Ako sudbina zatvara sva vrata ...

​Neki ljudi, kada vide ponor, pomisle na bezdan, dok drugi zamišljaju most preko njega.

​U srcu šume živio je stari pustinjak. Ljudi su šaputali da on može da nanese štetu i da umije da predskazuje. Bojali su ga se, ali i u krajnjoj nuždi su mu se obraćali za pomoć.

Jednog seljaka iz susjednog sela stalno je pratila nesreća, i u očajanju je odlučio da zatraži pomoć od pustinjaka.

- Šta ti treba? - grubo ga je upitao pustinjak, kada je seljak rano ujutro provirio u njegovu kolibu.

Čovjek se pokloni i uplašeno rekao:

- Slušao sam mnogo o tebi. Pomozi mi, ukloni mi nesreću. Žena me je napustila, kuća izgorela, konj pao, samo mi je omča preostala.

- U redu, - rekao je pustinjak - Pomoći ću ti. Idi iza mene.

Išao je seljak iza pustinjaka, a on ga je odveo u gusto šipražje šume i ostavio tamo samog.

Cio dan je lutao seljak po šumi i uveče se dobreo do oboda. Ugledao crveno od zalaska sunca nebo, svoje selo u daljini i obuze ga je neizreciv osjećaj radosti zbog toga što se izvuko iz šume i ostao živ.

- I zbog čega sam pokisao, - mislio je seljak. - Ruke i noge su mi zdrave, glava na mjesto. Znači da ću raditi, i izaći ću iz problema. I ženu ću naći, i novu kuću izgraditi, i konja kupiti.

Pomislio je, nasmijao se od radosti, i krenu put sela.

Pogleda, a u susret mu ide pustinjak. Seljak stade, ako ukopan, a pustinjak se osmjehnu i reče:

- Sada si shvatio da ako sudbina zatvara sva vrata, ona će sigurno otvoriti okno za izlazak. Treba samo to okno tražiti tako uporno kao što si ti danas tražio izlaz iz šume.

Kada vam je veoma tjeskobno, i sve se okreće protiv vas, i čini se da više nemate snage da izdržite ni jedan minut, nipošto ne odustajte - upravo u tim trenucima, nastupa prekretnica u borbi. 
 

Autor: V. Stoun

Prevod teksta:  econet.ru 

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com