GOLF

Vozio sam sve - od fiće do BMW-a, Mercedesa i Jaguara, ali nijedan mi nije značio isto što i Golf - auto s dušom.

GORNJI MILANOVAC

Zamišljao sam ga kao neki grad pun sličica i stripova.

GOTOVA JELA "29. NOVEMBAR"

Za sve one što su radili u tri smjene. Sarma i neki drugi specijaliteti u aluminijskom pakovanju zlatne boje.

GRICKALICE

Industrijski prehrambeni proizvodi za "mezenje". Pod pojmom su se podrazumijevale prvenstveno slani snackovi: Čipi-Čips, SMOKI, Kviki-gric, slani BOBI štapići, itd.

HIGIJENIČAR

Đak u osnovnoj školi koji je kontrolisao uši, nokte a bogami i opšti vizualni dojam. Isti đak je imao teku na kockice u koju je bilježio pluseve i minuse iz higijene učenika.

HILJADARKA

Novčanica od 10 dinara sa nezaboravnim likom Alije Sirotanovića.

HIT MESECA

 Muzička emisija TV Beograd koja je promovirala domaće vokalno-instrumentalne sastave od Laibacha do Lakih Pingvina. 2. U nekim gradovima bivše juge "hit meseca" je u žargonu oznašavao i ženski mjesečni ciklus.

INDIREKT

Sportski magazin Televizije Beograd, počeo sa emitovanjem početkom 70-tih.  Emitovan je ponedjeljkom od 19.00 na drugom programu. Ako si išao u školu poslijepodne, onda bi obično kasnio na početak emisije, otprilike deset minuta. Urednik i voditelj bio je Marko Marković. Najčešće je nosio džempere, a najdraži su mu bili oni sa sa romboidima. Jedan od najgledanijih segmenata emisije bio je legendarni "Kutak za sporni trenutak", kojeg su mnogi vatreni navijači čekali da bi potvrdili svoje mišljenje o (ne)pristrasnosti pojedinog sudije. Manje interesantna je bila rubrika "Kucamo na vrata zaboravljenih asova" gdje su neke deke i bake pričale kako su trčale i skakale prije 40 godina (ranih devedesith nadrealisti su pravili skečeve na ove teme). Kasnije su odgovorni na TVB promijenili špicu, vrijeme emitovanja (pomjereno na 20.00), i što je najgore voditelja. Nije ni čudo što se emisija "ugasila".

IZVJEŠTAJ O VODOSTAJU RIJEKA

Sava kod Galgova - sto trideset i pet, Sava kod Galgova jedan, tri, pet..." Dubok i hrapav glas neke spikerice na Radio Zagrebu čitao je "vodostaj" na kraju dnevnih vijesti. Zamišljao sam ljude iz Službi mjerenja rijeke kako u gumenim Borovo čizmama prilaze nekoj označenoj letvi, i kako upisuju vodostaj drvenim olovkama u neke njihove specijalne teke.

"JE LI TO MOGUĆE!"

Uzvik Mladena Delića poslije Radanovićevog gola na utakmici Jugoslavija-Bugarska 3:2, stadion Poljud u Splitu, decembra 83. u kvalifikacijama za EP 84 u Francuskoj.

JUGO

Najpopularniji automobil jugoslovenske proizvodnje. Poznat po tome što je fabrika Zastava sa svojim kupcima igrala igru iznenađenja sa nazivom "Pogodite kakav je vaš auto!". Naime, iako su naoko svi izgledali isti kao novi, neki su trajali par godina ili 30.000 km, dok ste s drugim mogli da se vozite 10-15 godina i 150.000 km bez ikakvih problema, čak da poželite da kupite ponovo isti. Sa druge strane, to je auto koji je doživjeo takvu "popularnost" u svietu da ga je čak i Bruce Willis vozi u jednom od svojih "Die Hard" filmova . U proizvodnju je ušao oko 1983. godine i izgleda da nema namjeru da izađe iz nje. Varijacije motora su bile od 45-65 ks. Jedan model ovog "legendarnog" automobila ima čak i svoju pjesmu: Jugo 45

