RESET

U svojoj sam ekipici prepoznata kao ona koja se s lakoćom rješava stvari. Ne podnosim ni iglu viška. Guši me. Preferiram prozračan prostor s tihom muzikom, ugodnim bojama, nekom biljkom, toplim osvjetljenjem i svježinom...
No, nedavno sam ulovila sebe kako uvjeravam prijateljicu da se riješi viška stvari. To mi je bilo sumnjivo. Nagovaranje nije moj stil. Što me žulja? Osvrnem se oko sebe i ustanovim da u vlastitom domu još uvijek imam nekolicinu stvari koje bih mogla ukloniti… Krenem... i zalaufam se… Tjedan dana kasnije pred vratima stoje deseci velikih vreća stvari… Gledam ih preneraženo kao da me netko probudio iz hipnoze… Zašto sam, pobogu, sve to čuvala!?

Osnovni principi Puta boginje su prirodnost i jednostavnost. Ali što ima jednostavnoga u masi kompliciranih stvari čije upute za upotrebu imaju po sto stranica? Što ima prirodnoga u tome da živiš zatrpana stvarima koje te ne vesele!? Navezanost na prošlost ili strah od budućnosti? – pitala bi me Marie Kondo koja je promijenila živote milijuna ljudi širom svijeta poučavajući ih umijeću bacanja.

Kad sam prije par godina naslijedila roditeljski dom, ni za trenutak nisam podlegla iskušenju da ga pretvorim u muzejsku grobnicu sentimentalnih uspomena. Dragocjena sjećanja se ne oskvrnjuju otpuštanjem stvari… Slično je i s darovima. Vrijednost dara nije u njegovoj materijalnoj dimenziji, već u osjećaju koji je u njega upakiran. Ako si taj osjećaj primila i ugradila u sebe, njegov materijalni simbol možeš otpustiti… Sadašnja radost važnija je od radosti prošlosti…

Sve sam to znala. No, ono čega nisam bila svjesna jest količina slojeva babuški sazdanih od nesvjesnih uvjerenja i uvjetovanja. Slojeve emocionalne navezanosti na stvari sam probila davno. Ovoga puta sam naletjela na sloj vrijednosne navezanosti. To je ono kada kažu: „Ovo treba pojesti, šteta je bacit!“ Kako da ne! Šteta je i cigaretu ne popušit' do kraja, puna je vitamina! Moš' misliti… Nije šteta! Veća je šteta kada se ubiješ svime onime što trpaš u se, na se i podase. Živimo u privilegiranom dijelu svijeta u kojem ljudi umiru zbog viška, a ne manjka…

Dakle, razlog zbog kojeg mi je promaknulo da u mojoj kući postoji još znatna količina neželjenih stvari bilo je prikriveno uvjerenje da je bacanje stvari rastrošno i oholo. Eh, da mi je sve neželjene stvari zamijeniti za novac koji je u njih uložen! Ali čak i da se upustim u iscrpljujuću rasprodaju stvari, možda bih vratila tek mikro postotak uloženog. No, tome se oštro usprotivila fizika i njezin Zakon očuvanja energije koji kaže da energija može prijeći iz jednog oblika u drugi, ali se nikada ne može izgubiti ili uništiti. Drugim riječima, u svijetu energije se sve otpušteno vraća u nekoj drugoj formi: možda kao nova prilika, zdravlje ili ljubav… Fair enough!

S druge strano, ako bih stvari samo bacala i stvarala novo smeće, pridružila bih se trendu zagađenja Planete. Srećom, na društvenim mrežama postoje stranice tipa „sharing is caring“. Zahvaljujući njima, oslobađaš sebe usrećujući druge. Netko uvijek treba što ti ne trebaš. A mnogi ljudi imaju toliki višak stvari da njihovim dijeljenjem ne bi trebalo biti nikoga tko ima manjak. Ta činjenica ohrabruje i motivira na njihovo otpuštanje…

Kuća je tvoje prošireno tijelo. Detoksikacijom kuće, detoksiciraš tijelo. Lako je po nečijem stanju tijela, outfitu, a posebice sadržaju torbice, zaključiti u kakvoj kući živi: nakinđurenoj ili elegantnoj. Nikada nisam vidjela kadar kuće neke velegrađanske obitelji, otmjene, a da je ona bila neuredna i zatrpana. Taj je prizor rezerviran za malograđane…

