Pradavna umjetnost trbušnog plesa ima dugu, šarenu prošlost, koja je započela u mnogim kultovima plodnosti starog svijeta i u hramovima drevne Indije. Postojanje raznih nomadskih skupina profesionalnih zabavljača i Cigana omogućilo je miješanje kultura i prijenos takvih plesnih oblika. Iako su regionalne varijacije uvijek postojale, popularnost onog što se najčešće naziva orijentalnim ili trbušnim plesom nastavlja se na modernom Srednjem Istoku i u svijetu općenito.
Ovaj ples razvio se u mnogo različitih zemalja na mnogo različitih načina, a još uvijek zadržava prepoznatljivu vezu s orijentalnim plesom.
Podrijetlo mu je izgubljeno u tajnama drevnih kultova plodnosti. Na Istoku je i dalje povezan s religijom. Zahvaljujući njegovom utjecaju na ljudski duh, ovaj ples je unatoč svim kulturnim i moralnim predrasudama opstao do današnjeg dana.
Kao što je Curt Sachs zapisao, kad ljudi žele slaviti, plešu. Moderni plesači zapada nisu ništa više povezani sa tim starim kultovima od djece koja traže uskršnja jaja ili ljudima koji vješaju božićne ukrase; jedno i drugo su drevni poganski simboli.
Žene (i muškarci) koje plešu danas, čine to iz vrlo praktičnih razloga: zbog užitka, oblikovanja mišića i socijalne angažiranosti. Drugim riječima, plešu radi zabave, tjelovježbe i druženja.
U modernoj zapadnoj kulturi žene su često prikazane negativno, destruktivno i trajno iskorištavajuće. Za razliku, orijentalni ples, kada se izvodi u primjerenom ambijentu, ističe ljepotu, snagu i draž svega što je ženstveno. To je ples kojeg su izvorno žene plesale ženama. Za žene Istoka orijentalni ples ima potpuno drugo značenje, jer se uglavnom izvodio na ženskim okupljanjima i u takvim situacijama je potvrđivao sposobnost žene da održi svoju ljepotu (a time i svoju moć nad mužem) i da se poveže sa snagom drevnih kultova plodnosti. I danas je na Srednjem Istoku glavni čimbenik vrednovanja žene, njena plodnost. Mladenka nema nikakav status, za razliku od majke njenog muža koja vodi kućanstvo, a također je vjerojatno ona odabirala ženu za svog sina.
Orijentalni ples koji se izvodi po noćnim klubovima i pozornicama Amerike najčešće je solo izvedba u kojoj se koriste sjajni, oskudni kostimi. U američkoj kulturi uobičajeno je da je žena oskudno odjevena. Nažalost, to daje krivu predodžbu da samo lijepe i mlade žene trebaju plesati i da to čine samo za užitak muškaraca u publici. Još je žalosnije što takva situacija često omogućava stvaranje pripite, grube publike koja čini sve da ponizi plesačicu. Ovo je slučaj brkanja umjetnosti plesa i publike plesačice.
Bit plesa na Istoku leži u improvizaciji, neformalnosti i izvodi se među prijateljima. Kostimi su etnički i ne otkrivaju mnogo, pa je time manji naglasak na ljepotu i mladost plesačice. Orijentalni ples koji se izvodi u kontekstu društvenog događanja bliži je duhu plesa od onog koji se komercijalno izvodi u Americi. Plesači klasičnih stilova sa Zapada teško prihvaćaju orijentalni ples, što mu još više otežava da stekne poštovanje. Tim zapadnim plesačima još je teže prihvatiti tradiciju imrpovizranog plesa, kao i njegovu povezanost s erotikom i senzualnošću. Ovim putem želim potaknuti ljude da istraže ovaj najstariji plesni oblik, kako bi mogli doći u kontakt sa snagom i radošću koje taj ples izražava.
ŠTO JE TRBUŠNI PLES?
Ples kojeg zapadnjaci nazivaju “trbušni ples” pojavljuje se pod raznim nazivima. Francuzi koji su pronašli taj ples, prozvali su ga “dance du ventre” ili ples trbuha. U Grčkoj se naziva Cifte Telli (to je također naziv jednog turskog ritma), u Turskoj se naziva Rakkase, a u Egiptu Raks Sharki. Na istoku se naziva “dance orientale”, kako bi se razlikovao od “baladija” ili narodnog plesa. Razvio se kroz utjecaj mnogih područja, a njegov dug razvojni proces nastavlja se i danas. Pod terminom “istočni ples” podrazumijevaju se trbušni ples, indijski ples ili perzijski ples.
