RUDOLF STEINER

''ČETIRI GODIŠNJA DOBA I ARHANĐELI''

Doživljavanje tijeka godine kroz četiri kozmičke imaginacije

Pet predavanja održanih u Dornachu, Švicarska od 5.-13. Listopada 1923.g.

''The Four Seasons and the Archangels''

Rudolf Steiner Press, London, 3. izdanje 1984.

GA 229

Sadržaj

1. predavanje, 5.10.1923.

MIHAELOVA IMAGINACIJA

1. predavanje 6.10.1923.

BOŽIĆNA IMAGINACIJA

1. predavanje, 7.10.1923.

USKRŠNJA IMAGINACIJA

1. predavanje, 12.10.1923.

IVANJSKA IMAGINACIJA

1. predavanje, 13.10.1923.

ZAJEDNIČKO DJELOVANJE ČETIRI ARHANĐELA

            O transkriptima predavanja

Pet reprodukcija u boji crteža na pločama koje je nacrtao Rudolf Steiner za vrijeme predavanja.

 

 

4. Predavanje

IVANJSKA IMAGINACIJA

 

 

Ako sada nastavimo dalje od Uskrsa, proljetnog festivala, morat ćemo prodrijeti još više duhovno u ovu temu nego što smo to morali raditi kod razmatranja prethodnih godišnjih doba u godini. Ovo može zvučati kontradiktorno, ali nije tako. Promišljajući božićno doba, morali smo započeti od načina na koji se zemaljski mineral vapnenac postupno transformira, pa smo tu misao prenijeli sve do vremena Uskrsa. Općenito, okretali smo naše promatranje na aktivno djelovanje duhovnoga u materijalnom carstvu. Sada u ljeto, u sredini ljeta, čovjek je uistinu povezan s bićem prirode. Od proljeća nadalje prema ljetu, Priroda neprestano postaje sve aktivnija, unutarnje zadovoljnija, a čovjek cijelim svojim bićem biva utkan u ovo raspoloženje Prirode. Za vrijeme proljeća, ako ima percepciju i osjećaj za to, on postaje jedno sa svime što raste i klija. Cvjeta sa svijetom, klija s biljkom, daje plodove skupa sa biljkom, širi svoje vlastito biće vani preko bića prirode, i svojevrsna priroda-svijest rađa se u njemu. A potom, pošto na jesen priroda umire i stoga nosi smrt u sebi, tako i čovjek, ako sudjeluje u onome što jesen – vrijeme Miholja – znači za prirodu, mora doživjeti u sebi ovo umiranje; ali svojim vlastitim sebstvom on ne smije u tome sudjelovati. On se mora uzdići iznad toga. Upravo na mjestu priroda-svijesti mora se pojaviti jačanje samo-svijesti. Ali u sjaju ljeta, upravo zato što je tada priroda-svijest na svom vrhuncu u čovjeku, još je neophodnije za kozmos– ako je samo čovjek voljan – da kozmos treba donijeti duhovno čovjeku u susret.

Stoga možemo reći: u ljeto je čovjek vezan s prirodom, ali, ako ima ispravan osjećaj i percepciju za nju, objektivno duhovno dolazi mu u susret iz vanjskog ispreplećućeg života prirode. Pa tako, da bismo pronašli suštinsko biće čovjeka za vrijeme Ivanja, u sredini ljeta, moramo se okrenuti objektivnoj duhovnosti u vanjskom svijetu, a ona je prisutna posvuda u prirodi. Samo u vanjskoj pojavnosti je priroda klijajuće, pupajuće – moglo bi se reći spavajuće – biće koje iz snaga sna priziva snage vegetativnog rasta, u kojem se daje oblik svojevrsnom uspavanom životu prirode. Ali u ovoj uspavanoj prirodi, ako čovjek samo ima percepciju za to, razotkriva se duhovno koje oživljava i tka kroz sve u prirodi. 

Dakle, ako pratimo prirodu u sredini ljeta s produbljenim duhovnim uvidom i s perceptivnim očima, otkrivamo da je naš pogled usmjeren prema dubinama same Zemlje. Otkrivamo da minerali u dubini šalju svoje unutarnje kristalno oblikotvorne procese prema nama življe nego u bilo kojem drugom dijelu godine. Ako gledamo imaginativnom percepcijom u dubine zemlje u vrijeme Ivanja, zaista imamo osjećaj da su tamo dolje kristalni oblici u kojima se čvrsta zemlja skrutnjuje – oni kristalni oblici koji stječu svoju punu ljepotu u sredini ljeta. Na vrhuncu ljeta sve što je tamo dolje ispod zemlje obliku se u linije, kutove i plohe. Ako bismo htjeli imati dojam o tome u cjelini, moramo naslikati kristalizirajuće procese kao isprelićuću aktivnost, obojanu posvuda tamno plavom.

