KOLEKTIVNO LUDILO UMA :

Neki sam dan bila u gradu prošetala do Trga,.. kud god sam se okrenula a ono mladi svi do jednoga "bulje u pametne mobitele", čak je i časna na tramvajskoj stanici čeprkala po mobitelu,.. njih troje - dvije djevojke i dečko sjede u kafiću cerekaju sa na sav glas i komentiraju,.. ALI ne između sebe već svatko od njih bulji u svoj mobitel sam za sebe,.. Trebamo se paziti interneta i računala i pametnih mobitela, ali i Tv ekrana,.. jer smo zakržljavili - ugroženi su nam svi organi tijela - vrat bez cirkulacije, ramena bolna ukočena, ruke utrnule savijene u nepravilnom položaju, noge prekrižene bez cirkulacije, opušten trbuh pun MecDonaldsa i Coca cole, kralježnica savijena i skvrčena, križa-lumbalni dio tijela ukočen i bolan, lakat ruke postao je bolan kao i teniski lakat, prsti skvrčeni na rukama i nogama, mozak u "banani i u bedu" opterećen glupostima - igricama koje prikazuju samo zločin i ubijanje i klanje, i poneko ljubakanje i cmakanje ili moguće i seksanje..

Nekad se u školi govorilo - "Sjedi drvo na drvo", a tako je i danas,.. Nema Vatre ni Ljubavi u Sirovim Drvima koja sjede na Tupim Drvima...

TUŽNO I ŽALOSNO, sve ovo je da jednostavno ne povjeruješ svojim očima ni ušima,.. jadna naša djeca,.. i mi s njima također,.. sva sreća što ih se sve manje i manje rađa pa će tako biti i manje nesvojevoljnih žrtava. Današnja djeca su žrtve neke žrtve koja je neka nepromišljena - luda žrtva opet neke žrtve,.. i t d.
Od srca ❤ vas pozdravljam s ovim kratkim tekstom,..

Napisano u Zagrebu, 15.02.2019.,..- Autor : Dolores Rodin