Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član marnie

Upisao:

marnie

OBJAVLJENO:

PROČITANO

6287

PUTA

13 razloga zašto stare duše teško pronalaze ljubav

13 razloga zašto stare duše teško pronalaze ljubav
Jedan od najvećih problema s kojima se stara duša susreće u životu jest pronalazak ljubavi. Ono što izdvaja staru dušu od ostalih je njihova dublja razina zrelosti i mudrosti, a s tom mudrošću dolazi potreba da autentično žive i vole.

Mateo Sol istaknuti je duhovni učitelj čiji je rad utjecao na tisuće ljudi širom svijeta. Rođen u obitelji s poviješću ovisnosti o drogama, shizofreniji i mentalnoj bolesti, od ranih je godina učio o ljudskim stanjima. Kao šamanu i duhovnom vodiču, misija mu je pomoći drugima da dožive slobodu, cjelovitost i mir u bilo kojoj fazi života. Ovaj dirljivi članak posvetio je svim starim dušama koje su u potrazi za ljubavi (i onima koji se tako osjećaju)...

“Uvijek sam bio gladan ljubavi. Samo jednom sam htio znati kako je to – biti hranjen s toliko ljubavi da ne bih mogao podnijeti više. Samo jednom. “ — Haruki Murakami (Norveška šuma)

Jedan od najvećih problema s kojima se stara duša susreće u životu jest pronalazak ljubavi. Ono što izdvaja staru dušu od ostalih je njihova dublja razina zrelosti i mudrosti, a s tom mudrošću dolazi potreba da autentično žive i vole.

No, kao što ste vjerojatno već otkrili, problem mnogih veza je što nastaju kako bi se izbjegla usamljenost, stvorila sigurna zona ili dobio osjećaj vrijednosti.

Drugim riječima, mnoge se veze temelje na igrama ega, baš poput onih kakve možemo vidjeti na televiziji i u filmovima. Ljudi se hrane tom dramatičnošću. Ljudi vjeruju da moraju imati nekoga tko će ispuniti prazninu u njima.

9 znakova da ste stara duša

No nešto u vama žudi za dubljom razinom ljubavi koja nadilazi melodramu i požudu. Duboko u sebi žudite za nečime što dosad niste doživjeli: vezu koja je intenzivna, ali zdrava, predana, ali slobodna, koja vas podržava, ali vas ne guši.

Žudite za iskrenošću, autentičnošću, strašću, empatijom, iskrenom ljubavi, istinom i dubinom. Želite biti viđeni, saslušani, shvaćeni, cijenjeni i voljeni zbog toga što jeste. Isto to želite i pokazati nekome.

Ovo su neki od glavnih razloga zašto je starim dušama pronalazak ljubavi toliko težak:

Želimo autentičnu ljubav

Želimo biti u vezi koja ohrabruje i slavi međusobnu autentičnost. Ne želimo skrivati, glumiti, potiskivati ili mijenjati ono što jesmo. Ne želimo biti s nekim kome neće “biti problem“ trpjeti nas, već nekoga tko će nas ohrabriti da pokažemo sebe u najiskrenijem i najautentičnijem svjetlu kako bi nas mogao potpuno prigrliti.

Želimo ljubav koja nas uči

Umjesto kritiziranja i odbijanja, mi žudimo za nekim tko će nam pokazati što činimo pogrešno ili način na koji možemo rasti. Duboko u sebi znamo da uvijek imamo što naučiti. Istina je da nas sve veze nečemu nauče, ali one nas obično uče na podsvjesnoj razini kao nuspojava patnje. Svjesno učenje je, s druge strane, rijetko, dragocjeno i teško pronaći.

Mi smo iscjelitelji, ali ne želimo nikoga “popravljati“

U skladu s našom prirodom, obično privlačimo ljude kojima je potrebna pomoć. Iako je naša prirodna reakcija ponuditi pomoć, svjesni smo da ući u vezu s nekime kako bi ga “popravili“ nije pametno. Ne želimo biti dežurni liječnici ili savjetnici svojem partneru; želimo pronaći nekoga tko nam je blizak.