Tabla V

Pokušat ću to prikazati na ploči, iako to naravno mogu učiniti samo kao skicu (vidi Tablu V). Tako možemo reći: gledajući prema dolje, imamo utisak linijskih oblika, natopljenih plavom, a plava je posvuda probodena linijama koje sjaje poput srebra, tako da se posvuda unutar srebrnasto sjajne plave mogu razabrati kristalizirajući procesi (bijela). To kao da priroda želi predstaviti svoju oblikotvornu snagu u prekrasnom plastičnom dizajnu, ali dizajnu koji se ne može vidjeti na način kako mi uobičajeno vidimo našim očima. Može se vidjeti tako da se čovjek osjeća rastopljen u plastični dizajn, a svaku srebrno svjetlucavu liniju tamo dolje osjeća kao da je u njemu samome, dio njega. Čovjek osjeća kao da je kao ljudski oblik izrastao iz plavih dubina zemljine kore, i osjeća kako ga srebrno svjetlucave kristalne linije unutarnje prožimaju snagom. Sve ovo čovjek osjeća kao dio svoga vlastitog bića. A ako čovjek dođe k sebi i upita – Kako to da ove srebrno sjajne kristalne linije i valovi djeluju unutar mene? Što je to što živi i radi tamo, srebrnasto sjajeći u plavoj zemlje? – tada on zna: To je kozmička volja. Čovjek ima osjećaj da stoji na kozmičkoj volji.

Tako je to kada se gleda dolje u dubine zemlje. A ako se pogleda gore u visine, kako je tada? Tada se ima utisak rasprostranjene kozmičke inteligencije. Ljudska inteligencija – kao što sam često spominjao – nije baš od velike vrijednosti na svom sadašnjem stupnju. Ali nebesa u sredini ljeta daju čovjeku osjećaj da je kozmička inteligencija posvuda živa – inteligencija ne pojedinačnih bića već mnogih bića koja žive zajedno i jedni u drugima. Tako gore imamo rasprostranjenu Inteligenciju protkanu svjetlom; živu Inteligenciju koja sja (žuto) kao polarna suprotnost Volji. I dok osjećamo da se tamo dolje u plavoj tami sve doživljava kao sila, ovdje gore osjećamo da je sve takvo da primajući to bivamo osvijetljeni, prožeti osjećajem inteligencije.

Tu se sada u toj zračećoj aktivnosti javlja – ne mogu to drugačije nazvati – Oblik. Kada smo govorili o jeseni, morao sam imenovati Mihaela kao najznačajniji lik koji se uzdiže pred našim dušama iz tkanja prirode. A o tome kako Gabrijel – da upotrijebimo staro ime – ulazi u vrijeme Božića, imamo još toga za reći. U zadnjem sam vam predavanju pokazao kako se za Uskrs, u doba proljeća, pred nama javlja lik Rafaela. On dolazi u dramatičnoj odjeći, kao posrednik koji u nama budi ispravan pristup, kroz poštovanje i obožavanje onoga što je Uskršnja Imaginacija, kozmička Uskršnja Imaginacija. I sada, oko Ivanja, pred nama se javlja – da to opišem ljudskim izrazima koji su naravno samo približni – iznimno ozbiljan lik koji se uzdiže, žareći se toplo iz prožimajuće Inteligencije (crvena glava u žutoj, Tabla 5). Imamo utisak da ova figura oblikuje svoje svjetlosno tijelo iz zračeće Inteligencije. A da bi se to dogodilo na vrhuncu ljeta, mora se pojaviti nešto što sam već opisao: elementarni duhovi Zemlje moraju se vinuti prema visinama. I dok to rade, utkivaju se u sjajnu Inteligenciju tamo gore, a sjajna ih Inteligencija prima u sebe. I iz tog svjetlucavog zračenja uzima svoj oblik figura koju sam upravo spomenuo.

Ovaj oblik stara je instinktivna vidovitost smatrala božanskim, i možemo mu dati isto ime pod kojim je bio poznat i tada. Možemo reći: U ljeto, Urijel se javlja usred sjajne Inteligencije.

