Ne zaboravite je nikada !

Nagrade ne idu uvijek onima koji ih zaslužuju 　

1942

Irena Sendler

Umrla je nedavno u 98. godini.

U II. svjetskom ratu zatražila je da je pošalju u Varšavski geto kao majstora instalatera.

Imala je za to izniman razlog. Znala je nacističke planove istrebljenja Židova, a ona je bila Njemica.

Sakrivala je djecu u kutiju sa alatom, koja je bila smještena na zadnjoj strani kola, kao i u jednu vreću (za veću djecu). 　 　 　 　 　 　 　 　

Na zadnjem dijelu kola bio je i njen pas koji je bio istreniran da laje kada bi 　je njemački vojnici kontrolirali pri ulasku i izlasku iz geta.　

Vojnike je ometao pas koji je lajanjem pokrivao eventualne dječje zvukove .

Spasila je 2500 djece tako ih skrivajući.

Kada su je zatvorili, nacisti su joj slomili ruke, noge i strašno su je mučili.

Irena je sačuvala popis dječjih imena, koje je spasila iz geta, u jednom staklenom ćupu i zakopala iza jednog drveta u dnu vrta njene kuće.

　Poslije rata je pokušala pronaći sve roditelje spašene djece, da tako ujedini obitelji, ali većina ih je bila ugušena u plinskim komorama.　

Njihova djeca su smještena u mnoge obitelji ili su bili usvojeni.

Prošle je godine ona bila predložena za Nobelovu nagradu, ali ju je dobio Al Gore za njegov film o zagrijavanju planeta.

ćete i vi isto to napraviti.

U nadi da će ovaj mail pročitati vise od 40 milijuna ljudi u cijelom svijetu, pridružite nam se šaljuci ovu istinitu priču u svijet tako što će te je proslijediti svim vašim prijateljima. Hvala vam.

Molim vas, nemojte ovo uništiti! Ovo će vam uzeti koju minutu da bi proslijedili dalje.