Baš je bila čudna. Puna života, ali kao da joj ništa ne treba. Nije joj bio na prvom mjestu, ali istovremeno, oduševila bi se njegovom pažnjom i nježnošću.
Pitao se, treba li on njoj...
●❤️●❤️● 
Jednom ju je pitao:
-Trebaš li ti mene?
-Ne, zašto bih te trebala?- začuđeno mu je odgovorila.
-Pa, jel' bi mogla živjeti bez mene?
-Ako bih bila bez tebe, morala bih živjeti bez tebe. A što bih drugo?
-Ponekad mi se čini, da me baš ne voliš previše...
Nasmijala se od srca.
-Ti i ja samo drugačije vidimo ljubav. Ja bih te jednako voljela i da si tisuću kilometara udaljen od mene. Jednako bih te voljela da i odeš od mene i nikada mi se više ne javiš.
Zavoljela sam te i točno znam zašto. Upoznala sam te u potpunosti. Voljela bih te i kad bih zavoljela nekog drugog. Voljela bih te i kad bi ti prestao voljeti mene. Jednostavno, zar ne?
-Zar ne bi željela da sam ti blizu?
-Naravno da bih. Kad nekog voliš, želiš ga blizu. Ali, ako nije blizu, zar to umanjuje ljubav?
Osjetio je toplinu oko srca. Onu toplinu koja te zagrli, istovremeno i utopli i osvježi.

Sandra Salopek