Jesen	Mihael
Zima	Gabrijel
Proljeće	Rafael
Ljeto	Urijel

Upravo se s najvećom ozbiljnošću ovaj predstavnik tkajućih kozmičkih sila, koji nastoji utjeloviti sebe u svjetlosnom ruhu, pojavljuje u vrijeme ljeta. Ima još stvari koje možemo razmatrati kao djela koja postiže Urijel u zračećem svjetlu - Urijel, čija vlastita inteligencija nastaje uistinu iz zajedničkog djelovanja planetarnih sila našeg planetarnog sistema, kojega podržava djelovanje zvijezda stajaćica Zodijaka; Urijel koji u svojim mislima čuva misli kozmosa. Zatim, sasvim izravno, javlja se osjećaj: vi oblaci ljeta, obasjani Inteligencijom, u kojima se gore ogledavaju plave kristalne formacije zemlje dolje, kao što ove plave kristalne formacije zrcale zauzvrat sjajnu Inteligenciju ljetnih oblaka – iz vašeg sjaja javlja se usred ljeta, lik ozbiljnog izgleda, koncentrirana imaginacija Kozmičkog Razumijevanja.

Djela ovog utjelovljenog Kozmičkog Razumijevanja, ove kozmičke Inteligencije, sada se utkivaju u svjetlo. Pomoću privlačne snage u koncentriranoj kozmičkoj Inteligenciji Urijela, srebrne sile (bijelo) povlače se na gore, i u svjetlu ove unutarnje sjajne Inteligencije, kako ju se vidi sa Zemlje, one se javljaju kao sjajna sunčana svjetlost koja se zgušnjava u veličanstvenost zlata. Čovjek ima trenutni osjećaj da svjetlucavo srebro koje struji od dolje na gore prima suncem obasjana blistavost. I zemaljsko se srebro – izraz je sasvim točan – mijenja se kozmičkom alkemijom u kozmičko zlato koje živi i tka  visinama.''

Ako ova zbivanja pratimo dalje, kroz kolovoz, stječemo dojam nečega što dovršava Mihaelov oblik koji je već opisan. Rekao sam vam od čega je napravljen Mihaelov mač i odakle zmaj crpi svoj život. Ali sada, u sjajnoj ljepoti, koja se duhovno javlja iz kozmičkog tkanja na vrhuncu ljeta, pitamo se: odakle Mihael, koji nas vodi do jesenskog vremena Miholja, odakle Mihael dobiva svoju neobičnu odjeću – odjeću koja malo sja u zlatnom sunčanom sjaju, a potom nutarnje sjaji kao srebrno iskričavo zračenje unutar zlatnih nabora? Odakle Mihael dobiva ovu zlatom protkanu, srebrno sjajnu odjeću? Ono dolazi iz onoga što se oblikuje u visinama kroz srebro koje zrači prema gore i zlato koje teče prema njemu; iz transformacije koju snage sunca vrše na srebru koje iskri iz zemlje. Kako se jesen približava vidimo kako se srebro koje je zemlja dala kozmosu vraća kao zlato, a snaga ovog preobraženog srebra izvor je onoga što se događa u zemlji za vrijeme zime, na način kako sam opisao. Sunčano zlato, oblikovano u visinama, u vladavini Urijela za vrijeme sredine ljeta, spušta se dolje kako bi tkalo i teklo kroz dubine Zemlje, gdje oživljava elemente koji usred zime traže da postanu živi rast slijedeće godine.

Vidite dakle, kada dođemo do vremena klijanja, nicanja života, ne možemo više govoriti o materiji prožetoj duhom, kako govorim o Zemlji zimi. Moramo govoriti o duhu protkanom materijom – odnosno sa srebrom i zlatom.

Naravno, ne smijete ovo uzimati grubo; morate misliti o srebru i zlatu razrijeđenima iza ljudskog mjerenja. Tada ćete moći osjetiti da je sve ovo svojevrsna pozadina za kozmičko, svjetlošću ispunjeno djelovanje Urijela, a pred vama će se pojaviti čisti izraz lika i pogleda Urijela.

Osjećamo čežnju da razumijemo ovaj nevjerojatni pogled, usmjeren prema dolje, i imamo dojam da moramo gledati okolo da shvatimo što on znači. Njegov smisao prvo se razotkriva našem umu kada kao ljudi učimo gledati duhovnim očima još dublje u plave, srebrno sjajne dubine Zemlje u ljeto. I vidimo da oko ovih srebrno sjajnih kristalnih zraka tkaju oblici – gotovo da bi ih mogao nazvati uznemiravajućim oblicima – koji se neprestanu skupljaju i raspršavaju, i opet skupljaju i raspršavaju.

