Sve velike religije i duhovne struje nas poučavaju da trebamo dorasti do djeteta da bi ponovo otkrili smisao života i njegove čari.

E pa ja sam postala dijete, ne baš SAVRŠENA, ali sigurno sam postala dijete. Nedavno sam bila na dječjem rođendanu. Fascinantan je taj dječji svijet kojem je igra najvažnija stvar na svijetu. Djeca zbilja žive u sadašnjem trenutku, zato imaju problem s određivanjem vremena i često s nevinom radošću saopćavaju "...a ja sam sutra bila..."

A kako znam da sam ja postala dijete?  Drugo jutro sam se probudila šmrkava, kostobolna i glavoboljna. Saznajem u telefonskom razgovoru s jednom mamom da su neka od djece s tog rođendana završila na hitnoj s visokom temperaturo. Ja imam samo tresavicu, ali eto, provela sam među djecom samo dva sata i već sam nešto pokupila.

Zbilja sam postala dijete, kad je dovoljno da samo malo budem među djecom i pokupim neku dječju boleštinu.

Uh, da bar mogu od njih tako lako dobiti i njihovu zaigranost.