Kažu da su čuda svijeta piramide afričke Kažu da su čuda svijeta velike rijeke Indije Al' nijedno čudo nije bilo ravno onome Kad je stari uparkir'o u bašću Jugu 45

Skupio se sav komšiluk i pola rodbine Ono pola nije moglo, nije moglo od muke Stara napravila mezu, ispekla 'urmašice Stari otiš'o u Granap po još logistike

Bilo je to dobro vrijeme
Sve na kredit, sve za raju, jarane
U auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke Bilo je to dobro vrijeme Te na izlet, te malo na more U kući puno smijeha U bašći Jugo 45

Vozio ga čika Franjo, da proda jabuke Vozio komšija Momo, da mu ženu porode Vozio ga daidža Mirso, kad je iš'o u kurvaluke Vozio ga malo i ja, kad bi mazn'o ključeve Bilo je to dobro vrijeme Sve na kredit, sve za raju, jarane U auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke Bilo je to dobro vrijeme Te na izlet, te malo na more U kući puno smijeha U bašći Jugo 45

Virio sam jedno veče, iz bašće čuo glasove Momo, Franjo, daidža Mirso nešto tiho govore

Onda pružiše si ruke, na komšiju se ne može Onda popiše po jednu i razguliše Izgledao je baš mali to veče naš Jugo 45

Pobjegli smo jednog jutra
s dvije kese najlonske
Prvo malo Lenjinovom,
pa preko Ljubljanske

Danas nam je mnogo bolje,
novi grad i novi stan
Stari nam je postao fora,
kantonalni ministar

Ali meni je u glavi uvijek ista slika, siti fleš Stara kuća, mala bašća, i u njoj Jugo 45 Ali meni je u glavi uvijek ista slika, siti fleš Stara kuća, mala bašća, i u njoj Jugo 45

Kabrio (model nikad viđen u našim krajevima) Najnoviji Yugo

Bez komentara

KIKS

Još jedan iz niza nezaboravnih termina naše mladosti. Pokušajte ga prevesti na Švedski, Holandski, Englski ili Njemački. Ko radi, taj i griješi. Ako je greška učinjena, najbolje je nasmijati se (ovo naročito vrijedi za "počinioce"). Ne zaboravimo: smijeh je zdrav, a loše zdravlje nije smiješno!

KLUPA U PARKU

Tradicionalna destinacija svih onih što su s vremena na vrijeme bježali sa časova. "Klupa u parku" obično se birala po konfiguraciji terena, odnosno, morala je da bude dobro skrivena od neželjenih pogleda prolaznika (to su mogli biti i roditelji koji se vraćaju sa posla). Nadalje, poželjno je bilo da ima i naslon za leđa. Na tom naslonu se sjedilo, urezivala su se srca i inicijali simpatije. Oni koji su sjedili na naslonu obično su i pušili. "Klupa u parku" imala je svoje naročito značenje u večernjim satima, kada su se na istoj izmjenjivali i prvi poljupci. Zadnji put kad sam obilazio neke stare klupe u našem parku, sve što sam našao bilo je ovo:

KRAŠ BAJADERE

Jednostavne poslastice koja pričinjavu veliko zadovoljstvo - naročito kad do njih dođeš poslije dužeg vremena.

KRPENJAČE

Lopte pravljene od starih čarapa napunjenih krpama, koje su zamijenjene modernom "buba-marom".

KUĆA CVJEĆA

4. maja 1980. spiker RTV Beograd Miodrag Zdravković plačući je objavio da je umro Tito. Tim događajem počinje jedna nova epoha, u kojoj je između ostalog svjetlo dana ugledalo vjerovatno najmanje ali najprometnije groblje na svijetu. Kuća cvijeća je izgrađena od kamenih blokova teških i po 7 tona koji su dovoženi Savom i Dunavom iz Tebe i Luksora. U Kuću cvijeća išlo se oborene glave i pješke.

Najnesrećniji su činilo se bili oni iz SUBNOR-a, a jedina utjeha im je bila popunjavanje knjige utisaka ("...lakše bi mi bilo da mi je sin umro..."). Kuća cvijeća je, dakle, bila simbol narodnog pijeteta prema velikom državniku. A naš narod sve zna. I dugo pamti. Jer je pametan...