Tada možemo primijetiti – vizija će za svakoga biti različita – da su ovi oblici ljudske pogreške koje se ističu u kontrastu prema prirodnom redu pravilnih kristala ovdje dolje. I upravo na ovaj kontrast Urijel upućuje svoj ozbiljni pogled. Ovdje se za vrijeme sredine ljeta istražuje u potrazi za nesavršenostima čovječanstva u kontrastu prema pravilnosti rastućih oblika kristala. I upravo ovdje iz ozbiljnog pogleda Urijela dobivamo utisak o tome kako je moral isprepleten s prirodnim.

Ovdje moralni poredak svijeta ne postoji u nama samo kao apstraktni impulsi. Jer sada dok mi uobičajeno gledamo na carstvo prirode i ne pitamo – ima li morala u rastu biljaka ili u procesu kristalizacije? – sada vidimo kako su na vrhuncu ljeta ljudske greške utkane u pravilne kristale koji su stvoreni u normalnom tijeku prirode.

S druge strane, sve ono što je u čovjeku vrlina i ljudska izvrsnost uzdiže se sa srebrno svjetlucavim linijama i vide se kao oblaci koji okružuju Urijela (crveno). Ulazi u sjajnu Inteligenciju, preobraženo u oblakolika umjetnička djela.

Nemoguće je gledati sve ozbiljniji pogled Urijela koji je usmjeren prema dubinama Zemlje, bez da se vidi nešto nalik krilatim rukama, ili rukolikim krilima, uzdignutima u ozbiljnoj opomeni, a ova gesta Urijela izaziva u čovječanstvu ono što bih mogao nazvati povijesna savjest. Ovdje se na vrhuncu ljeta javlja povijesna savjest koja je u današnje vrijeme postala neuobičajeno slaba. Kao da se objavljuje u Urijelovoj upozoravajućoj kretnji.  

Naravno, sve si ovo morate predstaviti kao Imaginaciju. Ove u stvari veoma stvarne, ali o njima ne mogu govoriti na način kako fizičari govore o pozitivnom i negativnom, o potencijalnoj energiji i tako dalje. Moram govoriti u slikama koje će oživjeti u vašim dušama. Ali sve izraženo u ovim živim slikama je stvarnost, to postoji.

''I ako smo sada došli do toga da spoznamo vezu između ljudske moralnosti i kristalnog elementa dolje i ljudskih vrlina sa sjajnom ljepotom gore, i ako ove povezanosti primimo u naše unutarnje iskustvo, prava Ivanjska Imaginacija će se pojaviti pred nama. Jer Ivanjska Imaginacija postoji, baš kao što postoji Miholjska Imaginacija, Božićna Imaginacija, Uskršnja Imaginacija.

Tako se duhovnom promatranju ova slika javlja kao svojevrsna kulminacija: gore, kao da je osvijetljena snagom Urijelovih očiju, nalazi se Golubica (bijelo). Srebrno svjetlucavo plava dolje, koja se uzdiže iz dubina Zemlje i povezana s ljudskim slabostima i greškama, čini sliku Majke Zemlje (plava). Bilo da je zovemo Demetra ili Marija, to je slika Majke Zemlje.'' Dakle, u upravljanju našeg pogleda prema dolje, mi ne možemo činiti drugačije doli u imaginaciji spojiti sve ove tajne iz dubina koje nadolaze da izgrade materijalnu Majku sve egzistencije; pošto je sve to koncentrirano u fluidnom obliku gore mi osjećamo i doživljavamo Duha-Oca svega oko nas. Sada promatramo rezultat zajedničkog djelovanja Duha-Oca i Majke Zemlje, koji tako prekrasno u sebi nosi harmoniju zemaljskog srebra i zlata visina. Između Oca i Majke vidimo Sina (Tabla 5). Tako se javlja Imaginacija Trojstva, koje je u stvari Ivanjska Imaginacija. Njena pozadina je Urijel, kreativni, opominjući Urijel.

Ono što predstavlja Trojstvo uistinu ne smije se pred duše donositi dogmatski, jer se tada daje dojam da takva ideja ili slika Trojstva može biti odvojena od tkanja kozmičkog života. To nije tako. U sredini ljeta trojstvo se objavljuje iz samog kozmičkog života, kozmičke aktivnosti. Ono nastupa s unutarnjom uvjerljivom snagom onda kada se – mogao bih reći – prvo prodre u misterije Urijela.

