MOJA ZIVOTNA LEKCIJA
Reci cete da nema nista korisno u samoci, ali ima. Sjecam se kako bi mi Tata i Mama uvijek davali makar 10kuna u izlasku da mogu sama sebi platit pice. Bilo je to da ne ovisim o drugima. "Jer ako ti netko plati pice mozda i ocekuje nesto zauzvrat."
Zivis tako.Naviknes se da sve radis sam.Postanes nezavisan do te mjere da zavidis ponekad ljudima koji ne moraju sve sami. Znas da bi bilo lakse da si odgajana kao sponzorusa. Ali nisi. Pa se vracas na tu pricu od 10 kuna. Pa se pitas zar te nisu mogli nauciti drugacije? Lakse je. Da se ogrebes. Da se uvalis. Da zicas. I onda, najednom, dodjes u godine kada shvatis da su ljudi oko tebe najcesce zavisni jedni o drugima. Da su odnosi koje gledas nalik parazitskoj simbiozi. Da su ljudi jedni sa drugima iz potreba. I onda shvatis da je to ta "razlika".
Kad mozes ili moras sve sam, ti nisi sa ljudima iz potrebe. Sa njima si iz zelje. Ne trpis nikoga i ne ocekujes da itko trpi tebe. Stvoris svoju komfornu zonu u kojoj znas sto zelis. Ne ulazis u nepotrebna drustva i nepotrebne odnose. I ta samoca onda ima svoj smisao. Ta prica o 10kn promjeni cijeli tvoj zivot. Shvatis da imas najvecu mogucu slobodu: ti njih ne trebas. Ti njih zelis. I ako je tebi tako dobro, kako li je tek njima. Rijetki se probude sa nase strane polutke znajuci da nitko od njih nista ne treba i ne ocekuje, a opet su zeljeni. To ja zovem Moc. Moc trenutka koji je uvijek Tvoj. (Sanja Paraminski Aisha)
irida
bglavac
