MEDICINSKI MEDIJ

Nedavno sam od MAGICUSA kao nagradu dobila knjigu MEDICINSKI MEDIJ. Knjiga me oduševila, preporučila sam nekim prijateljicama koje kažu da je „KNJIGA MRAK“ u pozitiv nom smislu.

Knjigu treba pročitati od početka i svakako je vrijedi imati, no ne mogu odoljeti da ipak ne stavim jedan dio iz knjige.

Autor opisuje neke bolesti i način kako se iscijeliti, ne nudi nikakve pripravke (ne prodaje), samo daje savjet.

Od svih bolesti učinilo mi se da puno ljudi ima problem sa štitnjačom, pa eto u nastavku što autor kaže o toj bolesti.

 

Hipotireoza i Hashimotova bolest

Želimo li doista shvatiti uzrok koji narušava zdravu funkciju štitne žlijezde te bolesti koje se kriju iza toga, moramo se vratiti u prošlost. Priče se izgube od naraštaja do naraštaja, a u prirodi je ljudi da zaborave kad je nešto počelo jer nam svakodnevni život plijeni svu pažnju. Ako ovo ne ispričam, istina o podrijetlu problema sa štitnom žlijezdom mogla bi biti posve zaboravljena.

Bolest štitne žlijezde zapravo je relativno nov problem. Tek na prije-lazu u devetnaesto stoljeće, kad je industrijska revolucija počela intenziv­no mijenjati način na koji je svijet dotad funkcionirao, ljudi su počeli osje­ćati stvarne probleme sa štitnom žlijezdom. Gušavost je do tog trenutka bila rijetkost. Ona je bila posljedica prehrambenih manjaka, kao što su nedostatak joda i cinka, ili zatrovanosti teškim metalima kao što je živa.

Zatim, kako su novorazvijene industrije otpad teških metala počele odlagati u rijeke, potoke i jezera te kako su tvornice počele otpuštati novostvorene kemijske supstancije s kojima se ljudska tijela nikad prije nisu susrela, štitne žlijezde ljudi bile su prve na udaru. Bile su izložene većoj  razini otrova nego ikad prije i slučajevi gušavosti su postali sve češći.

Zatim su industrije, s prijelazom u dvadeseto stoljeće, počele prera­đivati žitarice, povrće i voće i krasti im hranjive tvari — i sve to u ime napretka — i pakirati nam hranu u olovne konzerve. Olovo je bio savršen teški metal koji uzrokuje gušavost. A bez odgovarajućih namirnica u svojoj prehrani, ljudi su bili dvostruko ranjiviji.

Medicinska je znanost istodobno postigla nešto što se činilo kao velik napredak. A on se temeljio na filozofiji koja je bila popularna u srednjem vijeku: konzumiranje određenog životinjskog dijela tijela kako bi se izliječio odgovarajući dio ljudskog tijela. Tih dana ako bi netko lije­čio srčanu bolest, dobio bi naputak da jede srce životinja. Bolest bubrega liječila se konzumacijom bubrega, a bolest očiju konzumacijom očnih jabučica. Bio je to oblik šarlatanstva koji nije bio učinkovit, ali je smatran i cijenjen kao najsmisleniji pristup tog vremena.

Godinama poslije, krajem 19. stoljeća, medicinski su znanstvenici naletjeli na slučaj u kojem je ta teorija doista bila učinkovita - po prvi put u ljudskoj povijesti. Otkrili su da štitne žlijezde svinja, ako se osuše i samelju, predstavljaju lijek koji kod ljudi ublažava simptome poremećaja funkcije štitne žlijezde, posebno guše.

Činjenica da je isušena štitna žlijezda svinje sadržavala jod - hranji­vu tvar koja je kod ljudi često deficitarna — jedan je razlog zbog kojeg je taj lijek bio tako djelotvoran. Još jedan razlog zahvaljujući kojem su ljudi doživljavali olakšanje kad je riječ o narušenoj funkciji štitne žlijezde je i taj da je medicinski establišment slučajno otkrio prvi steroidni sastojak -odnosno koncentriranu hormonsku supstanciju koja smanjuje upalu i oslabljuje imunosni sustav. Kad štitna žlijezda ima problem, tijelo će naj­češće prekomjerno reagirati, zbog čega će doći do akumulacije tekućine oko same štitne žlijezde. Upravo taj dio izaziva gušavost. Koncentracija hormona u isušenom prahu štitne žlijezde svinja djeluje poput imunosupresiva usporavajući sposobnost tijela da reagira na poremećenu funkciju štitne žlijezde.

