"GORE JE BOLJE! DOLJE JE GORE!".      Pajo Kanizaj

Dragi prijatelji,

Put do PLAMENA CISTE RADOSTI nespoznatljiv je umu niti cutilima "pomagacima uma". Vjerojatno, sve vrste senzora na ovom svijetu razlikuju se po brzini reagiranja. Na to nas podsjeca finalni stih pjesme iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje. U nasem srcu  nalazi se "svjetlosni trkac" velikih intuitivnih sposobnosti za komunikaciju s andjelima, ali, potrebno je srcu dati ulogu bakljonose:

98. ANDJEO BAKLJONOSA

        Andjeo bakljonosa uzlijece Mi s dlana;

        vi ne vidite andjela, ali vidite baklju.

        U svoj svojoj neugledanoj ljepoti

        andjeo Gospodnji leti podnebesjem,

        jedno mu krilo pometa zemlju,

        i silna se podize prasina;

        drugim krilom razmahuje medju zvijezdama,

        i mijenja usude naroda i zemalja.

        Andjeo Gospodnji leti nad vama, oku pregolem,

        dok uzareni komadi svjetlosti padaju po zemlji,

        i gdje padnu, tamo probukte pozari nadahnuca,

        prosukljaju dimovi zelja.

        Kad biste mogli nazrijeti

        ljepotu Mojega andjela,

        vi biste plamtjeli cistom radoscu,

        sve do neizgorivoga ostatka

        na dnu vlastite vatrostalne posude.

        Kad biste mogli... Ali on je brzi od vasega oka,

        od vase misli.

"Bijela kula", knjiga 43. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa