, »čisti« govor mržnje i vrijeđanja nakon što je takvo reagiranje čitatelja već objavljeno. 
   
Rasprava bez nadzora
    Dnevnici Aftonbladet i Dagens Nyheter trenutačno skroz zatvaraju mogućnost komentiranja na websiteu i to će trajati do listopada, dok ne postave sistem registriranja čitatelja putem Facebooka ili e-maila, prije nego što upute reagiranje. Te restrikcije su plod brojnih rasprava koje su se prirodno rasplamsale osobito u Skandinaviji, nakon što je Anders Behring Breivik luđački pobio 77 ljudi u Oslu i na norveškom otoku Utoyi. Breivikov manifest objavljen je na internetu a masovni ubojica često je slao ksenofobične argumente na portale i na forume. »Ideal je slobodna, otvorena rasprava bez nadzora. Ali na nesreću, realnost je drukčija: naše i druge komentare zlostavlja mala grupa ljudi koja izražava rasistička stajališta«, napisao je glavni urednik Aftonbladeta Jan Helin.
    Kako je kod nas? I na najčitanijim hrvatskim portalima u posljednje vrijeme uglavnom je potrebna registracija prije nego što se pošalje komentar. Dakako, moguće se lažno prijaviti, uostalom i dalje dominiraju različiti nadimci koji vrlo često međusobno vode svakodnevno slične rasprave koje i nemaju veze s poticajnom temom. No, otkad se treba makar kako registrirati, ponešto se ipak smanjuje učestalost i intenzitet mrzilačkih komentara.
    – Na Net.hr-u već dva mjeseca nije moguće komentirati ako nemate otvorenu registraciju preko Facebooka, Twitera ili Googla. Možete prijaviti da ste Majka Božja, no ipak taj proces usložava anonimno komentiranje. Smanjio se broj onih koji zovu na linč, govori nam Tomislava Sila, glavna urednica Net.hr-a. Kaže da su još i ranije onemogućavali komentiranje tekstova o Srbima, homoseksualcima, pa čak i bolesnoj djeci jer nisu željeli ničija iživljavanja a nikad nema dovoljno administratora koliko je potrebno da se kakva bljuvotina na vrijeme odstrani. 
   
Sloboda komentiranja
    I za komentiranje na T-portalu valja se registrirati. Glavna urednica Alemka Lisinski nam kaže da registracija ipak omogućuje da se može doći do korisnika, ma kako on sam sebe nazvao i na taj se način u krajnjoj liniji može utvrditi i njegova prekršajna ili kaznena odgovornost. No, Alemka ipak nije za to da se ukine anonimnost.
    – Ljudi koji djeluju u javnosti u principu ne bi smjeli biti anonimni, ali internet ima ovakav značaj i zbog anonimnih mišljenja, zbog toga što omogućuje da se izraze i stavovi onih koji se ne usude štogod reći javno, pod pravim imenom i prezimenom. Ukidanjem mogućnosti da to bude anonimno, ukinut ćemo i mogućnost da oni slobodno komentiraju. Čovjek je ionako pod raznim prisilama, pa mu se može ovdje omogućiti da ostane anoniman. Kod nas novinara je svakako drukčije jer smo se mi opredijelili za javni, odgovorni poziv. Treba imati registrirane korisnike, administratore koji »čiste« mrzilačke komentare i mogućnost kažnjavanja u najdrastičnijih slučajevima. Ako su kazne za mržnju visoke, onda će oni koji su se registrirali razmisliti hoće li vrijeđati, kaže nam Alemka Lisinski. 
   
Kontrolirani mediji
    Novinar Index.hr-a Hrvoje Marjanović naveo je u srijedu u svom komentaru da »ništa čovjeka ne naljuti kao kada mu oduzmete slobodu da pod pseudonimom u svijet odašilje gomilu idiotarija koju se inače ne bi usudio prosuti«. Pod naslovom »Anonimni komentari su naše blago« stao je u obranu anonimnosti. »Mogli bi razgovarati i o slobodi govora i činjenici da bi neko masovno uvođenje potpisanih komentara, pa čak i blogova, dovelo do još jednog kontroliranog medija i stanje u kojem zbog vojske tzv. trolova gubimo i gomilu blogova onih koji će pod pseudonimom, a zbog straha od odmazde, iznositi i neke činjenice koje mainstream mediji iz ovog ili onog razloga odbijaju objaviti«.
    Inače, na Index.hr-u na mjestu za komentare registriranih korisnika stoji: »Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će brisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama«.
    Emil Havkić, poznati odvjetnik novinara za slobodu govora, veliki je zagovornik ukidanja anonimnosti. Onaj tko javno istupa treba istupati pod vlastitim imenom i prezimenom. Normalno je, kaže, da iza nekih (nepotpisanih) informacija stane redakcija. Iza toga stajala je ocjena da je to u javnom interesu i stajala je iza toga odgovorna osoba. Ali i za te anonimne komentare uvijek je netko odgovoran.
    – Nisu ti anonimni komentari toliko društveno značajni, da bi se tim značajem opravdavala anonimnost. I to nije prava slika javnosti. Osim toga, to je diskriminacija. Zašto bi u svim javnim istupima bila nužna odgovornost, a jedino u tim komentarima ne bi bilo ničije odgovornosti? Onda su diskriminirani svi drugi koji se bave novinarskim ili kojim drugim javnim poslom, kaže Havkić. 

Javni barometar

    Slično misli novinarski doajen i medijski analitičar Ante Gavranović, a dr. Gordana Vilović, profesorica novinarstva na FPZ-u u Zagrebu, drži da treba uvesti više reda i odgovornosti u nove medije ali da bi zabrana svake anonimnosti bila ipak udar na slobodu novih medija.
    Pod anonimnošću često se kriju nečasni motivi, ona daje i lažnu hrabrost pa omogućuje da se ide protiv činjenica, da se vrlo svjesno obmanjuje i, naposlijetku, da se vrijeđa, kaže Gavranović. Za to podupire to da se sve govori pod vlastitim imenom i prezimenom.
    – Novi mediji dopuštaju interakciju, možeš odmah davati sud i to je jedan važan javni barometar. Nije dobro ukidati to nekim dekretom – i to je sve stvar medijske kulture, kaže Gordana Vilović.
    Bez obzira na slobodu i mnoge prednosti interneta, neminovno je uvećati odgovornost za objavljeno jer u javnom prostoru nema bitne razlike je li nešto izrečeno na portalu, na televiziji ili u novinama. U mnogim reagiranjima namjerno se šalju dezinformacije, obavlja se i obavještajni posao, i tako se kroji javnost. Isto tako, novinari uglavnom ne zaslužuju da nakon što ispišu novine moraju istrpjeti bjesomučno vrijeđanje anonimaca.
    Vjerojatno bi izričito ukidanje bezimenosti, ukidanje nadimaka pretjerano i nepotrebno unificiralo nove medije, ali trebalo bi biti nužno da svaki korisnik bude dostupan redakciji. Ne (samo) zato da ga se čak prijavi policiji kada prijeti, nego da se preventivno primiri i ne emitira mržnju u eter.