Imamo kompleksnu osobnost

Mi puno razmišljamo, gledamo dublje u prirodu stvari i imamo snažnu osobnost. Teško je pronaći nekoga tko može razumjeti ili parirati našoj kompleksnoj osobnosti. Imati dubinu i tragati za istinom, u društvu koje teži materijalnom bogatstvu, predmetima i površnim stvarima, većini ljudi djeluje zastrašujuće.

Želimo ljubav koja je više od “sviđanja“

Želimo snažnu, beskompromisnu, iskrenu, duboku ljubav. U današnjem svijetu, većina ljudi se razbacuje riječju “ljubav“ kao da je riječ o sinonimu za “sviđanje“, primjerice, “volim ovaj sladoled/ove cipele i slično.“

“Sviđanje“ ne nosi povezanost. Jedan dan vam se sviđa jedna stvar, a drugi dan nešto drugo. Ljubav je drukčija. Sviđanje je površno, ljubav je prodorna. Dok je “sviđanje“ divljenje vanjskom izgledu (i davanje do znanja svima što to govori o vama ), ljubav znači vidjeti dalje od vanjštine i obožavati Dušu.

Želimo ljubav koja je ranjiva

Biti kompatibilan s nekime jednostavno nije dovoljno. Prava ljubav nije kada vam se netko sviđa ili kada dijelite iste interese, već je svojevoljno otvaranje srca i duše – čak i kada boli.

Kroz našu spremnost da budemo ranjivi, naše se rane otvaraju, dobivaju zrak i zarastaju. Kroz svoju ranjivost osjećamo hrabrost i sposobnost bezuvjetno voljeti.

Želimo predanost i trud

Ljubav neprestano treba njegovati, poput žara gorućeg plamena. Riječi su prazne kada nisu potkrijepljene djelima. Kao stare duše, mi znamo da se prava ljubav može pokazati jedino kroz zajednička iskustva, trud i predanost.

Želimo ljubav koja je ukorijenjena u cjelovitosti

U trenutku kada vaša sreća počinje ovisiti o drugoj osobi, gubite slobodu voljeti iz vlastitog izbora. Mi želimo partnera koji je sam po sebi sretan i ispunjen kako bismo tu ispunjenost mogli dijeliti s njim. Kad ljudi ulaze u veze iz “potrebe“ jer se osjećaju nepotpuno ili se boje samoće, veza je osuđena na propast. Kao stare duše, mi znamo da se sretne veze temelje na unutarnjem zadovoljstvu.

Nećemo pristati ni na što manje od ljubavi srodne duše

Starim je dušama teško pristati na lagodnost, požudu, površnu privlačnost, sigurnost ili “pravljenje društva nekome“. Nama treba netko tko će s nama dijeliti naše vrijednosti i biti pravi duhovni suputnik. Mi žudimo za srodnom dušom i komplementarnim partnerom.

Ne uživamo u izlascima s ciljem pronalaska partnera

Ta dramatičnost, ovisnost, stimulacija, pravila što bi se trebalo ili ne bi trebalo dogoditi… To je egocentričan pristup ljubavi koji je starim dušama neprivlačan. To svakako dodatno otežava pronalazak ljubavi.

Mi nosimo teret

Mnoge stare duše postaju kakve jesu zbog teških i traumatičnih životnih okolnosti koje su ih natjerale da razviju unutarnju zrelost. Kada je riječ o ljubavi, iznimno je važno da pronađemo nekoga tko je dovoljno zreo nositi se s teretom koji nosimo. Ovu kvalitetu je teško pronaći.

