Za mene je duhovnost nešto duboko utkano u život, a ne nešto iščašeno ili iščupano iz stvarnosti. Ne mogu u nijednom svom danu razdvojiti duhovne od neduhovnih sati, duhovne od neduhovnih radnji, kad bih to morala učiniti morala bih razdvojiti dušu i tijelo, a to je onda fizička smrt. Dakle, moje poimanje duhovnosti je da ona treba biti sveprožimajuća, utkana u sve pore života i navoditi nas da u svakoj situaciji postupamo što je moguće ispravnije.....
Vi ste na redu!
Nadam se da će dopisivanjem nastati jedan lijep i bogat koloplet dosega i svjetonazora jedinstven u svojim raznolikostima... Sve što dopišete bit će sutra pridodato osnovnom tekstu...
28.04.2008 07:33 h -gemini
Za mene je duhovnost možda najvažniji dio života, bez kojeg bi samo vegetirali. Život bi se sveo na materijalno tijelo i svakodnevno obavljanje radnji poput robota. Ne bi bilo ushićenja ni unutarnjeg bogatstva kojeg dijelimo s Onim gore i drugim osobama. Sretna sam što ovdje razmjenjujemo različita iskustva, i to je isto duhovnost. Kad si širokog duha, nastojiš shvatiti svakog i njegove misli i djela. Trebaš biti slobodan shvatiti svakog, i one koji griješe na putu razvoja, bez toga nisi duhovan. Svi smo različiti, imamo razna znanja i iskustva, trebamo stalno raditi na nadogradnji. Zato sam ja otvorena svim religijama, nastojim prigrliti najbolje od svake, i to je bogatstvo koje možeš vječito gomilati, širiti ga drugima, i nitko ti ga ne može oduzeti.
...pođimo tražiti ključeve lijepih putova ...
S onu stranu vidljivog, potražimo istinu,
radost, sveti i skriveni smisao svega što
postoji na toj čarobnoj i strašnoj Zemlji ..."
(Martha Arnould)
28.04.2008 07:57 h - vijnana
Prava duhovnost je sve ono što te duhovno oslobađa od onih ograničenja koja ti sprečavaju doživljaj prave, duhovne sreće, a koji proističe iz dubokog intuitivnog iskustva Sebe kao slobodoumne, neograničene Svijesti. Pojednostavljeno...prava duhovnost donosi čistu savjest i istinski unutarnji mir, neuvjetovanu ljubav i sreću, te razumijevanje svega i svakoga.
Istinska duhovnost oslobađa te mučnog tereta samovažnosti, koji teret nose samoobmanuti "lažni" duhovnjaci, i donosi ti duboki osjećaj duhovnog dostojanstva i slobode (tu se podrazumijeva unutarnja poniznost i krotkost) koji je dijametralno suprotan osjećaju duhovnog ponosa...itd...dalo bi se mnogo o ovoj temi, ali u najkraćim crtama to je moje skromno poimanje prave duhovnosti...
28.04.2008 10:35 h - mlabos
Htjela sam se nadovezati na temu, ali nakon Vijnaninog komentara jedino mogu reći da je izrekao ono u što ja vjerujem da duhovnost jest, i ne bih se ponavljala, samo bih Vijnani rekla hvala što je to tako lijepo sročio.
Htjela bih dodati da između deklarativnog stava što duhovost jest i primjene istog je velika razlika. Mnogi se busamo u prsa i izjavljujemo velike riječi, ali i najjednostavnije djelo nesebičnosti, pa makar i neosvješteno, 1000 puta je duhovnije (po meni).
Postoji samo jedan mali upit, a možda i smjernica za daljnje komentiranje. Vijnana je upotrebio izraz - PRAVA duhovnost. Znači postoji i KRIVA. Zgodna tema. Još bi pisala ali žurim na posao.
Pusa svima
Maja
28.04.2008 10:50 h - girija
Temeljne vrijednosti su one koje se ne mijenjaju, koje ostaju trajne dugi niz godina. To su duhovne vrijednosti. Vrijednosti koje se povremeno mijenjaju, koje ovise o odredbama, običajima i djelovanju društva su društvene vrijednosti. Individualno ponašanje, individualni stavovi koje provodi svaki pojedinac zbog individualnog napredovanja te kao doprinos društvu za njegovu dobrobit, to su individualne vrijednosti.” To nisu duhovne vrijednosti. Jedinstvo i duhovnost su istaknuti kao idealne vrijednosti koje bi svi trebali slijediti.
Uvijek su u pitanju ljudi i njihovi (nasi) odnosi, njihova (naša) želja da budemo pametniji, da dominiramo, pa čak i da se povrijeđuje kako bismo pokazali svoju nadmoć. Najgore je kad sve to još i umotamo u duhovnost (duhovnjacenje). U razvoju tehnike, znanosti i medicine, potrebno je da pažnja bude vani, a kako je često pažnja uvijek na vanjskim objektima, čovjek (pošto je inteligentno biće) uspijeva, otkrivati nove stvari i napredovati do velikih mogućnosti. Međutim, duhovnost je potpuno suprotna. U duhovnosti pažnja treba biti zaustavljena unutar nas i ne lutati, tada dolazi do novih svjetova i novih mogućnosti čovjeka kao bića.
Duhovno naslijede koje su nam ostavili veliki ljudi istočne i zapadne civilizacije pristupačno je svima, pa i danas dobar dio ljudi pokušava prakticirati duhovnost, ali mali broj ih radi na pravi način jer ne razumiju i ne shvaćaju ono što se zbiva unutar njih samih.
Duhovnost i duhovne vrijednosti nikad ne dovode do raznolikosti, niti do pluralizma.
