Izreka “Povjerovat ću kad vidim” u stvari bi trebalo glasiti “Vidjet ću kad povjerujem”, pošto je ono što vidimo stvarnost, koju stvaraju naše misli i uvijerenja. Dakle, ako su nam misli ispunjene Ljubavlju i mirom, osećat ćemo mir i Ljubav i vidjet ćemo mir i Ljubav svuda oko nas. Ako nam se u mislima kriju ljutnja i prigovaranje, tako ćemo se osećati i takav će i Svet izgledati.
Kako su misli te koje stvaraju našu realnost, može nam se učiniti da, ako želimo da nas ispunjava Ljubav, onda treba pokušati misliti samo misli ispunjene Ljubavlju, a izbjegavati one u kojima ljubavi nema. Zašto ne bismo stvarali realnost kakvu želimo? Poistovjećivanje s ‘ljubaznim’ mislima a nepoistovjećivanje s ‘neljubaznim’ zaista bi nas ispunilo sa više ljubavi, ako bismo pri tom u te misli i povjerovali. To je sigurno vrijedno truda i nešto što se može preporučiti.
Međutim, pokušaj da imamo samo ljubazne misli na kraju bi propao jer je nemoguće osloboditi se neljubaznih misli sve dok smo vezani za lažnu osobnost koja uslovno (uvjetovano)voli. Na primjer, ako ste vezani za to da vas drugi poštuju, a neko prema vama pokaže prezir, Srce će vam se zatvoriti i ljubazne misli koje ste do tada mislili zamijenit će one neljubazne. Ili, ako u vama postoji vezanost za osuđivanje nasilja, a nekoga fizički napadnu, to ćete ponašanje osuditi, jer vam je duh ta vezanost zatvorila, usprkos tome što ste riješili misliti samo ljubazne misli. Zato, da bismo oslobodili Ljubav koja je naša prava priroda, moramo odstraniti vezanost za misli koje nas zatvaraju. Tek tada će Ljubav moći ostati.
Problem koji imamo sa stvarnošću koje stvaramo jeste da nam se neki dijelovi te realnosti sviđaju a neki ne (vezanost za sud ili poistovjećivanje). Rješenje je da ih sve volimo, a to je ono što nam omogućuje otpuštanje i prihvaćanje (čistoća misli riječi i djela). Puno pomaže ako shvatimo da je sve što doživljavamo savršeno takvo kakvo jeste da bi nas potaklo čistoći misli i ispravnost odluka.. To je stoga što su naše realnosti projekcije naših lažnih osobnosti koje vole uslovno i te realnosti nam pružaju točno ona iskustva sa kojima trebamo vježbati nevezanost, točno u određenom redoslijedu koji je neophodan da bismo poništili sve vezanosti koje nam zatvaraju jasno rasuđivanje. Kada shvatimo da su svi ljudi koje odbacujemo ili optužujemo samo odrazi nas samih, postaje mnogo jednostavnije osloboditi se stavova lišenih Ljubavi.
“Bez obzira da li nekoga volite, mrzite ili mu se podsmijevate, to su sve samo vaši odrazi. Ako odustanete od tih ‘reakcija, odjeka i odraza’ vašeg Uma, koji vam se pojavljuju u pojavnom Svijetu, i uhvatite se za Stvarnost koja se zove biče, duh, Srce, onda će sve te razlike u mišljenju, osjećanjima, postupcima, i ostalom, zauvijek nestati”. Zato, “Prvo shvatite da je vaš Svijet samo odraz vas samih i prestanite odrazu praviti zamjerke” (Nisargadata)