Koliko je važno izbjegavati prazne razgovore, jednako je važno izbjegavati loše društvo. Pod “lošim društvom” razumijevam ne samo zlobne ljude – njihova društva treba izbjegavati jer je njihov utjecaj ugnjetavajući i destruktivan. Mislim i na zombi društvo, čija je duša mrtva, iako je tijelo živo; ljudi s praznim mislima i riječima, ljudi koji ne razgovaraju, već govore, ne razmišljaju, nego iznose zajednička mišljenja.

Ako drugi ljudi ne razumiju naše ponašanje – pa što? Njihova želja da to učinimo samo onako kako oni razumiju jest pokušaj da nam diktiraju. Ako to znači biti “asocijalan” ili “iracionalan” u njihovim očima, neka. Najviše ih vrijeđa naša sloboda i naša hrabrost da budemo to što jesmo.

Život postavlja čovjeku paradoksalni zadatak: s jedne strane spoznati svoju individualnost, a s druge, nadići je i doći do iskustva univerzalnosti.

Razvoj nečije ličnosti, ostvarenje svih unutarnjih potencijala je najviši cilj, koji se jednostavno ne može promijeniti ili ovisiti o drugim, navodno višim ciljevima.

Erich Fromm