Potrebno vas je dvoje.
Dvoje spremnih na introspekciju, poniznost, divljenje, žrtvovanje vlastitih egoističnih perspektiva, poštovanje, komunikaciju, empatiju...
Osoba koja je nezainteresirana za emotivno odrastanje taj nedostatak neće nadoknaditi ni sa čim drugim.
Može biti interesantna, inteligentna, zgodna, humoristična itd., ali kad dođe do ključnog momenta, neminovnog momenta neslaganja, takva osoba neće imati kapacitet čuti partnera, promotriti svoje emocije i uzeti u obzir da je pogriješila.
S takvom osobom ćete uvijek hodati po ljuskama jajeta.
Kad osjećate da ste pronašli pravu osobu za sebe, tu rad ne prestaje - on tek tada počinje.
Tu smo uzeli u obzir već da je konekcija postojana, da vas povezuju neki zajednički interesi, da se zajedno smijete, da vam tijela dobro reagiraju na sjedinjenje.
Značenje "prave osobe" je ona za koju osjećate da je vrijedna tog truda.
To mora biti osoba koja je isto tako zainteresirana i otvorena za rast u zajedničkom odnosu. To je temelj. Tu počinjemo.
Nemojte se osjećati loše ako primijetite da ste u tom aspektu napredovali dalje i više.
To vas ne čini umišljenim, nadmoćnim, egoističnim čovjekom.
Ako je to činjenica, to je tako.
I ako već duže vrijeme pokušavate objasniti sebe u tom odnosu, doprijeti do druge osobe i svaki pokušaj je težak i skoro pa nemoguć...recite vi meni, je li ta osoba vrijedna truda?
Komunikacija je temelj.
Ne, komunikacija nije temelj, empatija je temelj.
Mnogi odnosi zapnu u beskonačnim diskusijama tokom kojih dvoje ne čuje i ne doživljava jedno drugog, već unaprijed smišljaju argumentaciju kako bi se međusobno pobili i pobijedili.
Možete pričati godinama tako i samo ćete se kompletno iscrpiti, a možda i razboljeti.
Nije poanta u brbljanju, poanta je u aktivnom i prisutnom slušanju.
I tu je onaj trenutak kad inteligencija ne čini veliku razliku, jer sve što dobivamo od tzv.pametnog čovjeka bez mnogo empatije je rat ega. Navlačenje, izvlačenje i preuzimanje vlasti i moći nad komunikacijom.
Ako vas to uzbuđuje i privlači, postavite si pitanje zašto i od kada je to tako.
Ne možete razviti zdrav odnos s narcisoidnim partnerima, od te ideje morate odustati ako imalo cijenite svoj život.
Nećete ih zaliječiti.
Ne možete razviti zdrav odnos s nekim tko je duboko traumatiziran, odsječen od vlastitih emocija, zamrznut u vremenu i ne vidi razlog zašto bi tamo uopće pogledao.
Nećete ga zaliječiti.
Sve što ćete možda uspjeti je preuzeti mnogo tereta na sebe kako bi ta osoba mogla lakše disati.
I uvijek će se činiti da ne dajete dovoljno, jer zaista i ne dajete niti ćete ikada moći zato što je to dio kojeg osoba treba prepoznati i ponuditi samome sebi.
Ja sam se iznenadila kad sam shvatila da nema laganog izlaza prema svijetu punog cvjetića i divljih oaza sa nebeskim slapovima ispod kojih stojimo nas dvoje u potpunoj ljubavi i sjedinjenju.
Čak i to što smo odabrali jedan drugog, odlučili raditi na sebi i imamo mnogo toga što nam zajedničko vrijeme čini zabavnim i ljubavnim, to je tek baza od koje možemo zaista krenuti u nešto što nazivamo partnerski odnos.
Potrebno je postaviti svoje granice, strpljenje i reagirati na svaki prijelaz tih granica.
Ne možemo samo očekivati da zato što nam je netko rekao da nas voli, automatski mora znati sve što mi osjećamo, sve iza čega mi stojimo i sve na što mi ne pristajemo.
Mi to moramo izgovoriti, svaki put.
Jer bez obzira što nas povezuje ljubav, isto tako nas i razdvajaju strahovi.
Zašto?
Jer smo ljudska bića s hrpom podsvjesnih i transgeneracijskih uvjerenja koja će izaći kad tad i uplesti se u naš odnos.
I može li druga strana stati, čuti i uzeti u obzir da je prešla vaše granice, može li vas toliko poštivati da joj držanje za iste zastarjele principe nije vrjednije od vas?
E to bi trebao biti faktor na kojem uvelike izabiremo svoje partnere.
Ako ne može, odnos će završiti.
Vrijeme možete prolongirati, no s tim istim načinom nagomilati će se zamjeranja, povjerenje će nestati s kojim i želja za fizičkim dodirom.
I bez obzira priznajete li si vi to ili ne, gledate u jedan siguran smjer završetka veze koji će se kad tad dogoditi.
Ljubavna oaza se dogodi kad se osjećate sigurno u odnosu s čovjekom kojeg volite.
A na toj sigurnosti trebate raditi oboje svaki dan.
Nema trajnog naloga za to, ako ste ušli to znači da ste spremni biti prisutni.
To znači da ćete širiti svoje kapacitete u ime ljubavi i tako rasti i rasti i jedan dan uvidjeti kako vas ta osoba čini boljim čovjekom.
Ne zato što je ona magična sama po sebi, nego jer ste izabrali pravu osobu za sebe, ali ste i izabrali imati muda za promjenom koja vas čeka i ne odustajete tako lako od sebe i vašeg odnosa.
I kad se ritam uspostavi, povjerenje zadobije, granice postave, sigurnost podigne, postati će lakše.
Imati ćete vaš zajednički jezik, mehanizam kako brzo razriješiti prepreke na putu i neće vam oduzimati puno vremena.
Isto je i s odgojem djece, isto je i s osobnom disciplinom, isto je i s životnim navikama i sl.
Nemojte se pripito zaljuljati u odnos s rukama preko očiju i prepustiti slučaju vašu sudbinu.
Ako vam je zaista stalo do osobe, odlučite svaki dan biti dostojni te ljubavi i zajedništva.

𝐕я𝔦𝐉𝒆𝔻𝔦š