Po prvi se put činilo da je filozofija konzumiranja odgovarajućih dijelova tijela iznjedrila pravi lijek. U promijenjenim koncentracijama isušena goveđa ili svinjska štitna žlijezda i dalje se koristi u proizvodnji suvremenih humanih lijekova za štitnu žlijezdu — i zbog toga se i dalje smatraju najboljima. Ali ti se lijekovi i dalje ne bave stvarnim uzrocima zdravstvenog problema. Stoga predlažem da ovaj dio ne započinjemo dodjelom posthumnog priznanja ovom lažnom otkriću.

Moramo shvatiti da taj lijek nije potvrda uspješnosti visokosofistici-ranog znanstvenog uma na djelu. Naprotiv, ovdje više govorimo o situa­ciji u kojoj se liječnik jednog jutra probudio i pomislio: Zašto ne bismo isprobali ovu staru teoriju, zatim je posjetio mesnicu kako bi kupio neke od odbačenih životinjskih dijelova tijela i u svom laboratoriju počeo ekspe­rimentirati. Oko na oko, bubreg na bubreg, štitna žlijezda za štitnu dolije  vodu — hej, ova posljednja kombinacija je upalila! Uzeo je štitnu žlijezdu svinje, očistio je i dehidrirao i zatim je taj proizvod dao svojim pacijentima koji su patili od gušavosti - i nekim su se čudom oni doista uvjerili u rezultate. Nikako ne možemo reći da je ta situacija bila proizvod snažne epifanije utemelje­ne na sofisticiranoj znanosti.

U 20. je stoljeću došlo do razvoja virusa, a žene su počele govoriti o problemima vezanim uz štitnu žlijezdu koji su se znatno razlikovali od današnjih problema gušavosti. Sada, godinama poslije, to je novo stanje označeno kao tireoza (tireoiditis), a to jednostavno znači upala štitne žlijezde.U današnje se vrijeme često događa da se zdravstveno stanje pacijenata etiketira određenim nazivima — Hashimotova bolest ili hipotireoza - ali ta stanja i dalje ostaju tajanstvene bolesti.

Danas nas opsjeda novi val bolesti štitne žlijezde. Deseci milijuna ljudi, uglavnom žena, ne shvaćaju da imaju problem sa štitnom žlijez­dom, ali svejedno im je zbog tog stanja narušen život. Pacijenti koje liječnici označe kao one koji imaju problematične štitne žlijezde i dalje dobivaju recepte za lijekove, sintetske ili one proizvedene iz životinjskih štitnih žlijezda. Kad im oni ne potisnu simptome dovoljno snažno, paci­jentima se nudi terapija radioaktivnim jodom kako bi se uništila štitna žlijezda.

To nije napredak. Kad govorimo o tajanstvenoj bolesti štitne žlijez­de, odgovori i dalje ne izbijaju na površinu i upravo zbog toga ljudi ne znaju kako se izliječiti.

U ovom ću dijelu otkriti pravi razlog zašto se tako velik broj ljudi bori sa simptomima vezanim uz štitnu žlijezdu te što možete učiniti ako ste jedan od njih. Ako patite, postoji razlog zašto - a i način da poboljša­te svoje zdravstveno stanje.

 

Što su to zapravo hipotireoza i hashimotova bolest

Štitna je žlijezda malena žlijezda u vratu koja igra važnu ulogu u vašem zdravlju. Ona regulira količinu energije koju vaše tijelo u svakom trenutku proizvodi. Taj proces utječe na apsolutno svaku stanicu u vašem tijelu.

Kad štitna žlijezda proizvodi obilje hormona, ona stanicama šalje signal da primaju glukozu i proizvode energiju za aktivnost, obnavljanje i reprodukciju. Kad štitna žlijezda ne proizvodi dostatnu količinu hormo­na, ona vašim stanicama šalje poruku da se uspore te da čuvaju svoju energiju za poslije. To vašem tijelu omogućava da uravnoteženo funkcio­nira. Ali tijekom vremena usporena štitna žlijezda u vašem tijelu izaziva "energetske kratke spojeve", jer vaše stanice ne primaju hormonske upu­te da se napune energijom potrebnom za normalnu funkciju.