Ovaj imporvizacijski, neuslovljen oblik plesa je štoviše primjetno drugačiji od mnogih oblika “narodnog plesa” koji su se razvili na istim područjima. U raznim zemljama “trbušni ples” slovi za plesni stil posebne vrste.
Postoji nekoliko točaka po kojima se orjentalni ples razlikuje od drugih plesnih oblika i prikazuje raznoliko nasljeđe:
1. Tradicionalno se povezuje s religioznim i erotskim elementima. Ova dvosmislenost je uzrokovala da trbušni ples mnogi ljudi vole, a mnogi ljudi preziru. Nastao je iz kultova plodnosti koji su štovali Božansku Majku. Ona se pojavljivala pod raznim imenima poput Mylitte, Isis, Ashtoreth, Astarte, Ishtar, Afrodite, Venere, Bhagvati, Parvati i Ceres.
2. Žene uglavnom plešu bosih nogu. U ovo moderno doba, neke poznate egipatske plesačice plešu u visokim petama kako bi svojoj publici iz siromašnih sredina pokazale da si mogu priuštiti cipele, ali to ne utiče na tradicionalni razlog zašto se pleše bosih nogu: uglavnom zato što to plesačicu izravno povezuje s Majkom Zemljom.
3. Trbušni ples je izrastao iz tradicije istočne muzike. Iako suvremene trbušne plesačice koriste muziku na koju je do nekog stupnja utjecao Zapad, ritmički utjecaji muzike bliskog Bliskog i Srednjeg Istoka stvorili su glazbenu formu koja je iz temelja drugačija od one koja se razvila na Zapadu.
4. Plesačica često koristi neku vrstu ritmičnog instrumenta kao pomoć muzičarima ili kao jedinu pratnju plesu. Najčešće se koriste dva para metalnih činelica pričvršćenih na palac i srednji prst lijeve i desne ruke.
5. Orijentalni ples je stvoren za žensko tijelo s naglaskom na trbušne mišiće, pokrete kukova i prsa. Čvrst je i uzemljen. Taj ples je karakterističan po glatkim, tečnim, kompleksnim, senzualnim pokretima, koji se smjenjuju sa tresućim, krivudavim pokretima. Razlika između plesa Istoka i zapadnih oblika plesa je u tome što je orjentalni ples “ples mišića”, a zapadni su uglavnom “plesovi koraka”.
Prevela i prilagodila: Maja Lacković
Trbušni ples je tako nazvan od zapadnjačkih putnika Bliskim istokom u 17. i 18. stoljeću. Arapski naziv raqs sharqi može se prevesti kao orijentalni ples koji se danas pleše u cijelom svijetu sa mnoštvom različitih stilova.
Narodni ples koji je bio preteča orijentalnog plesa u arapskom se jeziku naziva raqs baladi - raks baladi (raks u značenju ples, a baladi narodni, iz naroda). Prije prodora Europljana ples je bio poznat samo kao raks (naziv potječe iz izraza za radovanje), ali je nakon okupacije postalo nužno definirati razlike između domaćeg i stranog plesa. Stoljećima se raks baladi plesao prigodom raznih svečanosti, ali i u obiteljskom domu. Na zabavama koje su pohodili samo muškarci ili samo žene ljudi su, odjeveni u svečanu ili svakodnevnu odjeću, plesali jedni za druge.
Raks baladi tako se razvijao sve do dolaska europskih turista u 19. stoljeću. Europljani su nametnuli razne zahtjeve pri javnom izvođenju plesa, čime su započele promjene u umjetnosti izvođenja plesa.
Raks baladi, u svojim različitim oblicima, originalno vežemo uz sjevernu Afriku i Bliski istok sve do Irana, ali najveći utjecaj u izvedbi plesa stigao je iz Egipta. Za to postoji nekoliko razloga:
- Tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća u Turskoj je nastupila kulturna revolucija, a došlo je i do promjene vlasti, što je značajno utjecalo na zanimanje za domaću umjetnost.
