da sam mrtav? znam, jednostavno znam dok mislim da se cijeli svijet vrti oko mene i dok svaka tuđa misao gađa mene,kad se ne slažem sa nečim napisanim usmjerenim opet protiv mene što me ljuti, ljutim se i sad bi ja raspravljao i davao svoje argumente koji su nastali iz nemira u meni,u svakoj riječi vidim osudu sebe jer još ne shvaćam da sam ništa da bih se transformirao u ?

pa što da radim i kako da djelujem na sebe?

Teško u svakom slučaju ali ne i nemoguće…zamisljam da sam u živom blatu i što se više koprcam to me blato više povlači u sebe, a blato je društvo u kojem danas živim…zato je prvo što moram naučiti kako se opustiti a zatim kako promatrati sebe,svoje reakcije,svoje misli,svoje emocije i svoje tijelo a kada to naučim trebam promatrati druge jer kroz promatranje drugih učvršćujem znanje koje sam našao promatrajući sebe…sjedim sa prijateljem na kavi ovih dana i kaže on u jednom trenutku da ljudi pričaju svašta a nikad ne promisle prije nego što nešto kažu…da razlika je u misli i promišljanju… to vidimo po forumima i komentarima koje mislioci ostavljaju i onda pokušavaju započeti svađu sa onim tko ima drugačije mišljenje i tu dolazi do izmjene energije između uključenih tj izmjene mentalnog smeća, ima i onih koji ne sudjeluju u raspravama ali bacaju kosti da se drugi svađaju možda je ovo kost tko zna,ma nebitno…promišljanje nastaje iz vašeg osobnog iskustva…recimo imate stan od roditelja naslijeđen i sve je bilo u njemu od Vašeg rođenja,sve stvari su tamo od kada znate za sebe…i sada u jednom trenutku odlučite preurediti stan i krenete…zove te majstore od struke, birate novi namještaj,zavjese,kuhinju, suđe,pločice,pipe i sve redom da ne nabrajam i kad završite sve je unutra novo onako kako ste željeli i prođe 46 dana i Vi ste opet u istom mentalno emocionalnom stanju gdje ste i bili prije preuređenja…evo prilike za promišljanje što se dogodilo a bili ste tako sretni prije 46 dana…pa nije se dogodilo ništa baš ništa,isto bi se dogodilo da ste promijenili automobil ili partnera,sve su to vanjski faktori koji Vas čine sretnim jedan period i pa-pa… idemo iz početka i tako u krug..radost,sreća,ljubav nisu emocije nego su stanja jer dok god mislite da su te stvari negdje daleko kod nekog drugog znači da ne promišljate i da ne promatrate sebe mrtvi ste…znate da još lud čovjek nije prihvatio svoje stanje ludila pa tako je i sa nama kada ne možemo prihvatiti da smo mrtvi,prihvatio sam svoj ne život ili mrtvilo i u traženju sam stanja koja mi pripadaju po rođenju i po ugovoru koji sam potpisao prije dolaska u ovaj materijalni dio svijeta i tko mi kaže da nije tako bježim glavom bez obzira da me ne zarazi , bježim u samoću promatram svoj um i svoje emocije,pitam se čije je to u meni i dođe će odgovor…ništa to nije moje kao što nije bilu u Stanu koji ste naslijedili…promišljaj deda jer to je jedan od puteva života.

Bilo bi dobro prije skakanja na odgovor da dišete duboko i promislite pa možda shvatite da i ne trebate odgovarati,dišite