10. dani dr. Rudolfa Steinera
Donji Kraljevec, 06. i 07.06.2015
Cijenjeni ljubitelji antropozofije.
Nedavno su se u rodnom mjestu dr. Rudolfa Steinera, Donjem Kraljevcu u Hrvatskoj, odvijali 10. dani dr. Rudolfa Steinera. Ovaj put je bila waldorfska pedagogija i biodinamika.
Predavanja
Predavači triju zanimljivih predavanja su bili:
~ Marina Špodnjak iz Rijeke (Hrvatska), waldorfska odgajateljica i učiteljica na Waldorfskoj školi Rijeka i predsjednica Saveza waldorfskih institucija i inicijativa Republike Hrvatske.
~ Severina Mulazzi iz Trsta (Italija) waldorfska učiteljica od 1987. godine i predavateljica na waldorfskom seminaru za učitelje.
~ Manuela Radauer iz Salzburga (Austrija) , Centar za pedagogiku zaštite životinja i poljoprivrede, osnivačica i direktorica Centra "Tiere hautnah".
Radionice
~ Melita Novičak : waldorfska pedagogija
~ Severina Mulazzi : doživljavanje boja
~ Sončica Vidulić Vulelija : sviranje u lirinom orkestru
~ Vida Talajić Čuletić i Mario Čuletić : pedagoški aspekt euritmije
~ Tobias Antonietti i Radovan Jokanović : radionica korijena svjetlosti, izrada hotela za kukce i uređenje vrta
Neke zanimljivosti s predavanja
Manuela Radauer s biodinamičko-pedagoškog imanja, koje je udaljeno samo 10 minuta od centra Salzburga, je govorila o inicijativi kojoj je cilj, omogućiti djeci ponovni kontakt s prirodom.
Iz antropozofije znamo da se moramo truditi uspostaviti harmoničnu vezu između glave, srca i ruke (mišljenje, osjećanje i volja) do starosti od 21. godine pojedinca. Da bi postigli taj cilj, važno je živjeti u skladu s prirodnim ritmovima; zato prvi sat učenja na tom seoskom imanju počinje radom u prirodi, dakle radom s biljkama i životinjama.
Rad u prirodi čovjeka prizemljuje, što je u današnje vrijeme, preopterećeno informacijskom
tehnologijom, posebno važno. Rad u prirodi i suživot s prirodom, u čovjeku budi volju i osjećaj koliko nas životinje trebaju, kao i shvaćanje o tome koliko se životinje žrtvuju za čovjeka.
Pedagoški proces se odvija kroz praksu - djeca uče zapravo na praktičnim primjerima, a ne apstraktno u učionicama. Na primjer na satu matematike o opsegu uče mjerenjem travnate površine koja će biti potrebna konju ili na satu kemije uče kako se vapno odvaja od zemlje. Imanje i škola su otvoreni za svu djecu, iako ovamo dolaze uglavnom djeca sa smetnjama u socijalnim odnosima. Posjećuju ga također djeca sa zdravstvenim dijagnozama u kojima se izvode određene terapije sa životinjama. Praksa je pokazala da su za djecu koja izbjegavaju socijalni kontakt (npr. za djecu koja su traumatizirana zlostavljanjem) posebno primjerne ovce, dok su kokoši prikladne za uspostavljanje komunikacije između učitelja i djece oboljele od autizma i za hiperaktivnu djecu.
Osnovna smjernica je da učitelji vode svako dijete po imanju i traže životinju primjernu za terapiju. Konačni cilj je savladavanje vlastitih slabosti kroz rad (volju).
Osnovna škola, od prvog do devetog razreda se priznaje a nakon završenog obrazovanja
djeca mogu nastaviti školovanje gdje god žele.
Severina Mulazzi je prvo naglasila da smo u godini 2015 i da učenje moramo prilagoditi vremenu u kojem živimo, a zatim je nastavila s vježbama koje nam je dao Rudolf Steiner. Prvo bi trebali kao pedagozi (kao i svi koji teže razvoju) izvoditi vježbu koncentracije na određenu stvar. Vježčba bi se trebala izvoditi svakodnevno mjesec dana, kao objektivno promatranje. Pri tome moramo biti oprezni, da u toku naše mislene aktivnosti ne dopustimo prodor spontanim mislima. Vježba pomaže pedagogu u razvijanju koncentracije na djete kojeg mora budno promatrati (reakcije na ljude, okolinu, boje koje voli...). Severina naglašava da je problem današnjeg vremena slaba koncentracija djece, što je prije svega posljedica nekoncentriranosti odraslih u njihovoj okolici tj. dječji uzor.
Kao drugu vježbu je navela rad odnosno akciju. Mjesec dana, svakodnevno i u isto vrijeme trebali bi izvoditi neku malu, nevažnu radnju. Time razvijamo svoju volju : "ja odlučujem i toga se držim".
Kao treće je spomenula pozitivnost. Svakoj radnji bi trebali pristupiti s entuzijazmom i u
svakoj stvari naći nešto lijepo.
Biti bez predrasuda je kvaliteta ljudi budućnosti. Praksa u radu s djecom je pokazala, ako smo bez predrasuda, dijete ne postavlja glupa pitanja i ne pita "zašto".
U prvom razredu osnovne škole djeci bi trebali pripovijedati mnogo bajki, u drugom mnogo priča o svetim ljudima i mnogo basni. U trećam razredu se pojavljuju pravila; u glazbi iz pentatonike prelazimo na kvartu, učimo pravila i u drugim predmetima (npr. gramatiku, mjerne jedinice...), te pripovijedamo priče iz Starog Zavjeta (ne u smislu religije nego
zapovjedi ) da dijete osjeti pravilnost svojih postupaka. U četvrtom razredu se obično pojavi razdoblje tzv. "rubikona". Zato je vrlo važno pripovijedati biografije velikih ličnosti iz povijesti, te nordijsku mitologiju koja razvija hrabrost i uči dijete da odlučuje. Sve vrste umjetnosti (euritmija, glazba, zbor, slikanje, modeliranje...) predstavljaju most koji pri tome pomaže.
Na kraju je bila naglašena važnost svakodnevnog kontakta s prirodom te uzgoj različitih
poljoprivrednih kultura u školama. Rudolf Steiner spominje da dijete mora biti svaki dan u prirodi jer se u njoj ogleda ritam Oca (Boga) i zato je savršena.
Problematika umjetnih, dekadentnih ritmova, odnosno "neritmova" koju pruža npr. tehnologija, nije bila izostavljena.
Vizija za sljedećih 10 godina
O viziji Centra u sljedećih 10 godina su govorili: Peter Daniel Porsche, pokrovitelj i prijatelj Centra dr. Rudolfa Steinera, Vera Koppehel, euritmistica i organizatorka iz Basela, Branimir Bajić, generalni manager u Termama Sveti Martin i Sandra Percač, ravnateljica Centra dr. Rudolfa Steinera. Zajednički zaključak svih spomenutih i prisutnih je bio da Centar mora zaživjeti još i sa različitim događajima, te mora postati mjesto susreta svih ljudi.
Velika hvala ide vodstvu cjelokupne organizacije koja je omogućila ovaj događaj u novom, skoro završenom Centru : Sandra Percač, Vera Koppehel i Peter Daniel Porsche.
Pripremio: Radovan Jokanović Prevod na hrvatski: Đurđica Jokanović
Ljubljana, Jun 2015