- U razdoblju prije početka građanskoga rata, u Libanonu je cvjetala industrija. Za vrijeme rata u prvom se planu našla briga za vlastiti opstanak.
-Ostale sjevernoafričke i bliskoistočne zemlje nikada nisu razvile umjetnost izvođenja plesa.
Razvojni put plesa raks baladi, od društvenog plesa do izvođenja na pozornici, rezultirao je oblikom koji je danas poznat kao raks sharki (orijentalni ples). Ovaj je oblik postao popularan nakon što je Badia Masnby, pjevačica, plesačica i glumica libanonskog podrijetla u Kairu otvorila noćni klub Casino Opera, po uzoru na europske kabarete, u kojem su bili popularni oblici zabave karakteristični za Europu i zemlje Bliskog istoka.
Raks baladi se obično plesao na jednom mjestu, u relativno malim prostorima, a kretnje su se uglavnom svodile na pomicanje bokovima. Badia je, pod utjecajem zapadnjačkih koreografa, sama trenirala plesačice. Ples se s vremenom prilagodio prostoru pozornice, a pokreti su postali profinjeniji kad su se osim kretnji bokovima razvili i pokreti ruku i prsa.
U to je vrijeme došlo i do promjene u izgledu kostima. Plesačice su do tada nosile dugačke haljine ili tunike sa šalom koji je naglašavao bokove. Pod utjecajem holivudskih filmova i europskih kabareta prvi se put pojavio dvodjelni kostim ukrašen perlama i šljokicama.
U to su vrijeme u arapskom svijetu dominirali egipatski filmovi. Mnogi su od tih filmova prerađeni u mjuzikle u kojima se plesao raks sharki. Ti su glazbeni filmovi stvorili mnoge glumačke zvijezde koje se i danas smatraju legendarnima. Izvan filmske industrije i klubova raks sharki je bio dio kulture i dio gotovo svake svečane prigode. Međutim, nakon revolucije iz 1952. godine ples je, po naredbi doktora Rageba, zabranjen na temelju vjerskih razloga, nakon čega su mnogi plesači napustili Kairo. Pod pritiskom naroda, ali i željom za zaradom od turizma, 1954. godine ponovno je dopušteno izvođenje plesa, ali uz neka ograničenja. Torzo je morao biti pokriven, zabranjeno je kretanje pozornicom (ples je ponovno postao statičan), kao i svi stilovi pomicanja bokovima.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća velik je broj Amerikanki i Europljanki želio naučiti raks sharki iz prve ruke. Tečajevi i video snimke masovno su se koristili. Egipatski je raks sharki u ovome trenutku dosegnuo vrhunac. U najekskluzivnijim klubovima u Kairu izvodile su se predstave s velikim zvijezdama uz orkestre koji su brojili i do četrdeset članova.
Egipat je ovaj status uživao sve do devedesetih godina 20. stoljeća, tijekom kojih je došlo do gotovo potpunog nestanka javnih izvedbi. Neki od razloga uključivali su sve manji broj turista iz Perzijskog zaljeva, okretanje mlade generacije drugim vrstama zabave, ali i prijetnje vjerskih ekstremista usmjerene protiv svih događaja tijekom kojih su žene izvodile raks sharki pred muškarcima.
U odnosu na prethodna razdoblja, egipatska raks sharki scena danas je prilično slaba, većinom zbog gospodarskih, političkih i vjerskih razloga. Ponekad se ples čak izostavlja iz svadbenih svečanosti zbog straha od nasilne odmazde. Godine 2003. donesen je zakon koji brani izdavanje radnih dozvola strancima, što je rezultiralo još izraženijim smanjenjem broja javnih izvedbi, iako je zabrana poništena nakon godinu dana.
Orijentalni je ples u ovom razdoblju postao popularan u drugim zemljama, kao što su Libanon i Turska, u kojima je plesna scena tek u razvoju. U Sjedinjenim Američkim Državama i Europi raks sharki se pleše u brojnim izvedbama i to od velikih dvorana do malih gradskih kavana.