Kad vaša štitna žlijezda normalno radi, i vaše tijelo normalno radi. Kad vaša štitna žlijezda prestane normalno raditi, mogu se narušiti razli­čita područja vašeg zdravlja.

Hipotireoza je naziv za usporenu proizvodnju hormona štitne žlijez­de. To je blagi oblik tireoze u svom početnom stadiju. Hipotireoza i Hashimotova bolest nisu slučajevi gušavosti kakvi su nam poznati iz prošlosti — oni izazvani nedostatkom joda i akumulacijom otrova u štitnoj žlijezdi. A ti nazivi ne objašnjavaju što se doista događa i što kod ljudi izaziva umor, palpitacije, navale vrućine, smušenost, gojaznost i mnoge druge probleme.

Medicinske zajednice vjeruju da je Hashimotova bolest iz nekog razloga posljedica podivljalog imunosnog sustava koji stanice štitne žli­jezde doživljava kao napadače i objavljuje im rat.

Ali to nije točno. Već sam to rekao, a i opet ću ponoviti: tijelo ne napada samo sebe. Naši imunosni sustavi ne mogu se tako lako zbuniti i napadati sami sebe. Naši imunosni sustavi ne mogu se tako lako zbuniti i napadati vlastite organe. Isto vrijedi i za štitnu žlijezdu i sve druge organe.

Pogrešna teorija autoimune bolesti samo je igra optuživanja. Ona upire prst u pacijentovo tijelo kao krivca i tako nas udaljava od istine da medicinska istraživanja još nisu ni zagrebla površinu kad je riječ o uzro­cima problema sa štitnom žlijezdom.

Kod više od 95 posto današnjih slučajeva poremećaja rada štitne žli­jezde, uključujući i Hashimotovu bolest, istina je da su oni posljedica virusne infekcije. (Preostalih 5 posto posljedica je zračenja.) A virus o kojem ovdje govorimo je Epstein-Barrov virus (EBV).

Kao što je to objašnjeno u 3. poglavlju, nakon dugotrajnog razdoblja inkubacije — tipično u jetri — EBV kreće na put prema štitnoj žlijezdi i ondje prodire u tkivo. Razina će virusa tijekom vremena oslabiti štitnu žlijezdu te će narušiti njezinu sposobnost proizvodnje hormona neop­hodnih za nesmetanu funkciju. Kako vrijeme prolazi, EBV će također polako izazvati upalu štitne žlijezde, što će osobu odvesti od hipotireoze do Hashimotove bolesti. Ali taj proces zapravo ne znači da vas je tijelo izdalo. Naprotiv, vaš imunosni sustav napada stvarnog napadača i mar­ljivo radi da bi vas zaštitio.

 

Činjenica da pacijenti vjeruju da lijekovi za štitnu žlijezdu uklanjaju korijenski uzrok njihove bolesti jedan je od glavnih uzroka zbrke. Ali prava je istina da ti lijekovi ne liječe samu štitnu žlijezdu. Oni jednostav­no dodaju hormone u krvotok nadajući se da će ih tijelo koristiti kao zamjenu za hormone koje štitna žlijezda ne proizvodi. Tajna je da su lije­kovi za štitnu žlijezdu blagi steroidi, a tajna je i činjenica da usporavaju imunosni sustav u njegovoj reakciji na simptome koje osjećate. To je taj­na koju liječnici često čak i ne znaju; to im jednostavno nitko nije rekao. I, tipično, liječnici pacijentima ne objašnjavaju da zapravo ni sami istin­ski ne shvaćaju hipotireozu i Hashimotovu bolest ili da lijekovi neće izli­ječiti ta stanja nego samo ublažiti simptome.

Koristite li lijekove za štitnu žlijezdu i osjećate li pozitivnu razliku, onda je to u redu. Ti lijekovi gotovo da mogu djelovati poput bezopa­snog flastera na stanje štitne žlijezde koje je izazvano virusnom upalom. Ali ako ste isprobali lijekove za štitnu žlijezdu i niste doživjeli olakšanje, sada vam je sigurno jasno da je vaša frustracija bila valjana.