Želimo više od seksa

Požuda, zavođenje i seks vrlo su primamljivi, ali jednako tako prolazni i plitki ako se njima opterećujete. Iako volimo seks, mi želimo više od avanture za jednu noć. Mi želimo dijeliti svoje tijelo s onima koji se prvo zaljube u našu dušu, ne u fizički izgled.

Mi smo slobodnog duha

Zaljubljivanje je nama divno zato što nas širi: ono nas ujedinjuje s našom urođenom slobodom. Onog trena kada kontrola preuzme ovo uzvišeno iskustvo, ljubav zatvaramo u kavez. I svaki put kada pogledamo taj kavez, osjećamo krivnju jer se prisjetimo kako je ta ptica nekoć bila slobodna.

Duboko u sebi, stare duše znaju koliko je važno ohrabrivati slobodu u vezi. Ali je jednako tako teško pronaći osobu koja je voljna jednako slobodno letjeti. Sloboda zahtijeva hrabrost i sposobnost voljeti nekoga unatoč tome što kažu, žele ili čine.

Izvor: lonerwolf.com

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 13.07.2020. 16:06h

    Član emilio-iiMerlin0

    Prvo i prvo jeste ..... !Ameba?

    A "13" je..... Tako blizu a Odmako daleko ?!

    Nije da je ali je i zajebano jer zahtijevi socijalizacije su u neizrecivi ?

    Ali i nam i "kurve Percepcije" milozvuče i povazdan ?

    Mimo i takozvane oficijelne "Retorike" ?

    Nije strašno ako nas i održavaju na "životu" ??

    Ali da-li mi i pritom možemo skužiti da smo Živi ???

    Znači li to da izvan "Zodijaka" bismo se i' masakrirali a vala i na užas naše "Države" ?!

    Ostalo si i morate domakućiti sami ili i jebite se za svoj Ćef a ne za propalitete koji vas za-jebavaju u kupoprodajnoj-industriji................

  • 13.07.2020. 16:16h

    Član emilio-iiMerlin0

    Možete li i u Okvirima nazovi "Sintaktičkih Zapovijedi" pomovirati i jednu "Radosnu Vijest" ?

    Ne kužim ali i' pokušavam da shvatim:"Muškost je produžetak ženskosti !

    A ženskost je glupo socijalizovana !?

    Odnosno i zašto me svaki puta i trenutak nePažnje ??

    Svodi na ovakve suhoparne opsežnosti ???

    U mojoj Biti bijaše da te ubijem u Pojam......

    Jer o Oživjela bi i Duša moja.......

  • 13.07.2020. 16:53h

    Član emilio-iiMerlin0

    Ustvari je bila poanta utome:Kao možete li prokužiti "inverziju virusa" a u verziji "infrastrukture Strane Instalacije" !?

    Sasvim ili i solidarno sa srpskim prosvijedateljima koji ipak i sjednu na Zemlju i vide kako se Grobari i Delije nadmeču za ovu "Loptu" ?!

    Činjenica da masa ne može ubiti "masone" govori i sama za sebe o "grijehu strukture" ?

    Također bi nam trebalo biti i jasno zašto naš Milinović preferira Kosilicu a Kurijak i Berbera ?

    Nekrofilija bi bila u svezi sa Patologijom i pod uslovom da nas za Života bezecuju....

  • 13.07.2020. 17:45h

    Član emilio-iiMerlin0

    K'O:Navedite 12 razloga "zašto smo tako sami u Svemiru" (ili i opovrgnite "našega boga" kao zatvorenog koncepta/papu) !?

