ZAŠTO VOLIM „ZLOČESTE“ MUŠKARCE?

Ovako provokativno pitanje traži opširniji odgovor… A započinje pričom o Teri…
Na prvi pogled Tera „nije bila osobito lijepa“. Ali je imala ono nešto što je oko sebe širilo ugodu. Njena je tiha osobnost zračila toplinom, a forma oblinom. Posjedovala je raskoš nježnosti, putenosti i ženstvenosti kakva se rijetko sreće. Njezina inteligencija, obrazovanje i sposobnosti ni na koji način nisu ugrožavale njezin podatni ženski princip.
Čovjek bi pomislio da je baš ona san svakog muškarca. Boginja! Međutim, Tera je bila sama i ranjena nizom muškaraca koji su je zlostavljali svojom nemogućnošću da je vide i vole. Bila je prevarena, ostavljena i ponižena na gotovo filmske načine. I svi ti bivši partneri imali su nešto zajedničko: bili su pristojni muškarci finih manira, pravi sveci kodeksa društveno prihvatljivog ponašanja…
Naša kultura favorizira fine ljude: učtive, ljubazne, mirne, pažljive, ugodne. S njima ne doživljavamo konflikt pa se možemo slobodno izraziti. Takvi ljudi drže društvo na okupu, čak i kad je ono suprotstavljenih stavova. I zato je finoća dobra.
No, i finoća ima svoju mračnu stranu. „Iz mire tri vraga vire“. A ta tri vraga mogu biti toliko zločesta da u usporedbi s njima „zločesti dečki“ djeluju k'o anđeli.
Tijekom okrutnijih faza povijesti čovječanstva, muška finoća nije bila poželjna. Opstanak je zahtijevao grubost. Ali to se sada mijenja. Društveni trendovi stavljaju muškarčine izvan zakona i podržavaju mlitavčine. I ti su trendovi vrlo opasni.
Ovo potiskivanje muške snage, naime, stvara dojam civilizacijskog iskoraka prema tolerantnijem i humanijem svijetu. Ali naslovi u novinama govore drugačije: „Ubio ženu i sve oko sebe, a bio je tako tih i fin.“
Ovdje ne govorimo o finoći koja je izraz muškarčeve snage - već slabosti. Govorimo o „dobroti“ oštećene ličnosti. O čemu je riječ?
U fazi simbioze i nesamostalnosti, dijete ima potrebu za svim onim emotivnim nutrijentima koji dolaze kroz obilje pažnje roditelja i skrbnika. Ako ono tu pažnju ne dobiva, potrebit dio njega se trga i tone u nesvjesno. A cijepanje ličnosti je strahovito bolno. Stoga lekcije cijepanja postaju bazni programi.
U ovom slučaju one kažu: „Ako se svijetu ne sviđam kakav jesam, on će me odbaciti. To ne mogu preživjeti. Zato ću ja sam sebe odbaciti i ponašati se na način koji se sviđa svima. Ni sa kim neću ulaziti u konflikt. Bit ću poslušan, podložan, dobar. Tako ću preživjeti.“
I preživljava. Ali kao invalid. Na mjestu amputiranog dijela autentične ličnosti mehanizam preživljavanja razvija protezu umjetne osobnosti s umjetnom inteligencijom koja ne funkcionira na vlastitim emocijama i mislima, nego tuđim programima.
To znači da će u svojoj odrasloj dobi uvijek biti suglasan sa stavom koji dolazi iz izvora veće moći od njegove. Ako se zatekne između dvije sukobljene strane, onda će, ili zašutjeti, ili diplomatski uvažiti obje strane. No, nasamo će u potpunosti će zastupati oba suprotna stava kao da su njegovi vlastiti.
On je dvostruki agent. I nitko neće znati koji je zapravo njegov stav. Jer to ni on ne zna. Jedino što zna je: „opasno je biti 'ja'; sigurno je biti dobar!“ Ali ta dobrota je lažna…
Lažna dobrota djeluje u interesu zaštite vlastite traume. Kao takva je destruktivna.
Autentična dobrota djeluje u interesu zaštite istine i realnosti. Kao takva je iscjeljujuća.