Čuo sam priče stotina žena koje su počele uzimati lijekove za poremećaje funkcije štitne žlijezde i deset do petnaest godina poslije, kad su bile u pedesetim i šezdesetim godinama svog života, napravile su pregled štitne žlijezde. Medicinska sestra ili liječnik pogledali bi njihove nalaze i rekli: "Što se, dovraga, dogodilo s vašom štitnom žlijezdom? Izgleda užasno." Cijelo su to vrijeme žene bile uvjerene da su bile odgo­vorne i proaktivne. Vjerovale su da su se lijekovi brinuli za njihovu štit­nu žlijezdu.

Ali vi ne morate zaglaviti u tom uvjerenju. Slijedeći program u 3. poglavlju, možete se osloboditi Epstein-Barrovog virusa. A pomoću savjeta u odlomcima koji slijede možete poduprijeti proces izlječenja i normalizirati svoju štitnu žlijezdu. Istodobno ćete osnažiti i druge manje žlijezde koje je podupiru. Konačno ćete dobiti sredstva pomoću kojih ćete moći preokrenuti stanje svoje štitne žlijezde, umjesto da vam se nametne lažno uvjerenje da skrbite za svoju štitnu žlijezdu i iscjeljujete je u trenucima kad to zapravo ne činite. Saznavši istinu o tome što uzroku­je vaše stanje i kako se izliječiti, imat ćete priliku ponovno preuzeti kon­trolu nad svojim zdravljem.

Krvne pretrage za štitnu žlijezdu

Sumnjate li da imate problema sa štitnom žlijezdom, ali niste sigurni, zamolite svog liječnika da vam da uputnicu za krvne pretrage za razine hormona štitne žlijezde.

Posebno zatražite pretrage za razine TSH-a, slobodni T4, slobodni T3 i antitijela štitne žlijezde. Iako su daleko od savršenih, ti su laborato­rijski testovi zlatni standard.

Jedan hir koji se razvio među pripadnicima alternativne medicine je pretraga po imenu REV T3. Njezini pobornici tvrde da je ona točan pokazatelj problema. S druge strane, oni koji baš ne vjeruju u tu pretra­gu tvrde da se digla prašina ni oko čega.

Na neki je način i jedna i druga strana u pravu. Vaše REV T3 razine odražavaju vaše istinske probleme - ali s toliko problema istodobno nemoguće je znati što bilo koji rezultat znači. I stoga, iako nalaz REV T3 nije arbitrarna vrijednost, i dalje je prihvatljivo da vam liječnik da uputnicu i za tu pretragu.

Konačno, važno je da ste svjesni da je moguće da imate problem sa štitnom žlijezdom čak i ako su svi nalazi normalni. Mnogi ljudi, uglavnom žene, osjećaju blage simptome virusne hipotireoze bez obzira na normalne nalaze pretraga hormona štitne žlijezde. Ponekad su potrebni mjeseci pa čak i godine prije nego što se neko stanje štitne žlijezde u toli­koj mjeri razvije da ga otkrivaju krvne pretrage. (Osim toga, mnogi su rasponi normalnih vrijednosti toliko veliki da blago stanje može proma­knuti liječniku, što nije rijetkost.)

Danas neki liječnici propisuju lijekove za štitnu žlijezdu čak i ako su pacijentovi nalazi dobri. Takvim se pristupom pokušava riješiti problem dok je još u povojima. To je ujedno pozitivan pomak vezan uz žensko zdravlje jer ih se konačno ozbiljno shvaća i sluša. Ali u tom slučaju jedi­no blagi steroidi pružaju djelomično olakšanje kad je riječ o blagim viru-snim infekcijama. Istraživanja su još jako daleko od otkrića stvarnog uzroka problema sa štitnom žlijezdom te onoga što bi tim pacijentima uistinu moglo pomoći.