    A u kontekstu: (*(It must never be forgotten! All Europeans and their descendants owe them a heavy debt..... Alternative researchers, however, did exist, taking a different route towards deciphering the mysteries of the universe and claiming to have solved, in a practical manner, the question of time and space. Their heirs are the modern sorcerers who, instead of trying to handle things through physics as scientists do, focus their efforts on understanding and manipulating energy, a discipline not yet to be found at our universities. By applying this knowledge, sorcerers travel freely through the universe in an eyeblink regardless of distance, measuring the cost of their journey not in gallons of fuel but rather in intensity of attention. They stress that the secret lies in the manipulation of awareness, where everything reduces to energy. Starting from that premise, they venture out to explore the unknown. What would have happened if those Europeans of five hundred years ago had taken the opportunity presented to them instead of focusing on conquest and destruction? We shall never know. Perhaps by now, five centuries later, the human race would already be a frequent traveller through the cosmos.*)*

    Tko zna ili šta ako se i nebismo inače ni rodili da se i' pitamo ??

    *I’m often asked where it’s located, and I can only reply that it’s in the 13th heaven, far from this world and at the same time so close, because we are always in it.* ???

    Naprimjer su i Kinezi nekada mogli osvojiti More ali im je i "Ji Ching" sugerirao da prvo moraju sa Kopna...... ili i biste li i mogli poludjeti kao kratkotrajni u dugoročnom osim i ako ne djeujete na vrijeme ?!

    U bezvremenom bi pak bilo i suludo spasti naniže:

    *

    Nikad se neću vratiti


    Nikad se neću vratiti
    Noć mlada, tiha i vedra,
    uspavaće svet, zracima
    svog meseca – jedinca.
    Tela neće biti,
    i kroz prozor;
    svezi će ući lahor
    da za dušu pita.
    Niko neće čekati da dođem,
    iz dvostrukog mog odsustva,
    nit ljubiti spomen na mene,
    između suza i milovanja.
    Ali biće zvezda i cveća,
    uzdaha i nada
    biće ljubavi po avenijama,
    u senci grana.
    Isti će klavir odjekivati,
    kao u ovoj noći,
    ali ga niko neće slušati,
    zamišljen, sa mog prozora.

    ______________________________

    Posljednje putovanje


    … Otići ću. A ptice će ostati
    pjevajući;
    i ostat će vrt moj sa svojim zelenim stablom
    i svojim bijelim zdencem.
    Svake večeri nebo će biti plavo i spokojno;
    i zvonit će, kao i večeras,
    zvona sa zvonika.
    Umrijet će oni koji su me voljeli;
    i svijet će se obnavljati svake godine;
    a u uglu mog vrta rascvala i okrečena
    lutat će duh moj, nostalgičan…
    Otići ću; i bit ću sam, bez ognjišta, bez stabla
    zelenog, bez zdenca obijeljena,
    bez neba plava i spokojna …
    A ptice će ostati pjevajući.

