ZAŠTO ULAZIMO U PROSTOR "RADA SA SOBOM"?

Prostor koji ovdje nazivam "rad sa sobom" širok je pojam i obuhvaća mnogo toga, no recimo da pod tim u najkraćim crtama smatramo pristupanje nekom od sadržaja koji nudi alate i tehnike za unaprijeđenje Života, iscjeljenje emocionalnih i drugih blokada, tehnike za umirivanje i "zauzdavanje uma", a koje u sebi sadrže svjesnu pažnju u ovdje i sada (mindfulness), razne meditacijske prakse, zvukoterpija i slično, kao i upoznavanje s nekim oblikom "dubljih znanja" koja izlaze iz okvira uobičajene svijesti i zadiru u kvantno polje, povezivanje s unutarnjim suptilnim svjetovima, intuicijom, poljem Ljubavi, Višim Ja i drugo, a što predstavlja sve ono što možemo ukratko nazvati spiritualnost ili duhovnost.
Unutar tog prostora, nevezano povezujemo li se s grupom ljudi koja provodi neki oblik navedenog "rada" ili istražujemo sami s nekim od "mentora" ili bez njega, postoje određene zakonitosti koje se odvijaju izvan kulise, odnosno, izvan onoga nad čim umom imamo ili mislimo da imamo kontrolu.
Brojni su razlozi zašto ulazimo u ovo područje. Ono što bi se po meni činilo najčišćim i najispravnijim, jest unutarnji poziv za više slobode (a time i ljepote, smisla, "uzvišenih" iskustava, sklada i slično) unutar Života, a što se potom prelijeva na sve što dotaknemo i tako ne blagoslivljamo samo sebe, već i sve oko sebe. Drugi, dosta čest razlog bi bila znatiželja sama po sebi. Nešto u čovjeku propitkuje ima li nečeg više iza ovog kako se na prvu Život predstavlja. Prije nego sam ušla u taj svijet duboko po pozivu Duše, vjerovala sam da su ova dva razloga, kao i njihove na ovaj ili onaj način proširene verzije uglavnom vodeći po pitanju ulaska u ove sfere.
No onda mi je iskustvo pokazalo i mnoge druge stvari. Tako postoje oni koji ulaze u ova područja jer im je potreban resurs drugih ljudi iz skupine, kao i resurs samog mentora u obliku pažnje (energije) i drugog. Kad se ulazi u ovaj prostor samo zato da bi se "imalo nekog za druženje" i popunilo kroz to svoje praznine, a kako su unutar takvih krugova često i vrlo dragi, a koji put i "ranjeni" ljudi koji se ne znaju obraniti i na adekvatni način postaviti granice pa se pritom obično koristi njihova mekoća, u pozadini nije čista namjera ma što govorio um i kakve god on priče smišljao.
Potom postoje situacije gdje netko ulazi u ovo područje iz namjere da ondje prisutnima "nametne" nešto svoje, drugim riječima, ne osjeća poziv iznutra za rastom i širenjem, već mu je iz različitih osobnih razloga potrebna publika.
Također se ponekad ulazi u te sfere samo kako bi se uzimala ondje dostupna energija i znanja, bez da se išta daje zauzvrat ili da postoji svijest o energetskoj razmjeni na bilo kojoj razini. Takve situacije narušavaju tok sklada i energetskih zakona i ne rade za boljitak onoga koji se u tom smislu odnosi prema Životu.
Dok god u nama ne postoji jasna i čista namjera koja uključuje istinsku, duboku, unutarnju čežnju za stvarnim širenjem i oslobađanjem sebe, a kroz što se naš put u svjetlosti tad prenosi i na drugoga, latentne sile postojanja neće moći raditi za nas onako kako zaslužujemo i naš se Život neće moći uzdići u sferu za kojom duša teži.
Tad neće biti stvarnog napretka.
Probudimo se u Ljubavi.
Ljubim Te
Hvala, Živote

Marina Papec