NA KRAJU POCETKA /101 zen prica/
--------------------------------

UVOD
---------


Ove kratke price izabrane dijelom iz teksta Shaseki-shu
(Zbirka Kamenja i Pijeska) koju je krajem trinaestoga
stoljeca sastavio Muju ("neprebivljajuci"), jedan od najvecih zen-ucitelja, a dijelom iz raznih drugih zbirki anegdota o redovnicima zen-ucenja, objavljenih u Japanu krajem devetnaistoga i dvadesetoga stoljeca.
Istocne kulture, koje su od pamtivijeka poklanjali mnogo vise pozornosti bivanju nego djelovanju, uvijek su ukazivale najvece moguce stovanje covjeku koji je
spoznao vlastito "ja". Takav ce covjek, sljedeci Budhin primjer, postaviti sebi kao cilj da u potpunosti
razotkrije i otvori vlastitu svijest.
Price objavljene u ovoj nevelikoj knjizi govore upravo o tome. O razlicitim putovima i nacinima otkrivanja vlastitog istinskog bica. A koji ne moraju nuzno biti
ni svjesni, a jos manje logicni.
Ono sto slijedi ulomak je iz predgovora prvom njihovom izdanju na engleskom jeziku (101 zen Stories, transcribed by Nyogen Senzaki and Paul Reps, London and
Philadelphia, 1939).

Zen bismo mogli definirati kao umijece duboko utkano u samu nutrinu istocnjacke kulture i civilizacije. U Kinu
ga je prenio Bodhidharma, koji je na njezino tlo pristigao iz Indije u sestom stoljecu, da bi se potom
postupno sirio prema istoku, sve do Japana gdje prve
njegove tragove susrecemo u dvanaestom stoljecu. Opisan
je ovim rijecima: "Jedno posve osobito ucenje, bez spisa, onkraj rijeci i onkraj pisma, usmjereno na duhovnu bit covjeka, koje gleda izravno u njegovu prirodu, koje doseze Prosvetljenje."
U Kini, zen je bio poznat pod imenom Ch'an. Ucitelji Ch'an zena, medjutim, odbijali su biti pravi Buddhini
sljedbenici; umjesto toga, njihova se teznja sastojala
u tome da budu Buddhini prijatelji i da uspostave isto
takav osjecajan odnos sa svijetom, kao sto su to cinili sam Buddha i Isus Krist. Zen nije sljedba, vec
iskustvo.
Obicaj zena da pozornost usmjeruje na potragu za samim sobom putem meditacije, kako bi se izrazila i ostvarila vlastita istinska priroda, potragu popracenu prijezirom prema formalizmu, inzistiranjem na samodisciplini i jednostavnosti zivota, u Japanu je
naposljetku stekla naklonost plemstva i vladajucih klasa, a isto tako i duboko postovanje svih istocnjackih filozofskih struja.
No-drame* takodjer su zen price. Duh zena naposljetku
vise ne znaci samo spokojstvo i razumijevanje, nego
odanost umjetnosti i radu, preplavljenost osjecajem
ispunjenosti i duboke smirenosti koja sirom raskriljuje
vrata i svijet intuicije, jasne i neposredne spoznaje; predstavlja izraz prirodjene ljepote, neuhvatljivi car
nedovrsenosti. Zen ima bezbroj znacenja; nijedno od njih ni na koji nacin nije moguce tocno definirati. Ako su definirana, onda nisu zen.
Obicno se kaze da je onaj kome je zen dio ili, jos bolje, nacin vlastita zivota oslobodjen svakoga straha,
svake sumnje, svake suvisne zelje, svakog pretjeranog osjecaja. Ne uznemiruju ga ni uskogrudi stavovi, ni
egoistocni postupci. Ponizno i skromno sluzi covjecanstvu, ostvarujuci kroz duboko milosrdje vlastitu prisutnost na ovome svijetu i gledajuci vlastiti kraj kao laticu sto otpada sa cvijeta. Smirene i vedre duse, uziva zivot u ozracju vjecna i nepomucena blazenstva. U tome je, eto, duh zena, cije je ruho tisuce i tisuce hramova u Kini i Japanu, svecenici i monasi, bogatstvo i prestiz, i cesto upravo onaj formalizam kojeg toliko ustrajno nastoji nadvisiti.
Proucavati zen, prokrciti put rascvatu istinske vlastite prirode, nije nikada lak pothvat, ni u kojoj epohi, ni za koju civilizaciju. Mnostvo je naucavatelja, i pravih i laznih, postavilo sebi za cilj da budu od pomoci onima koji se upuste u takvu zadacu. Ove su price rezultat bezbrojnih i stvarnih pustolovina u svijetu zena. Koje ce i danas svaki ucitelj, sto mu od srca zelimo, moci lako i sam bilo
prepoznati ili ostvariti u vlastitom, svakodnevnom zivotnom iskustvu.

* Klasicna japanska lirska drama; razvila se u 14 st. Glavni glumci nose maske, a izvedba je pracena posebnim oblicima plesa, recitiranje i glazbe. Insenacija je posve stilizirana, pa su zapadni kriticari u drami no skloni vidjeti simbolizam i nadrealizam. (nap.prev.)



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000. 
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

---------------

lp, boro

budan.blog.hr