Lažna dobrota se ne usuđuje postaviti jasne granice i uvijek kaže: „OK“.
Autentična dobrota postavlja jasne granice i hladno kaže: „NE“!
Lažna dobrota je egocentrična i narcistička. Ona djeluje iz straha i sebičnosti. Očituje se kao kukavičluk.
Autentična dobrota je empatična i velikodušna. Ona djeluje iz brige i ljubavi. Očituje se kao hrabrost.
Lažna te dobrota može vrlo lako natjerati da djeluješ suprotno interesima dobrobiti društva. Ništa ne čini tako veliku štetu društvu kao lažna dobrota i hinjena finoća.
Zato je važno prestati brkati te dvije dobrote. Razlog zašto ih je teško razlučiti je taj što poistovjećujemo fino=dobro. Osim toga, većina nas ima traumu zanemarivanja na kojoj smo razvili modele lažne dobrote.
U nedostatku autentičnosti, fini muškarac nema smisla za humor. On sebe shvaća smrtno ozbiljno. Gravitira prema nedopadljivim, dosadnim i neinventivnim ljudima. To ga čini dopadljivijim i zanimljivijim. I privatno bira inferiornije partnerice. One su mu potrebne kao kontrast uz koji izgleda dojmljivije. One koje ga doista fasciniraju radije zadržava u zoni fantazije.
Fini muškarac je često samac. Razlog tome je taj što pod alarmom „opasno je biti 'ja'; sigurno je biti dobar!“ on ne može izraziti svoju autentičnost. On stalno mora skrivati istinu o sebi za koju procjenjuje da bi izazvala neuklapanje, nesviđanje ili konflikt. Stoga ulaže ogroman napor u potiskivanje sebe i prilagođavanje partnerici. Ovakva potrošnja energije završava pregaranjem.
Ma koliko god imao potrebu biti u vezi, u njoj može izdržati koliko i pod vodom. Samost je za njega jedini prostor u kojem može odahnuti, slobodno disati, biti ono što je, bez straha da će opet biti ugrožen odbacivanjem.
Ulazak u vezu s finim muškarcem je izuzetno romantičan. Ali romantika kojem te očarava nije izraz njegovih autentičnih emocija prema tebi, već trgovine. Njegov uvjet je ovo: budi impresionirana mojim samoobmanama; ni za boga miloga ne izražavaj svoju originalnost jer je to neprihvatljivo; a što se problema tiče, pravi se da ih ne vidiš i ne čuješ.
Međutim, na tom početku, ti još nisi svjesna njegovih očekivanja prema tebi. Upravo suprotno! On ti se prilagođava do te mjere da pomišljaš kako ste savršeno kompatibilni. I ti se počinješ opuštati u svitanju misli: „konačno sam pronašla srodnu dušu“.
No, taj obećavajući trenutak brzo prolazi i ti počinješ primjećivati njegovu nedosljednost i proturječnost. Ako on osjeti da njegova nepouzdanost počinje stvarati sumnju u tebi, vaša se prividna kompatibilnost u trenu može pretvoriti u izdaju.
Nije neobično da ti se fin muškarac potom ispriča. „Oprosti“ je za njega alat iz arsenala finih manira. Rado se posipa pepelom jer tako na najlakši način prekida konflikt. Ali ne nasjedaj na isprike! Ako je iskren, preuzet će odgovornost, promijeniti ponašanje, zauzeti stav i djelovati u skladu s njim.
"Veza" s finim muškarcem je jednosmjerna, slijepa ulica koja završava provalijom nesvjesnog u kojoj je survano njegovo autentično „ja“. Ti ne znaš ništa o njemu. Jer njega tu nema. Ono što vidiš tek je njegova ljuštura - „fantomska prijetnja“.
Zbog nje zatičeš sebe zbunjenu i zaleđenu te dezorijentiranu u situaciji. Gubiš povjerenje u sebe. Očajnički pokušavaš shvatiti što je istina, što je ispravno, gdje je izlaz? Ali on ti to ne govori. On ti nikada ne izražava direktno svoje potrebe. Navodi te na njih finom manipulacijom. I tako se za tren nađeš u situaciji na koju inače nikada ne bi pristala.
Da bi ostao dobar sa svima, on se podčinjava svima. Ali unutar četiri zida kreću nadoknade. On treba dominaciju. Ukoliko ta kompenzacijska igra prođe kroz vrata spavaće sobe – eto te među sado-mazo igračkama.
Fini muškarac ne pruža ženi ništa od onoga što ona treba. A ultimativna ženska potreba je – zaštita! A kako da te zaštiti fin muškarac!? Finoća i zaštita ne idu zajedno. Ako se ponaša u najboljem interesu žene, on mora ući u sukob! A sukob nije trenutak kada se fićfirićiš ne bi li se dopao strani koja te ugrožava. Ne pretvaraš predatora u frenda nego u „fleku“.
Ne samo da nećeš biti zaštićena, nego ćeš biti izložena svim onima od kojih on nije ni sebe zaštitio. Moguće da jedna od njih bude njegova majka. Bit ćeš prepuštena na milost i nemilost njezinim hirovima. Budeš li joj iskazivala otpor, steći ćeš status obiteljske vještice. Svađat ćeš se i s njom i s njim. A on će uzmicati. Kao da nije faktor jednadžbe.
Bez pružene zaštite, pojavljuje se tjeskoba. Da bi povratila osjećaj sigurnosti, počinješ se ponašati poput muškarače. Postaješ oklopljena, tvrda, kontrolirajuća i nalogodavna. Kada si u vezi s finim muškarcem, ne možeš zadržati svoju ženstvenost. Ona biva iscrpljena i potrošena. Upravo si izvojevala sve njegove bitke iz kojih je on pobjegao i sakrio se u mišju rupu.
Fin muškarac nema kontakta sa sobom, uzrocima svoga ponašanja, pa tako ni bolom koji ti nanosi. Ne zato što je glup. Nego zato što živi u jednoj drugoj realnosti. A to u tebi izaziva očaj i beskrajan osjećaj samoće.
Temeljna svrha izvorne muževnosti je zaštita. Kako žena, djece, slabijih, tako i društva u cjelini. Odbacivanje te uloge ima razorne posljedice. Neispunjenje svrhe može biti štetnije od izravnog činjenja štete. Zamisli samo da imunološki sustav tvoga tijela odbaci svoju svrhu!? To je ista stvar. Zato muškarac, koji je odbacio svoju ulogu zaštitnika, nerijetko pati od nekog oblika autoimunih bolesti. Srećom, ovaj proces je reverzibilan…
Sustav u kojem živimo je jedno veliko ratište. U njemu se svakodnevno vode bitke za opstanak, utjecaj i moć. Jer sustav nas drži na modu preživljavanja. Tek mir noći pruža šansu za ljubav. Život je noć i dan; ljubav i rat. Da li u taj rat želiš ući s ranjenikom ili ratnikom? Da li u ljubav želiš ući s narcisom ili empatom? Izbor je uvijek bio na nama…
Doduše, žene često biraju fine, ranjene muškarce. Ali s figom u džepu - one će njega popraviti! Iscijeliti svojom ljubavlju! Stoga ga pretvaraju u projekt. Na entuzijazmu svoje dobronamjernosti obasipaju ga netraženim savjetima (pametovanjima), preuzimaju vodstvo umjesto njega (jer on je nesposoban), ili suptilnom manipulacijom ispravljaju sve što zucne (jer on je debil).
Drugim riječima, gori od dobrog muškarca još je samo dobročiniteljica. Ako je finog muškarca majka tek polovično kastrirala, takva će ga babuška dokrajčiti. Nastojanjima da ga popraviš, upravo si mu capnula zadnju priliku da sazrije i odraste.
Najbolji način da upropastiš šansu za uspostavljanje odnosa u kojem ljubav iscjeljuje je taj da kreneš mijenjati muškarca.
Ljubav je prihvaćanje. Njegov rascjep se i dogodio zato što nije bio prihvaćen. Svojim kritičnošću radiš u njemu samo još dublji raskol. Ako ne možeš prihvatiti njega kakav je (ma kakav god bio) - ostavi ga na miru! A sve dobronamjerne savjete koje si imala za njega - sačuvaj za sebe! Jer on je samo tvoj odraz.
