Vladavina ega nikako nije gotova i, naravno, najveća opasnost leži u tome što se ego može početi koristiti mudrošću i svjetlošću, da bi sebe uveličao, umjesto umanjio. Idealno je kad se kaže, “Ova svjetlost nije moja, ova mudrost nije moja. To je nešto što prolazi kroz mene.” Ali, ego želi reći, “To je moja mudrost. Ja znam.”

Obicno kada imamo duhovne učitelje koji su na pola puta do vrha planine i koji su se nekako zaustavili na tom nivou. To je najopasniji nivo od svih ostalih, jer ako se ego poveća istinskom mudrošću, istinskom svjetloću, tada je vrlo teško promijeniti stvari. Zato, jer kad se radi o pravoj mudrosti i pravoj svjetlosti. Jedini problem je u tome što ego to počinje pripisivati sebi, a ne nečemu većem od njega. Tako jastvo postaje čvršće, čak iskristalizirano, ali naravno, ono što zapravo želimo je da jastvo postane transparentnije, manje “stvar”, lakše.

Kako se kod pojedinca koji radi na prevladavanju ega mijenja izražavanje ličnosti?

Oni i dalje imaju svoju ličnost, ali ona njima ne upravlja. Oni upravljaju svojom ličnošću. Može se reći da je njihova ličnost postala ljepšom. Prožeta je svjetlošću i ljubavlju. To je još uvijek ličnost i to ne znači da su postali neosobni. Oni se međusobno razlikuju. Ali u tome je ljepota, jer je osobnost postala poput posude koja sadrži božansko. Poput glinene zdjele koja upija svoj sadržaj, ispunjena božanskim, ličnost je prožeta božanskim kvalitetama ljubavi, svjetlosti, velikodušnosti i božanske sućuti. I, također, da se izrazim metaforički, zdjela više ne curi.

Jedan od mojih učitelja nekoć je rekao, “Ako nisi sredio svoj osnovni život i nisi počeo živjeti život mira, stabilnosti, služenja, poštenja, prakticiranja osnovnih vrlina uz meditiranje ili korištenje drugih duhovnih praksi, onda je to poput krave koja pase organsku travu i daje izvrsno organsko mlijeko, ali kada ju muzeš, mlijeko curi u kantu koja je na dnu probušena.” Užasno rasipno. Vjerojatno nikada nećeš upotrijebiti to mlijeko. Osobnost je vrlo slična ovoj kanti. Određene navike, kao nepoštenje ili nedostatak smirenosti, su poput rupa zbog kojih ne možemo zadržati stanje božanske ljubavi. Mi je gubimo, dok oni veliki ne.