Osjećate li simptome povezane s poremećenom funkcijom štitne žlijezde bez obzira na normalne nalaze hormona štitne žlijezde, iskoristi­te protokol naveden u 3. poglavlju, IV. dijelu te u odlomku koji slijedi. Ako su vaše sumnje neutemeljene, najgore što se može dogoditi je da vaša štitna žlijezda ojača. A ako je vaša sumnja opravdana, ne samo da ćete krenuti putem koji će okončati vaše tegobe vezane uz poremećaj funkcije štitne žlijezde nego ćete se oporaviti i poštedjeti budućih fru­stracija kao posljedica tih tegoba.

Kako riješiti poremećaje štitne žlijezde

U ovom ćete odlomku pronaći hranu, ljekovito bilje i dodatke prehrani koji će iscijeliti vaš sustav i vašu oboljelu štitnu žlijezdu, ojačati sve druge endokrine žlijezde koje usko surađuju s njom (nadbubrežne žlijezde, hipofiza, gušterača itd.) te smanjiti virusnu upalu posebno u štitnoj žlijezdi.

Postoji novi trend koji u ljudima izaziva strah od povrća kao što su cvje­tača, kelj, brokula, kupus, raštika i rapini. Proširile su se glasine da ove vrste povrća sadržavaju goitrogene, odnosno tvari koje izazivaju gušavost.

Nemojte ovoj laži posvetiti niti trenutak svoje pozornosti! Te tako­zvane namirnice koje sadrže "goitrogene" ne sadrže količinu ove sup­stancije dostatnu da na bilo koji način inhibira štitnu žlijezdu. Za opravdanu zabrinutost trebali biste jesti bačvu brokule zapremnine 50 kilograma na dan.

I stoga vas molim da konzumirate kupusnjače i uživate u njima. One zapravo podupiru zdravlje štitne žlijezde.

 

Hrana koja liječi

Dulse alge iz Atlantskog oceana, divlje borovnice, klice, korijandar, češ­njak, sjemenke konoplje, kokosovo ulje, brazilski oraščići i brusnice među najljekovitijim su namirnicama za zdravlje štitne žlijezde. One su ili sposobne ubiti stanice EBV-a, ili pružiti mikronutrijente, obnavljati narušeno zdravlje štitne žlijezde, smanjiti rast čvorova, ispirati otrovne teške metale i virusni otpad te potaknuti proizvodnju hormona štitne žlijezde.

Ljekovito bilje i dodaci prehrani

-Cink: ubija stanice EBV-a, jača štitnu žlijezdu i čuva endokrini sustav.

-Spirulina (po mogućnosti havajska): pruža presudno važne mikronutrijente za štitnu žlijezdu.

-Atlantski bračić: za štitnu žlijezdu osigurava lako apsorbirajući oblik joda i minerala u tragovima.

-Krom: stabilizira endokrini sustav.

-L-tirozin: povećava proizvodnju hormona štitne žlijezde.

-Ashwagandha: podupire rad štitne žlijezde i nadbubrežnih žlijezda te stabilizira endokrini sustav.

-Korijen sladića: ubija stanice EBV-a u štitnoj žlijezdi i podupire funkciju nadbubrežnih žlijezda.

-Eleuthero (sibirski ginseng): normalizira rad nadbubrežnih žlijezda i podupire proces stabilizacije funkcije endokrinog sustava.

-Matičnjak (melisa): ubija stanice EBV-a u štitnoj žlijezdi i zaustavlja rast čvorova.

-Mangan: presudno je važan za proizvodnju T3 hormona štitne žlijezde.

-Selen: stimulira proizvodnju T4 hormona štitne žlijezde.

-Vitamin D3: podupire proces stabilizacije imunosnog sustava i njegovih reakcija.

-Vitamini skupine B: esencijalni su za endokrini sustav.

-Magnezij: podupire proces stabilizacije T3 hormona štitne žlijezde.

-EPA & DHA (eikosapentaenoična kiselina i dokosaheksaenoična kiselina): jačaju endokrini i živčani sustav. Obavezno kupite varijantu biljnog podrijetla (a ne ribljeg).

-Brahmi (lat. Bacopa monnieri): podupire proizvodnju hormona štitne žlijezde te pretvorbu hormona T4 u T3.

-Rubidij: podupire proces stabilizacije proizvodnje hormona štitne žlijezde.

-Bakar: ubija stanice EBV-a i podupire djelotvornost joda.

Nastavlja se: