Piše: Sanja Boban, dr. med.,
spec. psihijatrije
Poliklinika Boban, Zagreb

Kada govorimo o razvoju djeteta, ne možemo ne spomenuti njegov odnos s njemu važnim osobama: roditeljima, posebice majci, a poslije i široj obitelji.

Odnos djeteta i majke uvelike određuje u kakvu će osobu izrasti to dijete, kakvo će biti njegovo ponašanje, hoće li njegov razvoj teći normalno ili će razviti neke od patoloških mehanizama obrane na frustracije.

Nešto dobivamo i rođenjem, pa se potom i društvo upleće u formiranje ličnosti mladog čovjeka, ali majka ipak daje najveći pečat stvaranju ličnosti maloga bića.

I psihijatri psihoanalitičke škole govore kako prvi objektni odnos, tj. odnos s majkom jest osnova svih kasnijih odnosa s ljudima.

Sigmund Freud, tvorac psihoanalize iz koje su proizišli svi kasniji psihoterapijski pravci je kazao: "Sisanje djeteta na grudima majke uzor je za svaki ljubavni odnos". Odnos majke i djeteta počinje još u vrijeme dok je ono u njezinoj utrobi. Tada su vrlo važne majčine fantazije o djetetu. Važni su i osjećaji i tjelesna kao i psihička stanja, na koja dijete reagira dok je još u trbuhu, što su pokazala i neka istraživanja. Ono prati uznemirenost i uživa u smirenosti majke. Rođenjem, dijete ulazi u oralnu fazu koja će trajati do početka druge godine života.

U oralnoj fazi dijete kroz sluznicu usta upoznaje svijet i doživljava ugodu i neugodu. Dinamika odnosa između njega i majke razvija se preko usta. Ono na samom početku ne razlikuje sebe od majke, ne razlikuje sebe niti od okruženja. Dijete je u primarnom narcizmu - samo sebi dovoljno i ima osjećaj omnipotencije jer sve neugode rješavaju se same po sebi. Majka je uvijek tu da ih riješi. Ono zaplače - bočica se stvori.

U dvanaestom tjednu pojavljuje se "socijalni osmijeh". Tada dijete primjećuje da postoje neke "figure" oko njega, da nije samo.

U trećem mjesecu života pojavljuje se prvi smiješak. Tada dijete izlazi iz faze narcizma i prepoznaje geštalt majke (područje očiju i korijena nosa) i tome se smješka. Vidi li majku iz profila, ne prepoznaje je. To znači da dijete ima predodžbu o postojanju majke, o osobi koja se brine o njemu, ali još nema njezinu cjelovitu sliku.

Slijede procesi intenalizacije, inkorporacije, identifikacije - mehanizmi kada dijete upija sve ono kako mu se majka obraća, kako ga njeguje, kako njime "barata". To mu daje predodžbu o njemu samome. Što je veza s majkom kvalitetnija, što je majka sigurnija u svom majčinstvu, pružiti će djetetu smireniju, bolju brigu, bez vlastitog straha od pogreške i dijete će se osjećati sigurnijim. U tom razdoblju stvara se temeljna sigurnost.

U osmom mjesecu simbioza u kojoj su majka i dijete dostiže svoj vrhunac. Tada dijete doživljava majku kao cjelovit objekt i boji se da je ne izgubi. Zna da o njoj ovisi. Počinje razlikovati i druge ljude i pojavljuje se "strah od stranca". To je strah osmog mjeseca. Ono reagira plačem, okretanjem glave kada se nad njim nadvije strana osoba.

Potkraj prve godine života dijete postiže veću samostalnost zbog motorike, odlazi od majke "u svijet", upoznaje stvari koje ga zanimaju, dodiruje ih, istražuje. Dijete u tom razdoblju obično izabire svoj "prijelazni objekt", a to je igračka ili maramica ili ćošak plahte - nešto što mekoćom i toplinom podsjeća na majku i što ima funkciju da je nadomjesti kada je nema. Ono uz pomoć pomoćnog objekta može izdržati dulju odvojenost od majke. To je doba kada može krenuti u jaslice. Dijete polako izlazi iz simbioze, počinje ne biti sa majkom jedno i isto, već nastoji biti kao majka.

To je razdoblje kada slijede prve zabrane, koje dolaze od majke, jer je dijete zbog svoje pokretljivosti više izloženo opasnostima. Dijete se poistovjećuje s "neprijateljem", s majkom koja frustrira jer zabranjuje. Ono samo ponavlja "ne". Tu završava oralna faza.