Osim toga, najskuplji restorani poslužuju najmanje zalogaje. Oni naplaćuju sofisticiranost doživljaja. Oni, kao i mnogi drugi moćnici, znaju da „manje je više“. Srećom, ne moraš biti bogat da bi imao manje. Upravo je zato pretrpanost stvarima ponekad izraz primitivizma i vulgarnosti, a gotovo uvijek duboke nesvijesti i gladnog stanja uma koji drhti pred nedovoljnošću. Međutim, pražnjenje kuće može pomoći popunjavanju te unutarnje praznine…
Metoda Marie Kondo nije mrzovoljno, mehaničko rintanje. To je pospremanje doma pospremanjem uma. To je suočavanje, procesiranje i otpuštanje prošlosti. To je osvještavanje vlastitih psiholoških obrazaca na osnovu kojih vršiš izbore i u svim drugim područjima života. To je sposobnost razaznavanja i odvajanja bitnog od nebitnog. To je buđenje intuitivne navigacije prema radosti. To je dubinsko istraživanje vlastitog jastva. To je reset života…
Marie Kondo kaže „baci sve“! Zadrži samo ono što trebaš i voliš. Dodirni svaku stvar. Osjeti ju dušom i tijelom. Ako te veseli – zadrži! Ako se te ne veseli – otpusti! „Za tu se prigodu lijepo sredi“ savjetuje ona. (Zapravo, uvijek po kući budi lijepo sređena. Ono što nosiš po kući najsnažnije utječe na tvoju sliku o tebi.) Budi lijepa jer je ovaj način pospremanje kuće proslava. To je svečani ispraćaj stvari i primitak životne energije…

Kada si se riješila viškova, tematski organiziraj stvari koje si zadržala. To znači samo jedno mjesto za cipele, samo jedno mjesto za knjige, kozmetiku, lijekove, dokumente, itd… Jer stvari su još sretnije kada su u društvu svojih rođaka. Kada, primjerice, u brzini i aljkavosti, češalj odložiš među začine - on vrišti! Nered unosi nemir u kuću. Red je mir. A ako svakodnevno gledaš mirne i sretne stvari – bit ćeš mirna i sretna. Jednostavno je!

Netko osjetljiv na energije može osjetiti stvari kao bića koja žele biti korisna. Ako svome vlasniku ne donose radost - nisu radosne. U prijevodu, u životni prostor emitiraju energiju čamotinje. Učinit ćeš uslugu i sebi i njima ako ih otpustiš. „Hvala, sretan put, vidimo se uskoro u nekom drugom obliku.“ Jer ono što je sigurno jest to da su one svoju svrhu ispunile, pa makar ti dale samo zadovoljstvo koje si osjetila u trenutku kupnje. Ali učinile su one i puno više od toga – dale su svoj doprinos da postaneš osoba kakva si danas…

Kada priznaš njihov doprinos i oslobodiš ih sa zahvalnošću, ostat će ti samo stvari koje su ti doista dragocjene. A da bi istinski cijenila ono što ti je važno, najprije moraš otpustiti sve ono što je nadživjelo svoju svrhu. Jer napravljeni smo tako da možemo doživljavati samo mali broj stvari odjednom. Stoga neka one podržavaju tvoju autentičnost.

Naša nas je materijalistička promiskuitetnost dovela do toga da smo si otežali život kupujući stvari za koje smo mislili da će ga olakšati. No, tek rijetke stvari to doista čine. Ostale uopće nisu tako praktične za redovitu upotrebu. A mi istinski trebamo tako malo toga. Kada to jednom osvijestiš, više nikad ne posegneš za razvratnom kupnjom. Zaustavlja te pitanje: „A kud ću s tim? Kad ću to stići koristiti? Mogu li novac potrošiti pametnije?“ To je čin egzorcizma nad konzumerizmom. To je čin buđenja iz matriksa...