KVISKO

Naziv za kviz serijal RTZ osamdesetih godina XX vijeka, inače jedna od najpopularnijih ikona u istoriji jugoslovenske televizije. Izgledom asocira na štetne insekte i Olivera Mlakara. Upotrebna vrijednost "Kviska" sastojala se u "ulaganju" bodova osvojenih tokom kviza sa mogućnošću njihovog dupliranja. U poeziji uličnih gulanfera, koji su u stvari pretača današnjih repera, izraz "Kvisko" se koristi kao metafora i hiperbola: "ima glavu ko' Kvisko".

LEKSIKON

U osnovnim školama osamdesetih - javljaju se prvi leksikoni, koji igraju ključnu ulogu u upoznavanju suprotnog spola. Leksikon je bio opširni upitnik koji se davao na ispunjavanje što širem krugu školskih prijatelja i poznanika. Kao leksikon služila bi obična školska sveska na čijoj bi se svakoj desnoj stranici nalazilo po jedno pitanje, te ispod pitanja, pod rednim brojevima, odgovori ispunjavatelja. Na prvoj desnoj stranici svatko bi prvo pod svojim rednim brojem upisao svoje ime i prezime te pod istim rednim brojem odgovarao na sva slijedeća pitanja. Leksikon bi započinjao pitanjima tipa "Kako se zoveš?", "Koliko godina imaš?", "U koji razred ideš?", "Šta si po horoskopu?", "Koja ti omiljena boja?", "Omiljeno jelo?", "Omiljena marka auta?", "Koju vrstu muzike slušaš?", "Omiljena domaća grupa?", "Omiljena strana grupa?", "Omiljeni pjevač?", "Omiljena pjevačica?", "Omiljeni film?" i tako unedogled, a sva ta pitanja bila su tek uvertira u ono glavno: Ljubav. Rubrika "Ljubav" obično bi započinjala pitanjem "Imaš li simpatiju?" (riječ "simpatija" spada u tipično leksikonski žargon - ne sjećam se da smo tu riječ ikada koristili van leksikona). Nakon toga uslijedila bi pod-pitanja: "Kako se zove? (može i samo inicijali)", "U koji razred ide?", "Koju boju kose ima?", "Koju boju očiju?", "Da li ste se već poljubili?" itd.

Iako je u opticaju znalo biti mnoštvo leksikona, nisu svi bili jednako popularni. Popularnost leksikona ovisila je naravno o tome ko ga je sve ispunio. Trebali su ga kao prvo ispuniti glavni dečki i glavne curke iz razreda, a ako bi se leksikon uspio "utrapiti" i kome od glavnih dečki i cura iz viših razreda, onda bi se za taj leksikon doslovce otimalo.

LOKICE

Beogradska plesna grupa pod vodstvom Lokice Stefanović, najčešće nastupa za TVBG. Repertoar: sve od diska do folka.

M-48

Puška, iz koje su učenici-srednjoškolci pucali na praktičnom djelu nastave iz predmeta "Opšenarodna odbrana i društvena samozaštita". Trik je bio kako nasloniti puščani kundak na rame i zadržati ga pri tome, u suprotnom pri opaljivanju postojala je mogućnost da kundak razvali ključnu kost. Puška je bila neka modificirana verzija partizanske puške iz 2. Svjetskog rata tj. karabin proizveden 1948. sa magazinom od 5 metaka i dometom do 5000 metara. Na avione koji nisko lete i na padobrance vatra se otvara iz udaljenosti do 500 m. Tenkovi i druga oklopna vozila gađaju se u proreze za osmatranjena daljini do 200 m. Puška se puni okvirom od 5 metaka. Pri punjenju okvir ne ulazi u magazin. Brzina gađanja u borbi iznosi do deset metaka u minuti.

MAĆE, IDEŠ KOD KLJUZ?

Reklamni slogan tvornice odjeće Kluz, spomenutu krilaticu izjavljuje osoba afričkog porijekla (crnac). Još jedan dokaz ravnopravnosti svih ljudi na tlu ex-juge.

http://www.genspot.com/Blogs/ShowBlog.aspx?blog_id=246