Ako bismo predstavljali vrijeme Ivanja na ovaj način, morali bismo imati pozadinu u obliku luka ili nadsvođenu, s likom Urijela i pokretom na način kako sam ga opisao. A nasuprot ove pozadine morala bi se pojaviti živa slika Imaginacije Trojstva. Bila bi neophodna posebno uređivanje; trebao bi to biti učinak slike koja se radi brzo, možda umjetničkom upotrebom hlapljivih tvari ili slično. I ako bi se prava imaginacija ovih stvari prizvala pred ljude da je dožive, moralo bi to biti u vrijeme Ivanja. Za Uskrs imamo cjelovitu sliku samo kada je dovedemo u dramatičnu formu, kada bi se morao predstaviti Rafael koji je prisutan kao učitelj u Misterijskoj drami; Rafael koji uvodi čovjeka u tajne ljekovite prirode, ljekovitog kozmosa. Na sličan način, u vrijeme Ivanja, sve ono što se može vidjeti u tkajućim slikama moralo bi se promijeniti u snažnu glazbu, kako bi kozmički Misterij, onako kao ga čovjek može doživjeti u ovo doba Ivanja, mogao govoriti našim srcima.

Moramo zamisliti kako bi se sve ovo što sam opisao trebalo umjetnički izraziti, s jedne strane, u slikarstvu i kiparstvu. Ali onome što se doživljava na ovaj način mora se dati život muzičkih tonova koji utjelovljuju poetski motiv koji se igra u našim dušama dok osjećamo naš put do velikog Urijela, aktivnog u svjetlu, koji priziva u nama moćnu impresiju trojnosti, Trojstva. Ovaj srebrni sjaj što zrači iz dubina i objavljuje se u oblikotvornoj ljepoti svjetlosti gore, mora se izraziti za Ivanje kroz odgovarajući muzički instrument. Tako bismo trebali, kroz ove muzičke harmonije, pronaći našu unutarnju harmoniju s kozmosom, jer bi u njima trebala zvučati tajna čovjekovog zajedničkog življenja s kozmosom u vrijeme Ivanja. Svemu ovome trebao bi se dati zvuk u glazbi, kako bismo gledajući gore u visine mi gledali na tkanje zlata kozmosa, i kako bismo vidjeli sjajni oblik Urijela kako izranja iz svjetlom ispunjenog zlata koji usmjerava svoj pogled i svoju kretnju dolje prema zemlji kako sam opisao. Sve ovo ne bi trebali biti u nekoj fiksnoj formi, već u živom pokretu. To bi bio jedan motiv, nebeski motiv kroz kojega čovjek može osjećati sebe sjedinjenim, s jedne strane, sa sjajnom Kozmičkom Inteligencijom.  

S druge strane, tamo dolje, on se osjeća sjedinjenim s tendencijom prema fiksnim oblicima; s onim što je uronjeno u plavičastu tamu izvana iz koje isijava srebrnasti sjaj. Tamo dolje on osjeća materijalne temelje aktivnog duhovnog bića. Visine postaju Misterije, Dubine postaju Misterije, i sam čovjek postaje misterij unutar Misterija Kozmosa. Sve do u svoj koštani sistem čovjek osjeća kristalno oblikotvornu snagu. Ali on također osjeća kako je ta ista snaga u kozmosu sjedinjena sa živom snagom svjetlosti gore na nebesima. On osjeća kako sve što se ostvaruje kroz čovječanstvo kao moralnost u ovim Misterijima Visina živi i tka u ovim Misterijima Dubina, te u njihovom spajanju. On se više ne osjeća razdvojen od svijeta oko sebe, već smješten unutar njega, sjedinjen gore sa sjajnom Inteligencijom, u kojoj on doživljava, kao u utrobi svjetova, svoje najbolje misli. On se osjeća sjedinjen dolje, sve do svog koštanog sistema, s kozmičkom kristalizirajućom silom – i opet oboje sjedinjeno jedno s drugim. On osjeća svoju smrt sjedinjenu sa duhovnim životom svemira; i osjeća kako ovaj duhovni život žudi probuditi kristalne sile i srebrno sjajni život usred zemaljske smrti.

Sve bi ovo, također, trebalo zazvučati u muzičkim tonovima – tonovima koji nose ove motive na svojim krilima i postaju dio ljudskog iskustva. Jer ti motivi postoje. Ne moraju se tražiti; mogu se pročitati u kozmičkoj aktivnosti Urijela. Upravo ovdje Imaginacija prelazi u Inspiraciju.