NEKOLIKO RAZLOGA ZAŠTO PLESATI TRBUŠNI PLES
Ponavljajući pokreti kukovima koji su karakteristični za trbušni ples 'prisiljavaju' područje donjeg dijela leđa i bokova na izvođenje nježnih i ugodnih pokreta (npr. krugovi kukovima, 'brojke osam'…). Takvi pokreti pridonose poboljšanom toku sinovijalne tekućine (koja je prirodni lubrikant) u zglobovima. Kada se pokreti pravilno izvode, zdjelica je lagano pomaknuta naprijed - ispod kralježnice - što je neutralni položaj koji prevenira moguće probleme donjeg dijela leđa. Trbušni ples jača mišiće i pomaže pri oslobađanju napetosti kralježnice, jer djeluje protiv stalnog pritiska diskova koji nastaje kao posljedica današnjeg sjedelačkog načina života. Jači i elastičniji mišići abdomena poboljšavaju opće držanje i pomažu preveniranju bolnih leđa, pa ne može doći do neprirodnog naginjanja kralježnice naprijed (lordoza), što bi se moglo desiti ako je ta grupa mišića slaba.
U trbušnom plesu naglašena je ženstvenost i elegancija, što daje pozitivan osjećaj senzualnosti i slobode za svaku ženu. Kako je senzualnost poželjna karakteristika trbušnog plesa, plesačica se kroz nježne i fluidne plesne pokrete osjeća sigurno u istraživanju ugodnih načina na koje se njeno tijelo može kretati. Žena vježbanjem trbušnog plesa postaje gracioznija i doslovce se nauči držati i kretati ljepše. Plesačice se tijekom plesa osjećaju elegantnije, a taj osjećaj samopouzdanja ostaje dugo nakon što sat ili nastup trbušnog plesa završi.
Svijesnost o vlastitom tijelu, koja prirodno dolazi bavljenjem trušnim plesom, često za sobom povlači i emocionalnu reakciju: žene slabijeg samopouzdanja počinju više cijeniti svoje tijelo, žene nezadovoljne viškom kilograma počinju prihvaćati svoje obline i različitost od uvriježenih stereotopa koji su nam nametnuti kao suvremeni pojam ženske ljepote. 
Graciozni pokreti kukovima i 'valovi' koje radimo svjesno kontrolirajući mišiće tijela djeluju pozitivno na abdomijalne mišiće, zdjelicu, mišiće vrata i kralježnice. Također, takvi pokreti poboljšavaju cirkulaciju i poboljšavaju rad probavnih organa. Za razliku od baleta koji potencijalno može izmijeniti i deformirati kostur, ili nekih drugih vrsta plesa koje su usmjerene protiv prirodnog položaja tijela, trbušni ples bazira se na pokretima koji su potpuno prirodni za žensko tijelo i djeluju u skladu sa njim. U prednostima ovog plesa mogu uživati žene svih dobi (mame, kćeri, bake) i tjelesne građe. Tijekom plesa krećemo se u različitim smjerovima, čime vježbamo pravilno raspoređivanje težine u tijelu i tjelesnu ravnotežu. Takav način vježbe djeluje i na jačanje koštane strukture te pridonosi prevenciji od osteoporoze.
Umirujući pokreti u trbušnom plesu (kruženje kukovima, 'brojke osam' i ondulacije), mogu pomoći pri ublažavanu napetosti u području zdjelice koju osjećamo za vrijeme PMS-a. Pokreti poboljšavaju cirkulaciju u području abdomena, masirajući unutrašnje organe, čime se napetost automatski ublažava. Pokreti iz trbušnog plesa čine izvrsnu pripremu za trudnoću i porod jer njime jačamo mišiće koji se koriste tijekom samog čina poroda. Pokret "ljuljanje zdjelice" (koji se uči na klasičnim pripremnim tečajevima za porod) uz korištenje trbušnih mišića, poučava buduće majke kako da pomiču zdjelicu. Za žene koje žele prirodan porođaj, trbušni ples kao fizička aktivnost koja ima naglasak na kontrolu mišića ne samo da olakšava prirodni porođaj, već djeluje i kao izvrsna postporođajna vježba koja pomaže da trbušni mišići ostanu čvrsti. Pravilno i nježno pokretanje mišića kroz trbušni ples preporučljivo je čak i tijekom prvih nekoliko tjedana nakon poroda, u periodu babinja.