Nikakvo dobro nećeš postići mlateći kažiprstom ispred njegovog nosa. Tvoje navodno dobročinstvo tek je skretanje pažnje s vlastitih krhotina koje vrište za integracijom. Ne možeš ga „popraviti“ vlastitim nezadovoljstvom koje mu na svakom koraku ukazuje koliko je pogrešan. Ali tvoja reintegrirana osobnost i iskonska ženstvenost mogu u njemu dozvati muževnost koja će sama, na svoje tajanstvene načine, odraditi sav potreban posao. Zato probudi boginju…
Buđenje boginje nije jednokratan čin. To je cjeloživotno nastojanje pune prisutnosti iz trenutka u trenutak. To je odustajanje od napora da stojiš u kontri prema životu. To je povjerenje u sebe. To je smjelost da se suočiš s onim od čega bi najradije pobjegla. To je apriorna zaljubljenost u vlastitu tamnu stranu koju jedva čekaš upoznati u situacijama kada te život stavlja pod pritisak.
A život nas voli stavljati pod pritisak jer tada iz nas izlazi ono što je potisnuto; ono neprihvaćeno i odbačeno socijalizacijom. Kada pod pritisak staviš zločestog muškarca, iz njega može izaći dobrota. Kada pod pritisak staviš dobrog muškarca, iz njega može izići zločestoća. Pritisak je prilika za reintegraciju svih naših sjena.
U trenutku ranog djetinjstva, kada se događala trauma cijepanja ličnosti, stvari su mogle otići u dva smjera. Jedna krajnost je nastajanje izrazito agresivne osobnosti koja ne dopušta drugim njihovo mišljenje, već nasilno nameće svoju volju i stavove. To su podsocijalizirane osobnosti. Druga krajnost je presocijalizirana osobnost. Ona maksimalno nastoji biti pristojna i prijazna, pretjerano se slagati s drugima i izbjegavati svaki, pa i najmanji sukob. To su ovi fini muškarci.
Ali postoji i treća osobnost – asertivna! Ta se ličnost očituje u djelatnoj obrani svojih prava i pogleda. Ona ima zdravo povjerenje u sebe, samopouzdanje, samosvijest i – prodornost! Ona ima svoj mir i ravnotežu jer se nalazi točno na pola puta između pasivnosti i agresije. To je optimalno ponašanje.
POSTIŽE SE TRENINGOM.
Fin muškarac nije dobar muškarac. On je štetan. Možda čak i štetniji od agresivnog muškarca. On samo ima drugačiju metoda uništavanja sebe, žene i svijeta. Ali on je toliko identificiran sa slikom sebe kao superheroja da nije u stanju podnijeti suočavanje s vlastitom štetnošću. I zato ne poduzima ništa da to popravi. Kud to vodi?
Većina finih muškaraca svojom pasivnošću sudjeluje u trendu razvodnjavanja muževnosti. Svijet će uništiti muškarci koji prihvaćaju zlo zarad vlastitih interesa dopadljivosti i konformizma. Ukoliko ostanu fini, poslušni, miroljubivi i pristojni u trenutku kada je nametnutim globalnim trendovima ugrožena dobrobit svih nas, loše nam se piše. Ako prihvatimo standard finih guza i nastavimo tim putem, izgubit ćemo snagu i zaštitu izvorne muževnosti. A to vodi do katastrofalnih posljedica.
Drugim riječima, ovaj svijet očajnički treba ISTINSKI dobre muškarce ukorijenjene u srži svoga bića i stvarnosti svijeta. Kada je muškarac u svom muževnom središtu, on nije ni zao niti okrutan. On je snažan i ljubavan. Božanstven…
Bezazlenost je model malog dječaka.
Ne odraslog muškarca!
Zrel muškarac nije fin, poslušan i podložan.
On je opasan!
Bez obzira na cijenu.
To zahtijeva hrabrost.
Srećom, nju ima svatko.
Samo je treba staviti u funkciju.
Učini to!
Please…
💋
Izvori: Jung, Gabor Mate, Teal Swan, Tomislav Kuljiš

Daniela Uzelac: Put boginje