Prividna stvarnost odvojenih oblika uglavnom proizlazi iz vizualnih slika koje mislimo da vidimo, a ne iz drugih čula koja ne prave tako jasnu razliku između stvari. Dobro je poznato da je ono što mislimo da vidimo proizvod toga kako naš mozak obrađuje električne impulse koji nastaju kada svjetlosni valovi udare o mrežnjaču. Nisu slike ono što ulazi u oko, već Energija Svjetlosti. Slike koje “vidimo” ne postoje “tamo negdje” kao što pretpostavljamo, već ih stvara naš mozak. (To isto je na polju nauke dokazano---Karl Pribram (1971, 1977) opisao je kako mozak obrađuje energetske valove koje oko prima i pretvara u trodimenzionalne slike. Neurolog Oliver Saks (1995) je pokazao da energetski valovi koji udaraju o mrežnjaču ne bivaju prepoznati kao boja sve dok ih mozak ne obradi. Saks (1995) opisuje i čovjeka kome se vratio vid posle pedeset godina sljepila i koji nije mogao shvatiti što vidi iako je sve mogao  identificirati putem dodira. Njegov mozak nije naučio pridavati značenje električnim impulsima koji su stizali iz mrežnjače).

U jednom klasičnom eksperimentu u psihologiji ljudi su nosili naočale koje su izokretale njihova vidna polja tako da je gore bilo dole. Za kratko vrijeme su njihovi mozgovi naučili preokrenuti izvrnuto i “gore” je opet izgledalo kao gore, sve dok naočale ne bi skinuli. Postoje dokazi da na sličan način mozak obrađuje električne impulse iz drugih čulnih organa kako bi izgradio druge aspekte “stvarnosti” za koju vjerujemo da postoji izvan nas. Um je taj koji u sebi stvara svoju zamisao Univerzuma. On zapažanjima iz čula daje oblik. Tako je stvarnost za koju mislimo da je izvan nas samo kreacija naših mozgova i postoji jedino kao slike u našim Umovima. Vanjski Svet izgradila je naša osobna chitta (Um ili Unutrašnja Svjesnost) … Sve je samo privid … nešto što greškom smatramo da je tamo, ali, u stvari, nepostojeće.

Uistinu, ne postoje posebni predmeti niti pojedinačno “ja”. Kada fizičari pokušavaju  otkriti hipotetičnu osnovnu partikulu, susreću se sa stvarnošću, koja se ne ponaša na dualan način, nije je moguće opisati niti shvatiti, i ne može se razbiti na manje dijelove ni na koji smisaoni način. “Naučnici često koriste dva termina – materija i energija. Ali uistinu postoji samo energija”

Jedino naši dualistički Umovi insistiraju na tome da Svijet mora biti sastavljen iz odvojenih djelića kao što su kvarkovi i bosoni,  koncept koji odgovara dualističkom svjetskom stanovištu da se stvarnost sastoji iz različitih oblika. Belova teorema (Bel, 1964) pokazuje da, ako su statistička predviđanja kvantne mehanike točna, a uvijek su bila, onda se Svijet ne sastoji iz odvojenih partikula kao što se čini. Jedna mogućnost na koju fizičari ukazuju u pokušaju da to objasne je da je sve međusobno povezano i u osnovi neodvojivo tako da ne postoje odvojeni dijelovi. Tu se fizika približava otkriću da je prividna različitost oblika iluzija i da je Stvarnost neodvojiva i Jedna.