Ponavljajuće uvijanje, tj. kružni i senzualni pokreti tijela, povezuju se sa stanjem plesne meditacije. Mnoge žene primjećuju da im polagani, graciozni ples razbistrava um i potiče stanje mentalne relaksacije. Na taj način ples pomaže i poboljšavanju opće koncentracije u svakodnevnom životu. Brži tempo trbušnog plesa stimulirajući je i zabavan, pa se podjednako energični i spori tempo trbušnog plesa preporučuju u slučajevima anksioznosti i blaže depresije. Trbušni ples sagorijeva oko 300 kalorija na sat. Naravno, ova brojka može varirati ovisno o intenzitetu vašeg plesanja. Kombinirate li ovu aktivnost sa zdravom prehranom, trbušni ples bez sumnje može biti dio strategije za gubitak suvišnih kilograma.
Odjeća i obuća: udobna odjeća za vježbanje (hlače ili suknja), marama ili šal za oko bokova; pleše se bosa ili u mekanim gimnastičkim papučicama.
Pradavna umjetnost trbušnog plesa ima dugu, šarenu prošlost, koja je započela u mnogim kultovima plodnosti starog svijeta i u hramovima drevne Indije. Postojanje raznih nomadskih skupina profesionalnih zabavljača i Cigana omogućilo je miješanje kultura i prijenos takvih plesnih oblika. Iako su regionalne varijacije uvijek postojale, popularnost onog što se najčešće naziva orijentalnim ili trbušnim plesom nastavlja se na modernom Srednjem Istoku i u svijetu općenito. Ovaj ples razvio se u mnogo različitih zemalja na mnogo različitih načina, a još uvijek zadržava prepoznatljivu vezu s orijentalnim plesom.
Podrijetlo mu je izgubljeno u tajnama drevnih kultova plodnosti. Na Istoku je i dalje povezan s religijom. Zahvaljujući njegovom utjecaju na ljudski duh, ovaj ples je unatoč svim kulturnim i moralnim predrasudama opstao do današnjeg dana.
Kao što je Curt Sachs zapisao, kad ljudi žele slaviti, plešu. Moderni plesači zapada nisu ništa više povezani sa tim starim kultovima od djece koja traže uskršnja jaja ili ljudima koji vješaju božićne ukrase; jedno i drugo su drevni poganski simboli.
Žene (i muškarci) koje plešu danas, čine to iz vrlo praktičnih razloga: zbog užitka, oblikovanja mišića i socijalne angažiranosti. Drugim riječima, plešu radi zabave, tjelovježbe i druženja.
U modernoj zapadnoj kulturi žene su često prikazane negativno, destruktivno i trajno iskorištavajuće. Za razliku, orijentalni ples, kada se izvodi u primjerenom ambijentu, ističe ljepotu, snagu i draž svega što je ženstveno. To je ples kojeg su izvorno žene plesale ženama. Za žene Istoka orijentalni ples ima potpuno drugo značenje, jer se uglavnom izvodio na ženskim okupljanjima i u takvim situacijama je potvrđivao sposobnost žene da održi svoju ljepotu (a time i svoju moć nad mužem) i da se poveže sa snagom drevnih kultova plodnosti. I danas je na Srednjem Istoku glavni čimbenik vrednovanja žene, njena plodnost. Mladenka nema nikakav status, za razliku od majke njenog muža koja vodi kućanstvo, a također je vjerojatno ona odabirala ženu za svog sina.
Orijentalni ples koji se izvodi po noćnim klubovima i pozornicama Amerike najčešće je solo izvedba u kojoj se koriste sjajni, oskudni kostimi. U američkoj kulturi uobičajeno je da je žena oskudno odjevena. Nažalost, to daje krivu predodžbu da samo lijepe i mlade žene trebaju plesati i da to čine samo za užitak muškaraca u publici. Još je žalosnije što takva situacija često omogućava stvaranje pripite, grube publike koja čini sve da ponizi plesačicu. Ovo je slučaj brkanja umjetnosti plesa i publike plesačice.