Jedinstvo je tema i cilj duhovnih vrijednosti
28.04.2008 12:43 h - JivanMukta
Dugo godina sam htio biti duhovan. Sve dok se to nije izgubilo. Imao sam definicije i definicije duhovnosti, sada ih nemam. Nisam duhovan, niti smatram ikog duhovnim. Duhovnost bi po svemu oko nas trebala biti suprotna od materije, ali ja to ne vidim. Iz tog ugla mogu reci samo jedno, ne postoji prava duhovnost. Ne postoji ni lazna duhovnost. Postoji samo Svesnost koja se ispoljava na svim razinama. Od Atoma do Univerzuma sve je ista Svesnost. U njoj nema razlike izmedju materije i duha. U njoj nema podele. U njoj nema ni ZA ni PROTIV. U njoj nema ni tisine ni buke, ni srece ni tuge... Mozda je malo "pogresan" izraz PRAVA duhovnost. Mozda je bolje: Sto je to Duhovnost? Ili Sto je Zivot?
Za mene je recimo to sto mnogi nazivaju duhovnost, samo Zivot, a Zivot je Svesnost, a Svesnost je Sve. I udah i izdah, i smrt i rodjenje, i nasilje i nenasilje, i ljubav i mrznja.. jer sve je ocitovanje vrhunske Svesnosti.
Preciznije, mozda malo koristeci diskriminaciju: Sve sto se ocituje sa Punom Svesnoscu a nazivamo radom na sebi, ili duhovnoscu jeste "prava" duhovnost. Sve ostalo gdje je oduzeta osnovna Svesnost kao podloga Individue, nije duhovnost. Svaki cin u kojem Covjek ucestvuje sa Svesnoscu i Paznjom, mogu nazvati duhovnost. Sve ostalo je involucija ili Lazna Duhovnost.. (ako se inzistira na podeli izmedju lazne i prave duhovnosti.)
28.04.2008 13:55 h - tara
Šamani su sveti ljudi urođeničkih plemena. Iako duboko pobožni i spremni pomoći savjetom i lijekom, u njihovoj filozofiji je uključeno ono što je Gemini naveo kao "na toj strašnoj Zemlji"...
Da živimo na istodobno strašnom i uzvišenom planetu, obožavamo ga i bojimo se njegovog gnjeva. I drhtimo od straha kad shvatimo osnovu premisu: život jede život da bi preživio. STRAŠNO, zar ne?
28.04.2008 16:52 h - vijnana
Hvala Majo na afirmaciji mog komentara, ali Irida je upotrijebila izraz "prava" duhovnost, ja sam samo prihvatio terminologiju, ali mislim da svi u svom Srcu možemo znati intuitivno što je pravo a što ne....
Glede tarinog komentara da život jede život da bi preživio, i komentar...strašno zar ne!...složio bi se da je strašno, ali sam materijalni svijet kao takav je kreacija Božje iluzorne moći Maye Shakti, pa je već sama ta činjenica strašna sama po sebi....iluzija...!!! pa onda i shvatimo sve kao iluziju pa i to da neko nekog jede..., o tome govori i Krišna u Bhagavad Giti, kada objašnjava Arđuni koji odbija ubijati svoje rođake i učitelje, govoreći: "Ko misli da netko može ubiti ili da je netko ubijen, ne zna istinu : nitko ne može da ubije, niti je itko ubijen!..." Pročitaj drugo poglavlje, naći ćeš opširnije objašnjenje.Ovo su vrhunska učenja i trebaju se ispravno shvatiti, jer se naravno mogu, kao i sve drugo zloupotrijebiti. Hoće se reći da je iza ovog pojavnog , prava stvarnost pa nas ne bi trebala ova pojavna stvarnost previše komirati....
28.04.2008 18:38 h - mlabos
Vijnana isprika, nisam zamijetila to u naslovu :-)
28.04.2008 20:48 h - vivias
Ne mogu razlučiti duhovnost na “pravu” i “krivu”.Duhovnost ili jeste ili nije.Za mene je istovjetna sa životom jer otkako znam za sebe tragam za unutarnjom Istinom i Spoznajom.Mnogi se nazivaju “duhovnjacima”, sebe ne svrstavam pod taj pojam jer mi se čini da bih na takav način rascijepila cjelovitost izražavanja duhovnog kroz fizički aspekt postojanja.Dakle, duhovnost je moja svakodnevnica u kojoj često padam i još brže ustajem i hodam dalje Putem istraživanja moje nutrine i onoga što je okružuje i u fizičkom i u nefizičkom svijetu.
28.04.2008 21:01 h - bglavac
Duhovno i ljudsko moraju ići ruku pod ruku, inaće duhovno nema osnovu na kojoj može počivati. Ne postoji ništa u ljudskom iskustvu čega nema u duhovnom.Duhovnost je težnja da spoznamo da smo jedno s Bogom.
28.04.2008 23:07 h -kaja
Mislim da je prava duhovnost KRISTALNO ČISTO SRCE.
ISTINA... PRAVEDNOST...NENASILJE...MIR...LJUBAV...
Kada osjetim da TO postajem osječam se potpuno duhovno, a tada radosti, sreči i milini blaženstva nema kraja.
29.04.2008 09:28 h - shantiOBRIŠI KOMENTAR
U pravoj duhovnosti, postoji samo ljubav i razumijevanje.
Nema kritike, neslaganja, ni bilo koje druge negativne emocije. Jedina želja koja još postoji je želja za davanjem i pomaganjem. U tom stanju, sve se Božje zapovijedi ŽIVE bez ikakvog napora, jer su u tom stanju prirodne. Onaj tko to živi ne vidi podvojenost, sve je jedno. Ne postoje prošlost i budučnost, sve je sada.
bglavac
edin.kecanovic