Poznajem ženu koja doma ima 24 kuhinjska aparata. Polovicu nije ni raspakirala. Drugu polovicu koristi. S tim da pola od pola koristi jer joj navodno treba, a drugu polovinu polovine zbog grižnje savjesti. Tolika količina kuhinjskih pomagala „pomažu“ joj da po kuhinji orgija daleko više vremena nego što bi željela - što joj oduzima vrijeme da se bavi pisanjem, što bi puno više željela… Kada sam ju pitala zašto je toliko investirala u kuhinjske aparate, rekla je: „Jer sam mislila da je to mali ulog novca za veliki dobitak vremena.“…

Šokantno je što sve gutači reklama gomilaju u kući. Još je šokantnije kako um pokušava dati smisao nečemu što je totalno besmisleno…
Zbog ovakvog uvjetovanja uma, otpuštanje stvari čini se teškim. Ali tim više je potrebno. Jer ono ti daje priliku da osvijestiš svoje psihološke obrasce. Oni odražavaju vrijednosti na osnovu kojih vršiš izbore koji te vode kroz život. Na primjer… Ako ćeš birati partnera na osnovu straha od budućnosti, živjet ćeš na sasvim drugačiji način od onoga kako bi živjela da ga biraš na osnovu povjerenja u budućnost. Kada to uvidiš, pa napraviš reformu svojih kriterija odabira, tvoj život mijenja smjer. Životni prostor namijenjen je osobi koja želiš biti, a ne osobi koja si bila. Energija, koja ti se vraća otpuštanjem svake stvarčice koja te nekada određivala i ograđivala, postaje gorivo tvoga rasta…

Otpuštanjem stvari ne podižeš samo energiju, već i svjesnost. Umjesto na stvari, sad se fokusiraš na ono što je doista bitno: evoluciju, prisutnost i odnose. Uklanjanje svega suvišnog je putovanje k vlastitoj biti. Uklanjanje slojeva babuški je putovanje k boginji. Umjesto da se definiraš stvarima, okrećeš se dubljem razumijevanju sebe i svijeta. Uviđaš prednost kvalitete nad kvantitetom. Nije važno da imaš puno toga, nego da to što imaš služi tvom životu. Služi ti ono što tvoj život čini ljepšim i lakšim. Jednostavnijim! Jednostavnost je put prema lakoći, kako u kući, tako i izvan nje… I još važnije, otpuštanjem stvari prihvaćaš prolaznost. Stvari dolaze i odlaze. Kao i sve drugo. Vezivanje može uzrokovati patnju. Otpuštanje oslobađa od te vezanosti i potiče te da cijeniš ono što imaš sad!

Kuća voli svoje domaćine, kao što vjeran pas voli svoga gazdu. Osjeća se dobro kada može pružiti toplinu, sigurnost, zaštitu i radost. Dom je tu da nas okrijepi i iscijeli. A to može samo kada je i sam zdrav… Dom je zdrav kada su njegovi organi sretni i funkcionalni. A njegovi organi su – stvari! Neželjene i neispravne stvari za njega predstavljaju tumore. Stoga Marie Kondo savjetuje da kuću ispraznimo kirurški: brzo, potpuno, odjednom! S tim da taj „odjednom“ može biti proces koji traje mjesecima - ali je za cijeli život!

Neprestano čišćenje, uzaludno pospremanje i doživotno premještanje stvari iz kutije u kutiju, iz kuće u garažu, iz garaže negdje drugdje… nije svrha ovog našeg postojanja! Njegova je svrha izražavanje vlastitih strasti i talenata. A zdrava kuća služi da ti osigura energetski prostor za to. Ona je naše jezgro.
Happening otpuštanja stvari je ritualno stvaranje moćnog, svetog prostora. To je inicijacijski obred koji pokreće lančanu reakciju dramatičnog preoblikovanja života na svim poljima. Nemoguće je odbaciti više od 50% stvari, a da ti se život ne promijeni iz temelja - bez iznimke! Jer kada je svaka sretna stvar na svome mjestu, sudbina konačno ima mjesta da se raspleše i aktivira život zbog kojeg si se i rodila…

Prosinac je savršen mjesec za oslobađanje prostora za nove početke. Zašto to onda ne učiniti do Božića? Zašto si ne dati šansu da uđemo novi u Novu? 😊 Sretno… 🙏

Daniela Uzelac