    _____________________________________

    _________________________________

    »Ja nikada neću stići u Ištlan«, rekao je.
    Glas mu je odavao uverenost, ali i pored toga,
    zvučao je tiho, gotovo kao mrmljanje.
    »Ali, ipak, osećam .. . osećam ponekad da me samo
    jedan korak deli od mog odredišta. Uprkos tom ose-
    ćanju, ja nikada neću uspeti. Za sve vreme puta nisam
    čak ni otkrio meni poznate znake, koje sam već jednom
    video, i dobro ih zapamtio. Već duže vremena
    ništa što postoji u ovom prostoru ne podseća na ono
    što sam nekada video i što bi moglo da karakteriše,
    onaj davnašnji, meni dobro poznat predeo.«
    Don Henaro i don Huan razmeniše poglede. Nekakva
    seta im se prevlačila preko lica.
    »Na putu za Ištlan nailazim samo na avetinjske
    putnike«, rekao je tiho.
    Pogledao sam don Huana. Nisam shvatio šta je
    don Henaro želeo da kaže.
    »Na putu za Ištlan, Henaro sreće samo nekakva
    bića lišena sadržine«, objasni don Huan. »Hajde, na
    primer, tebe da zamislimo kao utvaru. Ono što će te
    tom prilikom karakterisati biće ljudska osećanja i
    ljudske žudnje. Zbog toga on kaže kako uvek sreće
    avetinjske putnike na svom putu prema Ištlanu.«
    Onako sasvim neočekivano, pade mi na um da
    je don Henarovo putovanje samo jedna metafora.
    »Tvoj put u Ištlan nije stvaran«, rekao sam.
    »Stvaran je!« umeša se don Henaro. »Putnici nisu
    postojeći.«
    Klimanjem glave pokazao je prema don Huanu i
    rekao, postižući takvu intonaciju da mu je zaista pošlo
    za rukom da toliko ubedljivo naglasi i stavi to do
    znanja. »On je jedini ko je stvaran. Svet je jedino
    stvaran kada je on pored mene.«
    Don Huan se nasmeši.
    »Henaro ti je ispričao svoju priču«, rekao je don
    Huan, »prvenstveno zbog toga što si juče zaustavio
    postojeću stvarnost, a i on deli mišljenje sa mnom
    da ti je pošlo za rukom da vidiš, ali ti si takva budala
    da toga uopšte i nisi svestan. Rekao sam mu da
    si jedna od onih neizvesnih osoba, ali da ćeš svakako,
    kasnije ili ranije, videti. U svakom slučaju, kada sledeći
    put sretneš saveznika, ako do takve prilike uopšte
    dođe, moraćeš da ga oboriš na zemlju i sve sile da
    uložiš kako bi ga ukrotio. Ako ti pođe za rukom da
    preživiš prvi šok, što verujem da će ti poći za rukom,
    budući da si jak i da već živiš kao ratnik, naći ćeš
    se u jednoj nepoznatoj zemlji. A onda ćeš, što je
    sasvim prirodno i tipično za ljude, poželeti da kreneš
    nazad, prema Los Anđelesu. Ali put za Los Anđeles
    ne postoji. Ti se više ne možeš vratiti tamo. Ono što
    si ostavio za sobom, izgubljeno je zauvek. Ali zato
    ćeš, naravno, biti čarobnjak, ali ni to ti neće pomoći.
    U ovom stadijumu, najvažnija je činjenica da sve ono
    što volimo, mrzimo ili želimo, ostaje nepovratno iza
    nas. Ali, uprkos toj činjenici, jedino osećanja ostaju,
    osećanja koja ne iščezavaju i koja se ne menjaju, i
    baš zbog toga čarobnjak svaki put kada krene nazad,
    zna da nikada neće stići do svoga odredišta, jer zna
    da ne postoji takva sila na zemlji, pa čak ni sama smrt
    koja bi ga ponovo spojila sa mestom, stvarima i Iju-
    dima koje je voleo. To je ono što ti je don Henaro
    govorio.«
    Don Henarovo objašnjenje imalo je moć jednog
    katalizatora. Njegova priča je toliko uticala na mene
    da me gotovo neviđenom brzinom toliko potresla kada
    sam počeo da je povezujem sa događajima iz vlastitog
    života.
    »Šta je sa ljudima koje volim?« uptao sam don
    Huana. »Šta će im se desiti?«
    »Oni će ostati«, rekao je.
    »Da li uopšte postoji neki način na koji bih mogao
    ponovo da ih povratim? Da li bih mogao da ih
    spasem i povedem sa sobom?«
    »Ne, tvoj saveznik duhova će te zavitlati i tako
    samog će te baciti u neke nepoznate svetove.«
    »Ali ja bih mogao da se vratim u Los Anđeles,
    zar ne? Mogao bih da sednem na avion ili autobus i
    tako se vratim u svoj grad. Los Anđeles bi trebalo
    da je još i sada tamo, zar ne?«
    »Naravno«, rekao je don Huan glasno, smejući
    se. »I Manteka, Temekula i Tuson će takođe biti tamo
    gde se i sada nalaze.«
    »Isto tako i Tekate«, dodao je don Henaro krajnje
    ozbiljan.
    »I Piedras Negras i Trankvitas«, produžio je don
    Huan smešeći se.
    Don Henaro je i dalje nabrajao imena, a isto
    tako i don Huan, što je naravno uticalo da se do
    krajnjih granica strasti zanesu igrom nabrajanja smeš-
    nih i neverovatnih imena gradova.