No, čovjek u određenom smislu živi kao utjelovljena Inspiracija, kao biće koje je u postojanje uvedeno pomoću Inspiracije, u Misterijima visina i dubina i u Misteriju njihova sjedinjenja. On živi u Misterijima prema kojima Duh-Otac pokazuje prema gore; u Misterijima prema kojima Majka materije pokazuje prema dolje, Misterijima čije sjedinjenje nastaje time da Krist iz zajedničkog djelovanja Duha-Oca i Majke-Zemlje stoji izravno pred ljudskom dušom kao podržavajući Duh Svijeta.

Ono što se tka iz svih ovih kozmičkih tajni mogao bih pred vas staviti na slijedeći način. Kao da bi čovjek, smješten usred svega što se događa u sredini ljeta, trebao osjećati nešto nalik ovome. Prve riječi nastoje predočiti kako se Urijelov pogled koncentrira u Inspiraciju, sjedinjen sa Duhovnim tonovima cijelog zbora:

Gledaj naše tkanje Sjajeće oduševljenje Grijuće življenje	Visine	Schaue unser Weben Das leuchtende Erregen Das wärmende Leben	Behold our weaving, The kindling radiance, The warming life.
Živi zemaljski održivo I dišući obliko nvano Kao istinski djelatno	Dubine	Lebe irdisch Erhaltendes Und atmend Gestaltetes Als wesenhaft Waltendes	Live in the earth's sustaining, and in the form-giving brathing, with the power of true being.
Osjećaj svoje udove ljudske Što nose sjaje nebeske u djelujućem jedinstvu svijeta	Sredina - Unutarnje biće čovjeka	Fühle dein Menschengebeine Mit himmlischem Scheine Im waltenden Weltenvereine	Feel the limbs of man, From the heavens illuminated, In the strenght of worlds united.

U ovih devet stihova nalaze se Misterije Visina, Misterije Dubina, i Misterije Sredine odnosno unutarnjeg bića čovjeka. Tako imamo sve skupa sakupljeno kao kozmičku izjavu ovih Misterija Visina, Dubina i Sredine, koja zvuči u svemu poput tonova orgulja i trube: 

Tvari se zgušnjavaju Greške se ispravljaju Srca se pročišćavaju

Es werden Stoffe verdichtet Es werden Fehler gerichtet Es werden Herzen gesichtet.

Substances a densified, Errors are judged and rectified, Hearts are sifted.

Ovdje imate ono što može prožeti čovjeka u sredini ljeta, potpomažući ga, veličajući ga, potvrđujući ga – Ivanjska imaginacija ispunjena Inspiracijom, Ivanjska imaginacija ispunjena Imaginacijom – u ovima riječima:

Gledaj naše tkanje Sjajeće oduševljenje Grijuće življenje	Visine	Schaue unser Weben Das leuchtende Erregen Das wärmende Leben	Behold our weaving, The kindling radiance, The warming life.
Živi zemaljski održivo I dišući oblikovano Kao istinski djelatno	Dubine	Lebe irdisch Erhaltendes Und atmend Gestaltetes Als wesenhaft Waltendes	Live in the earth's sustaining, and in the form-giving brathing, with the power of true being.
Osjećaj svoje udove ljudske Što nose sjaje nebeske u djelujućem jedinstvu svijeta	Sredina - Unutarnje biće čovjeka	Fühle dein Menschengebeine Mit himmlischem Scheine Im waltenden Weltenvereine	Feel the limbs of man, From the heavens illuminated, In the strenght of worlds united.
Tvari se zgušnjavaju Greške se ispravljaju Srca se pročišćavaju		Es werden Stoffe verdichtet Es werden Fehler gerichtet Es werden Herzen gesichtet.	Substances a densified, Errors are judged and rectified, Hearts are sifted.

Iz elektronske biblioteke Steinerovih djela dostupne javnosti na:  www.elib.com

Prijevod s engleskog: Snježanka Jadrijević, 5/2013.

Samo za internu upotrebu pojedinaca i  antropozofskih grupa.

Javno objavljivanje prijevoda, kopiranje, umnožavanje i korištenje dijela ili cjeline prijevoda

u javne svrhe dozvoljeno samo uz dozvole prevoditeljice i vlasnika ©.

snjezanka@yahoo.com; 095/8272-501