Početkom druge godine počinje analna faza i trajat će do kraja treće godine. Analna sluznica i probavni trakt su erogene zone na kojima se postiže zadovoljstvo i razvija odnos prema važnim figurama. Dijete je izloženo sve većim zahtjevima za kontrolom svojih impulsa. Svijet koji je funkcionirao prema načelu trenutačnog rasterećenja napetosti i zadovoljenja nagona, mora polako zamjenjivati svijetom u kojem vlada realnost. Uči se odgodama, kontroli stolice i mokrenja. U djeteta se pojavljuje osjećaj moći da može samo gospodariti nad tim funkcijama. Njegovi osjećaji su ambivalentni i karakteriziraju to životno razdoblje. I želi i ne želi dati majci feces. Može je nagraditi ili joj oduzeti taj poklon. Može feces zadržati i tako imati jedan mazohistički užitak kroz napetost i ujedno zadovoljiti sadistički impuls naspram majke kojom želi manipulirati. Sado-mazohizam karakteristika je ove faze.

Uretralna faza je samo jedna podfaza ove faze u kojoj ovladava mokrenjem. Dijete uživa prljajući se, rado se igra u pijesku i s vodom. Na taj način zadovoljava svoju potrebu za prljanjem koje sada po zahtjevima majke treba pretvoriti u urednost i čistoću.

U razdoblju od treće do četvrte godine života pa sve do šeste godine dijete je u genitalnoj ili edipskoj fazi. Dijete je već svjesno sheme tijela, razlikuje spolove, zanimaju ga spolovi i spolnost (kako nastaju djeca i sl.). Dijete se voli igrati "mame i tate" kao i "doktora". Genitalna sluznica postaje glavni izvor ugode. Pojavljuju se dječje masturbacije. Dijete pokazuje veću naklonost roditelju suprotnog spola i osjeća povremeno neprijateljstvo prema istospolnom roditelju.

Ta se faza naziva Edipskom fazom prema grčkom mitu o Edipu. U staroj Grčkoj, Tebom je vladao kralj Laj. Imao je ženu Jokastu. Nisu imali nasljednika. Molio je bogove i rodio im se sin. Proročica je prorekla da će sin ubiti oca i oženiti se majkom. Laj je poslao novorođenog sina u goru da tamo umre. Pastiri su ga našli, odveli drugom kralju i kraljici gdje je rastao kao njihov sin. Kad je odrastao, proročica je ponovila svoje proročanstvo. Edip, sav očajan zbog toga, napusti svoje roditelje ne znajući da mu oni i nisu pravi roditelji. Na putu prema Tebi sretne kralja Laja i porječka se s njime na prijelazu preko mosta. Dogodi se da ga ubije. Došavši u Tebu građani su ga izbrali za svog kralja budući da je uspio riješiti grad strašne krilate sfinge koja ih je terorizirala. Edip je riješio zagonetku koju mu je postavila i tako postao junakom. Nakon što je oženio svoju majku, grad je počeo nazadovati, kuga je harala stoku, nastala je glad. Edip pozove proroke da upita za razlog. Odgovoriše mu istinu nakon čega je sam sebe oslijepio probivši si oči, a Jokasta se ubila.

Prema toj priči ova je razvojna faza dobila svoj naziv. Dakle, ljubav prema roditelju suprotnog spola praćena osjećajem krivnje zbog neprijateljstva prema istospolnom roditelju i straha od kazne zbog toga. Dječaci se boje da bi ih otac za kaznu mogao kastrirati, a djevojčice se boje gubitka majčine ljubavi. Zbog toga se ipak priklanjanju istospolnom roditelju i poistovjećuju se s njime prihvaćajući njegove zabrane, njegov superego. Nagonsko biva potisnuto, okreću se svojim vršnjacima u nadi da će jednog dana sresti nekoga kao što je njezin tata ili njegova mama.

Dijete u toj dobi obično kreće u vrtić. Počinju igre - vježbe za život. Ono vježba svoju spretnost, prihvaćanje uloga glumeći mamu, tatu, likove iz priča i filmova. Dječaci žele biti snažni kao tata, djevojčice lijepe kao mama. Igra ima iznimno važnu ulogu u odrastanju i stvaranju sigurnosti potrebne za život. U toj dobi odnosi među vršnjacima u igri zasnivaju se još na rivalstvu.

Odrastanjem rivalstvo se ublažuje, počinje faza latencije kada impulsi miruju, tj. odlaze dublje pod površinu, i dijete je spremno za usvajanje znanja, počinje znatiželja, žeđ za informacijama - ono kreće u školu.