    »Sukob sa saveznikom i vitlanje kroz vazduh pro
    meniće tvoje mišljenje o svetu«, kazao je don Huan.
    »Takvo jedno mišljenje je suština svega, a kada se
    mišljenje kao takvo promeni, promeniće se i sama
    postojeća stvarnost.«
    Podsetio me da sam mu jednom pročitao pesmu
    i da sam tu istu pesmu poželeo da mu izrecitujem.
    Izrecitovao mi je nekoliko reči i podsetio me, povodom
    čega sam se setio da sam mu već jednom prilikom
    čitao pesme Huan Ramona Himenesa. On je mislio na
    jednu s naslovom »El Viaje Definitvo« (»Poslednje
    putovanje«). Izrecitovao sam je.
    . . . Otići ću. Ostaće ptice. Pevaće:
    I moj zeleni vrt će ostati, vrt sa zelenim drvetom
    i starim bunarom.
    Biće još popodneva sa nebom plavim i blagim
    i zvona sa zvonika će zvoniti
    kao što zvone ovog popodneva.
    Ljudi koje sam voleo otići će
    a grad će se obnavljati svake godine.
    Ali moj duh tužan, lutaće
    u nekom tajnovitom uglu
    mog vrta cvetnog.
    »O takvom osećanju je govorio don Henaro«, rekao
    je don Huan. »Da bi postao čarobnjak, čovek mora
    da oseća svom silinom. Čovek koji ume da oseća ima
    mnogo toga čemu pripada i mnogo toga što mu je
    drago — ako ništa drugo, ono barem stazu po kojoj
    hoda
    »Ono što je don Henaro rekao u svojoj priči u
    potpunosti je tačno. Henaro je svoje emocije ostavio
    u Ištlanu. Njegov dom, njegov narod, sve stvari prema
    kojima je osećao nekakvu obavezu. Evo ga sad kako
    luta obuzet nekakvim bledim osećanjima i ponekad,
    kako to on kaže, maltene da je u Ištlanu. Ta osećanja
    koja njega sada prožimaju zajednička su svima nama.
    Za Henara to je Ištlan, za tebe će to biti Los Anđeles,
    za mene .. .«
    Nisam želeo da mi don Huan kaže koje je njegovo
    mesto u koje želi da se vrati. Zastao je kao da je
    pročitao moje misli.
    Henaro je uzdahnuo i izrecitovao početne stihove
    pesme.
    »Otići ću. Ostaće samo ptice.«
    Za trenutak sam osetio kako nas svu trojicu zapljuskuje
    talas agonije i nekakve neopisive usamljenosti.
    Pogledao sam don Henara i shvatio da se u
    njemu krije čitavo more nerešenih problema, slike
    stvari koje je voleo i ostavio za sobom, jer i on je
    jedan od onih koji poseduju svoj unutarnji emotivni
    svet. Tog trenutka sam sasvim jasno osetio da su njegova
    sećanja navrla tolikom silinom da je sasvim malo
    trebalo da pa granu na površinu, zbog čega je don
    Henaro bio na samoj ivici i trebalo mu je samo malo
    pa da zaplače.
    Kao munjom ošinut, skrenuo sam pogled sa njega.
    Don Henarova oseeajnost, njegova neopisiva samoća,
    naterali su me da plačem.
    Pogledao sam prema don Huanu. On je netremice
    buljio u mene.
    »Jedino kao ratnik, čovek može da istraje na stazi
    spoznaje«, rekao je. »Jer umetnost ratnika je postizanje
    ravnoteže između osećanja straha što si čovek
    i osećanja divljenja što si čovek.«
    Zagledao sam i jednog i drugog, okrećući se svaki
    put i prema jednom i prema drugom. Iz očiju im je
    zračila lucidnost i mir. Svojim ponašanjem stvorili
    su atmosferu nostalgije koja je silno pritiskala, ali
    u trenutku kada je izgledalo da će proliti čitavo more
    suza, uspeli su da zadrže taj ogromni plimni talas.
    Za trenutak sam pomislio da vidim. Video sam usamljenost
    čoveka, jasno sam je video u obličju jednog
    ogromnog talasa koji se zaledio na korak-dva ispred
    mene, zadržan nevidljivim zidom jedne metafore.
    I mene je obizimala tuga, i to tako silno, da sam
    dospeo u stanje euforije. Zagrlio sam ih.
    Don Henaro se nasmešio i ustao. Don Huan je
    takođe ustao i nežno me dotakao po ramenu.
    »Sada ćemo te ostaviti ovde«, rekao je. »Postupaj
    onako kako ti misliš da je najbolje. Saveznik će te
    čekati na rubu ove doline.«
    Pokazao je u pravcu tamne doline u daljini.
    »Ako misliš da još nije pravo vreme, nemoj da
    mu izlaziš u susret«, nastavio je. »Ništa se ne može
    postići prisiljavanjem. Ako želiš da istraješ, sve mora
    da ti bude kristalno jasno, a i ti sam moraš da veruješ
    sebi, da jasno znaš šta možeš a šta ne možeš.«
    Don Huan je krenuo svojim putem, ne osvrnuvši
    se ni jedanput da me pogleda, ali se zato don Henaro
    okrenuo nekoliko puta i pokretom glave i namigivanjem
    dao mi do znanja da krenem napred. Gledao
    sam za njima sve dok ih daljina nije progutala, a
    onda sam ušao u kola i krenuo. Osetio sam da još
    nije pogodan čas.*

