Elvira Salopek je s/sa Snjezanom Nives Strbad i Bobom Feljan u gradu Ravna Gora, Croatia.

Snjezana Nives Strbad je sa Bobom Feljan na lokaciji Kanjon Kamačnik.

Ima još dobrih ljudi❤❤❤

Ima još dobrih ljudi. Ima još dobrih mjesta na ovoj kugli zemaljskoj. Sretala sam ih u Bosni, Srbiji, Makedoniji, Češkoj, a danas priča ide iz moje Hrvatske.

Jedan običan dan. Gorski kotar. Nigdje jedne gljive, a možda i bolje, jer... ovakav vrsni poznavalac gljiva mogao bi ubrati jedino neku ludaru 

Mjesto Vrh. Sretnemo neku ženu iz mjesta i pitamo ju ima li tko gljiva za prodati. Imam ja, a ima i moja sestra, ona je bliže - kaže.
Kad smo stigli do kuće njezine sestre, zamoli Elviru, ne znam tko joj je ona, da nas prebaci do njezine kuće.
I zbilja, žena nas prebacila do kraja sela, iako je u pećnici imala bućnicu.
I sad dolazi onaj dio, još ima ljudi u pravom smislu riječi, kao nekada.
Jedan dio puta vraćale smo se pješke jer sam još i sir našla kod neke susjede.
Dolazim do Elvirine kuće da se pozdravim i kažem joj hvala. A ona čim nas je ugledala inzistirala je da uđemo u kuću na kolače i sok.
To me podsjetilo na onu Baniju kada sam bila dijete. Svatko tko bi prošao onim prašnjavim putom, baba j ujak odmah bi iz avlije pozdravljali prolaznike i zvali na rakiju, kavu...ajde odmori- govorili bi prolaznicima.
Takvog povjerenja u ljude, da ga pozoveš u kuću iako ga prvi puta vidiš, to se davno izgubilo u mojem gradu. Da mu daš ono što imaš i to se izgubilo, svatko gleda sebe i samo za sebe. Davno smo zaboravili dijeliti s drugima, bila to bućnica, rakija ili samo osmijeh.
Prigrlila nas je kao da smo joj rodbina, pitam ju ima li ovdje apartmana, a ona meni kaže- ima, ali ako dođete i hoćete možete prespavati i kod mene. Brat s bratom se zavadi, a Elvira nema pojma tko sam i nudi mi svoju kuću, svoj dom.
Na odlasku smo, govori mi - dođite, volite li buće i dade mi dvije za bućnicu. Baš onako kako me moja baba ispraćala za Zagreb. Natrpala bi nam iz bašće sve što je imala, samo da mi imamo. A imala je manje od nas. Dala nam je sve i sa suzom nas ispratila do slijedeće godine. Baš takav osjeća je u meni probudila i Elvira.

Jedan običan dan. Prekrasan krajolik. Ljudi s dušom, osjećajem zajedništva. Nije poznato kao Maldivi i slično. Ali ja sam u tom malom mjestu Vrh dobila čitavo bogatsvo. Bogatsvo duše.
Hvala ti Elvira ❤