POVRATAK OTPISANIH
Svijetom hodaju ljudi koji su nesvjesni svojih rascjepa svijesti i galerije likova koje nose u sebi. A svaki taj lik babuške i babuna ima svoje potrebe i svoju perspektivu. Često su u međusobnom sukobu i borbi za prevlast. Ukoliko „razred babuški“ nije pod kontrolom „razrednice boginje“, onda se događa da cjelokupni identitet osobe preuzme ona babuška ili babun koji su najviše podržani prevladavajućim društvenim trendovima.
Na primjer, ako trend kaže da je zarada važnija od empatije, onda potiskuje one babuške, odnosno dijelove osobnosti koji imaju potrebu za toplinom i bliskošću, a osnažuje one koje svoj osjećaj vrijednosti grade na zgrtanju novca. To izbacuju iz ravnoteže čitav razred. A ravnoteža je zdravlje. Kako je narav babuške egoistična pa ne brine za potrebe ostalih babuški, njezino preuzimanje osobnosti vodi u još veću dezintegraciju ličnosti - ali i društva u cjelini!
Naime, kada je svijest pokidana, osoba nije u stanju vidjeti stvarnost svijeta. Svaka njezina babuška vidi samo jednu puzlu, a sve one zajedno vide puzle na hrpici. Složenost cijele slike svijeta može vidjeti samo cijela osoba – boginja. I koliko god da ih je malo, društvu služe ljudi od integriteta. Oni i vide i reagiraju. Integrirane osobe su bijela krvna zrnca društvenog imuniteta. Međutim, takve ljude matriks ne voli…
Kada netko izrazi „drugo mišljenje“, na tu se osobu počinje gledati kao na neuku ili lošu. Umjesto da društvo bude otvoreno za njihove ideje, ono ih zatvara. Uopće ne razmatra mogućnost da u tim idejama možda postoji vrijednost svojstvena perspektivi te osobe. Ne! Ono je već odlučili da ne postoji. Njihovu različitost drži uvredljivom. Stoga smatra časnom dužnošću javno uništiti nekoga tko nije dio jednoumlja. Na taj način onemogućuje svaku misao koja nije u skladu s matriksovom dogmom. Istina i stvarnost se cenzuriraju, blokiraju i kažnjavaju. Taj rigidni poredak predstavlja kraj slobode govora i početak ere canceliranja.
A ljudi su društvena bića. Pa kada se stave pod društveni pritisak, oni mu se povinuju kako bi izbjegli bol odbacivanja. Čineći tako, bivaju prihvaćeni od većine, ali se odriču sebe. Postaju neautentični, neistiniti i nepošteni – postaju konformisti. Zauzimaju nekritički stav prema zlu, javno zagovaraju nametnuti stav te iskazuju osudu prema svima koji misle drugačije. I tada se osjećaju ispravnima, pravednima i zato superiornima. Oni misle o sebi kao dobrim ljudima. Ali njihovo svakodnevno ponašanje to ne dokazuje. Nisu tako dobri kakvima se prikazuju. A nije ni matriks…
Kroz globalističke trendove matriks sebe prikazuje upravo suprotnim od onoga što stvarno jest. Porobljavanje predstavlja kao oslobađanje; napad na zdravlje kao brigu za zdravlje; napad na ženstvenost i muževnost kao brigu za homoseksualnost; rasizam se prerušio u antirasizam, nemoral u moral, neprirodno u prirodno… To je primitivan ego prerušen u evoluirana stanja postojanja. To je vuk u janjećoj koži.
Današnja matriksova globalistička vladavina je oblik masovnog mentalnog zlostavljanja. A zlostavljanje s globalističke razine nagriza dobrobit svakog člana društva.
Pozivajući se, primjerice, na „tolerantnost“, matriksov globalistički pokret stavlja u pogon silu ljudske empatije i dobronamjernosti. Ali ta „tolerantnost“ nije ništa drugo nego maska za totalitarizam. On forsira toleranciju s mjesta netolerancije.