    Feeling vs Emotions

    *Don Berna once told me, "Control your feelings and emotions and you’ll take control of your life. Only then will you be free." "Free from what?" I retorted belligerently, feeling threatened by the simple idea of suppressing my feelings, and I even snapped at him that I wasn’t interested in repressing what I felt. Don Berna just laughed, and said nothing. I spent a lot of time pondering the matter. The next time I saw him, I reopened the debate on mental freedom. He accused me of having a closed mind, and said I was extremely inflexible with my cherished concepts. Naturally, I started defending myself. I told him I considered myself a reasonable person, open-minded and willing to receive and learn new ideas. "See?” he said reproachfully. “You always twist everything. Freedom of mind is much more than willingness to learn new things. To achieve freedom of mind you need to be the master of your emotions and of your thoughts. Look at the mind as if it were a wild horse that has bolted. You can only say you’ve achieved freedom of mind when you’ve put reins on that horse and are controlling it as you please. If not, you’ll always be slave to your sentimentalism.” I told him, without much conviction, that I believed I was master of my feelings. He laughed heartily and said: "It is common for people to confuse the concept of feeling with their sentiments." I looked at him, bewildered, and said that for me those two words meant the same thing. Don Berna explained: “It is very important not to confuse the two concepts, because if you do you’ll fall into every trap laid by your mind, and your energy will drain away as if from a punctured hose. Feeling is inherent to being alive. All living things feel. You can verify that in animals and even insects. If threatened, they are afraid. If treated well they feel affection, or even love." “Then what are sentiments?” I asked, now really confused.
    “Sentiments, on the other hand, are the result of the mental process in which we use our memory to evoke certain moods." He regarded me as if waiting for a comment. As I had none, he went on: "So you can see that our sentiments are neither more nor less than mental masturbation. We wallow like pigs in our own excrement and call that sensitivity. I say it is not sensitive at all, but a shameful way to indulge in our vices." I was speechless because of the implications of what he said. I felt that he was referring directly to my weaknesses. I saw myself cornered and threatened by something that I could not clearly define. "There is nothing wrong with feeling,” don Berna went on. “On the contrary, you’d have to be dead not to feel anything. But when you use your memory to recall what you should feel, then you are not feeling at all. What you perceive in that case is a second-hand feeling that has been sullied by passing through the sieve of the mind. “But how can I control my emotions?” I asked, knowing we all suffered emotional assaults from time to time. He replied, "By being deliberate, and not giving in to your vices. It is also most important to have a definite purpose in everything you do. Only idiots go through life reacting to their environment without the slightest control over themselves. They are like marionettes that let themselves be manipulated by every ‘hook’ they encounter. I asked what he meant by hooks. "By hooks I mean the lures of modern life. In the consumer society in which we live, it is hard to go anywhere without someone trying to sell you something, or trying to take advantage of you, or grab something from you. In the city it is hard to look anywhere without seeing an advertisement. All this is designed to get people to react to the environment. That is the way the powers-that-be hold people by the balls. To achieve emotional freedom one must be crystal-clear. When you feel a rush of emotion overtaking you, you must pull at the reins of that wild horse. By doing so you can save huge amounts of energy." I understood don Berna’s lesson. He was right. Most of the time, when talking to myself, I would evoke the feelings that corresponded to the course of my thoughts. I realized that the amount of energy I spent in doing that was indeed exorbitant.*

