“Voliš li me?” upita Alice.

“Ne, ne volim te!” odgovori Bijeli Zec.

Alice se namrštila i sklopila ruke kao što je činila kad god bi se osjetila povrijeđenom.

“Vidiš?” odgovori Bijeli Zec. “Sad ćeš se početi pitati što te čini tako nesavršenom i što si pogriješila da te ne mogu voljeti barem malo. Znaš, zato te ne mogu voljeti. Nećeš uvijek biti voljena Alice, bit će dana kada će drugi biti umorni i dosadan im je život, glava će im biti u oblacima, a tebe će boljeti. Budući da su ljudi takvi, nekako uvijek na kraju povrijede osjećaje jedni drugima, bilo zbog nepažnje, nerazumijevanja ili sukoba sa samim sobom. Ako ne voliš sebe, barem malo, ako ne stvoriš oklop samoljublja i sreće oko svog srca, slabašna smetnja koju uzrokuju drugi postat će smrtonosna i uništit će te.

Kad sam te prvi put vidio, sklopio sam pakt sa sobom: "Izbjegavat ću te voljeti dok ne naučiš voljeti sebe."

Iz 'Alise u zemlji čuda'

Saša Momić