Nadalje, čudesna riječ „sloboda“ je cijelu povijest poticala ljudska društva na borbu protiv svake vlasti. Ta ih riječ pretvara u krvoločne zvijeri. I svaki puta kada se napiju krvi – zaspu! Tada ih je najlakše staviti u lance i oduzeti im i one slobode koje su imali do tada…
Pa onda „liberalizam“… Taj pojam služi matriksu kao poligon svega onoga što državnu djelatnost čini bezličnom, dok se s riječju „progres“ razbacuje svaki puta kada treba zamračiti istinu… I tako daje…
Matriks je posebno vješt s preslagivanjem trokuta žrtva-zlikovac-heroj. Da bi matriks ispao supermen, trebaju mu žrtve. Njima daje povlastice. Zato svatko želi biti žrtva. Potom lažnim optužbama izmišlja zločince. Uloge heroja dodjeljuje likovima koji žele biti heroji ali im nedostaje hrabrosti. Tako poredak proizvodi „fake“ heroje, lažne zlikovce i uništava vjerodostojnost stvarnih žrtava. A to nameće pitanje: tko su ti lideri koji provode ovu agendu i kako su došli na svoje liderske pozicije?
Da bi došao na bilo koju poziciju, a posebice lidersku, moraš imati stručnost i obrazovanje. I to je uredu. Intelekt je važan. Ali kako to da te nitko ne pita za inteligenciju?
Inteligencija, ne da se uzima kao nešto manje vrijedno, nego ona uopće nije faktor! Ono kao, što će liderima inteligencija!? Iako je ona još uvijek legalna, njezino se izražavanje tretira kao psihoaktivna supstanca koja zaziva zastranjenja od nametnutih normi. Stoga se koristi nekako suzdržano… štedljivo… sramežljivo…
Osim toga, matriksova diploma automatski znači sposobnost. Pa kako nas onda političari tako nesposobno vode? S druge strane, oni rijetki pojedinci bez diplome, a koji su u životu uspjeli zahvaljujući svojoj inteligenciji, samoukosti, saoobrazovanju i hrabrosti, na njih društvo ipak gleda s podozrivošću. Jer ih je matriks tako naučio. On ih marginalizira. Time šalje poruku da je bolje biti glupan s diplomom nego genijalac bez diplome. Tako nas dovodi u opasnost da se visoko obrazovne ustanove pretvore u azile za idiote. Štoviše, ambiciozne idiote! A onda… Bože, pomozi… Jer…
Nisu li svi oni što su sudjelovali u podizanju konc logora za masovna ubojstva bili stručnjaci i intelektualci? Nisu li sva vatrena, kemijska i biološka oružja napravili vrhunski znanstvenici? Ako su bili toliko pametni da ih naprave, kako su onda bili toliko glupi da ne shvate posljedice njihova korištenja? Nije li i sam Oppenheimer bio fizičar u vojnoj uniformi?
Intelekt je programibilan. On radi s downloudanim informacijama, copy-paste tehnikama i nestabilnim memorijskim karticama. Dobro preslaguje riječi na osnovu postojećih algoritama (paradigmi) te je kao takav vrsta umjetne inteligencije. To samo po sebi nije loše. Štoviše i on je alat preživljenja u fizičkom svijetu. Loše je kada se intelekt stavlja u superiorniju poziciju u odnosu na inteligenciju koja je autentična, živa, vidi cjelinu, skrivene veze i odnose te suovisnost mreže života. Stoga je inteligencija uvijek dobronamjerna.
Intelekt je izvrsna kvaliteta babuške kada je ona pod upravom inteligencija boginje. Suprotno tome, intelektualnost bez inteligencije je glupost bez presedana. Vodi direktno u destrukciju.
Osim toga, intelekt radi po primitivnom binarnom principu crno – bijelo. Stoga je matriksovo favoriziranje intelekta i njegove podjele svijeta na dobro i loše u izravnoj suprotnosti s duhovnim buđenjem i širenjem svijesti koje otvara um i pokazuje koliko su stvari zapravo složene i nijansirane.
Nametanje crno-bijelog binarnog razmišljanja zatvara um, sužava svijest i osuđuje nas na nemogućnost razumijevanja stvarnosti, drži nas u iluziji, tjera nas na pogrešne zaključke, šteti našim odnosima, onemogućuje nam usvajanje alternativnih ideja i ograničava našu sposobnost za iznalaženje stvarnih rješenja.
Međutim, inteligencija je ta koja sve to prozire i rastvara. A ona je kvaliteta integrirane osobnosti. I koliko god matriks bio taj koji podjelama na svim razinama cijepa i svijet i svijest – mi tu i takvu situaciju ne možemo promijeniti mijenjajući svijet. Ali možemo sebe. Na raspolaganju su nam brojne tehnike osobnog razvoja. Dostupna su nam nevjerojatna znanja. A buđenjem i treniranjem svjesnosti, dostupi smo i mi samima sebi.
Drugim riječima… Rješenja su u nama…
ENTER!
bglavac
irida
edin.kecanovic