    Zaista bih se trebao Rekapituirati i ako sam.... Kapitulirao

    Jer inače ili i ako sam si stvorio toliko budala pa sam i tako pametan.......

  • 13.07.2020. 18:37h

    Član emilio-iiMerlin0

    Zamisli si Život:

    U kojem bi se "Modrić" vratio među Vukove ! 

    "Ronaldo" u prvi Srednje ?

    "Messi" ka Faveli !?

    A i "braća Zalepugin" otkrila sve Lijepote ovoga Svieta........

    Ako vam nešto nije jasno nemojte iči u mutno ??

    Nego zapitajte sebe:Što me to i pobogu spriječava u vidjenju energije ili koja sam ja da mi je diavolo ???

    Svakako pritom i računajte sa "ego-samosviješču"koja je i institucionalizovana i ima "zube strašne koji i svijetove u prah pretvaraju" ?!

    Ali ako ste i "bezoblični".... mogu samo i jezik prigristi (pa vas stoga i primarno identifikuju da bi i razdvajali)

    Naravno da se i ne može postaviti pravo pitanje sve dok je i u napola odgovora i "bojeva glava"

    Ali i "imamo Državu" a do tada i Modrića u Ligi Prvaka koja je među HomoLupusima

    Nego za ozbiljno ili i što vi koji primate i Plaču mislite o TOME....................

SADRŽAJ UPISAO

Član marnieMerlin5 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana marnie dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝

Napiši nešto, ostavi trag

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba
MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinu

DUHOVNOST U STUDENOM...

STUDENI...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Danas je Međunarodni dan tolerancije, pa poradimo malo na tome. Lp

    16.11.2024. 03:29h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je martinje povodom tog dana želimo sretan imendan svim Martinama I Martinima!

    11.11.2024. 08:14h
  • Član bglavacbglavac

    Vrijeme leti, sve je hladnije, želim vam ovu nedjelju toplu i radosnu. Lp

    10.11.2024. 09:09h
  • Član iridairida

    Edine, ti se tako rijetko pojaviš, pa ne zamjeri ako previdimo da si svratio, dobar ti dan!

    30.10.2024. 12:33h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobro veče.

    28.10.2024. 22:30h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Blagoslovljenu i sretnu nedjelju vam želim. Lp

    13.10.2024. 08:02h
  • Član iridairida

    Dobro nam došao listopad...:-)

    01.10.2024. 01:57h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info