Bit plesa na Istoku leži u improvizaciji, neformalnosti i izvodi se među prijateljima. Kostimi su etnički i ne otkrivaju mnogo, pa je time manji naglasak na ljepotu i mladost plesačice. Orijentalni ples koji se izvodi u kontekstu društvenog događanja bliži je duhu plesa od onog koji se komercijalno izvodi u Americi. Plesači klasičnih stilova sa Zapada teško prihvaćaju orijentalni ples, što mu još više otežava da stekne poštovanje. Tim zapadnim plesačima još je teže prihvatiti tradiciju imrpovizranog plesa, kao i njegovu povezanost s erotikom i senzualnošću. Ovim putem želim potaknuti ljude da istraže ovaj najstariji plesni oblik, kako bi mogli doći u kontakt sa snagom i radošću koje taj ples izražava.
ŠTO JE TRBUŠNI PLES?
Ples kojeg zapadnjaci nazivaju “trbušni ples” pojavljuje se pod raznim nazivima. Francuzi koji su pronašli taj ples, prozvali su ga “dance du ventre” ili ples trbuha. U Grčkoj se naziva Cifte Telli (to je također naziv jednog turskog ritma), u Turskoj se naziva Rakkase, a u Egiptu Raks Sharki. Na istoku se naziva “dance orientale”, kako bi se razlikovao od “baladija” ili narodnog plesa. Razvio se kroz utjecaj mnogih područja, a njegov dug razvojni proces nastavlja se i danas. Pod terminom “istočni ples” podrazumijevaju se trbušni ples, indijski ples ili perzijski ples.
Ovaj imporvizacijski, neuslovljen oblik plesa je štoviše primjetno drugačiji od mnogih oblika “narodnog plesa” koji su se razvili na istim područjima. U raznim zemljama “trbušni ples” slovi za plesni stil posebne vrste.
Postoji nekoliko točaka po kojima se orjentalni ples razlikuje od drugih plesnih oblika i prikazuje raznoliko nasljeđe:
1. Tradicionalno se povezuje s religioznim i erotskim elementima. Ova dvosmislenost je uzrokovala da trbušni ples mnogi ljudi vole, a mnogi ljudi preziru. Nastao je iz kultova plodnosti koji su štovali Božansku Majku. Ona se pojavljivala pod raznim imenima poput Mylitte, Isis, Ashtoreth, Astarte, Ishtar, Afrodite, Venere, Bhagvati, Parvati i Ceres.
2. Žene uglavnom plešu bosih nogu. U ovo moderno doba, neke poznate egipatske plesačice plešu u visokim petama kako bi svojoj publici iz siromašnih sredina pokazale da si mogu priuštiti cipele, ali to ne utiče na tradicionalni razlog zašto se pleše bosih nogu: uglavnom zato što to plesačicu izravno povezuje s Majkom Zemljom.
3. Trbušni ples je izrastao iz tradicije istočne muzike. Iako suvremene trbušne plesačice koriste muziku na koju je do nekog stupnja utjecao Zapad, ritmički utjecaji muzike bliskog Bliskog i Srednjeg Istoka stvorili su glazbenu formu koja je iz temelja drugačija od one koja se razvila na Zapadu.
4. Plesačica često koristi neku vrstu ritmičnog instrumenta kao pomoć muzičarima ili kao jedinu pratnju plesu. Najčešće se koriste dva para metalnih činelica pričvršćenih na palac i srednji prst lijeve i desne ruke.
5. Orijentalni ples je stvoren za žensko tijelo s naglaskom na trbušne mišiće, pokrete kukova i prsa. Čvrst je i uzemljen. Taj ples je karakterističan po glatkim, tečnim, kompleksnim, senzualnim pokretima, koji se smjenjuju sa tresućim, krivudavim pokretima. Razlika između plesa Istoka i zapadnih oblika plesa je u tome što je orjentalni ples “ples mišića”, a zapadni su uglavnom “plesovi koraka”.
Napisala: Karol Henderson Harding (Cala)
Prevela i prilagodila: Maja Lacković
Neki korisni linkovi:
www.visionarydance.com,
www.bdancer.com,
www.shira.net
www.fcbd.com.
Tekstove o trudnoći i trbušnom plesu možete pronaći na
www.visionarydance.com/BDPregnPage.html,
a ako vas zanimaju kostimi, zavirite na
www.bellydancecostumes.com
© Sva prava pridržana; Maja Lacković
bglavac
irida
edin.kecanovic
