Na tragu osjećaja uz budnost
Put do Pule tog mjeseca rujna, 19., 2010. godine bio je otežan maglom i jakom kišom, promjenom autobusnog reda vožnje i mojom namjerom obilaska pulske Arene, tako da
sam se pojavio na ulaznim vratima sajma sat vremena uoči predavanja.
Dva tjedna ranije obavjestio sam mog prijatelja dr.sc. Jadrana Zalokara, da se održava
sajam Istra Altera Magica i pozvao ga da prisustvuje sajmu i održi jedno predavanje.Na sve to Jadran mi je odgovorio da je zadnji put u Puli bio unatrag 40.godina i da bi ga Pula uvijek impresionirala kao grad.
U daljnjoj prepisci između ostalog spomenuo sam pulsku Arenu, katakombe i podzemne hodnike kojima se ne usudim proći jer imam osjećaj da će me odnekud susresti lav ili tigar i rastrgati!? U Areni kad sam prisutan borim se sa tom spoznajom, dali ući u katakombe ili ne?, proći njima još jednom, uvijek me nadjača taj osjećaj!? U dva navrata prošao sam hodnicima podzemlja a osjećaj je bio jako mučan!
Dan ranije kupio sam autobusnu kartu za 6,30 sati. Iz Pletenaca sam krenuo autobusom u 5,05 i stigao u 5,20 na autobusni kolodvor, po magli i jakoj kiši, a dolje i jugu. Čekao sam smrzavajući se to jutro uz kavu, autobus kojeg nije bilo... Na informativnom pultu doznao sam da taj autobus ne vozi. Blagajna nije bila obavještena, vozni red nije bio korigiran i meni je izrečeno samo izvinjenje za njihov propust. Sljedeći autobus je krenuo u 10,15 sati, pred zgradom gdje se održavao sajam u Puli stigao sam u 13,00 sati, sat vremena uoči predavanja. U sali dočekala me je voditeljica sajma gđa. Ivana Kosanović, iznenađena kad
me je ugledala u čizmama i djelovala sad veselo, - misleći da me neće biti.
Predavanje sam započeo s'obrazloženjem da sam prisutan na njemu, zahvaljujući autobusu kojim sam kasnije stigao i da je prethodni autobus spriječio moj ulazak u katakombe pulske Arene, tako dalje razvezao priču...
U svim ovim mističnim i onostranim istraživanjima bitni su Vaši "osjećaji", što oni kažu, koju vam poruku prenose, tako da potreba je pratiti te osjećaje i ravnati se prema njima...
Prema Keltskom i Druidskom predanju postoji "prag", mjesto prelaska u onostrano. Najjaće to mjesto, trenutak tog mogućeg prelaska dešava se u prisutnosti "magle", još
jače i istovremeno pri kiši... Za "dvostruki prag" predanje govori da se zbiva rano izjutra
ili u sumrak dana, istovremeno uz maglu... Priroda koja je nesvakidašnja, vremenske nepogode i dr.
Da završim mojom konstatacijom, da: "Obavijeni velom tajni uz osjećaje, mi ne možemo nikako pogriješiti!"
U Rijeci, 30.09.2010. godine
Borivoj Bukva