Predlažem za jednu od tema slijedećih mjeseci:

DA LI SE ISTINSKO MILOSRĐE POTPUNO IZGUBILO U OVOM VREMENU?!

Hrvatska se (statistički) izjašnjava kao otprilike 90%-na katolička zemlja. Da li se u vremenima pred kraj ti koji se izjašnjavaju kršćanima zaista toga i drže?!

Nisam baš sigurna. Ovo su vremena kad ljudi umiru u stanu/kući da se za to i ne zna; kad se nepokretni samo ostave nakon bolnice u kući, bez da imaju ičiju pomoć, kad nas prose kunu na cesti, zvone prosjaci na vratima, djecu i životinje bacaju u kontejnere. Mnogi gomilaju bunde i aute, a ne bi dali kunu nekom na cesti. Pogledajmo samo političare, bogati su do bola ne vidimo da pomažu ali se hvale kako su to pošteno zaradili, a klupe u Saboru su prazne za vrijeme sjednice.

Mnogi gomilaju zalihe svega i svačega, ali ne žele pomoći bližnjem, jer zgrću za sebe. Razmišlja se na način: što me briga za druge, glavno da je meni dobro. To ide tako daleko, da smo postali skoro neosjetljivi kad se razboli ili umre neki poznanik.

Da li smo zaista toliko zagađeni i otvrdnuli u strci za preživljavanjem ili je to (ipak) čisti egoizam u porastu?!

Da li mislite da se držite onog kako se izjašnjavate?! Buddha je napustio sve bogatstvo, a Isus se nije dao kupiti za blaga ovog svijeta.

Što vi radite za bližnjeg?!