IDEMO U KUPOVINU

Nekad se ovako kupovalo! Ljubaznog prodavača možeš naći na velikoj tržnici u Harkanju (Mađarska), možda na Hreljiću (da barem nešto proda), u ponekom malom kvartovskom dućanu. Sve ostalo puno arogancije, kao da plaćaju kupcu da dođe i odnese robu.

Na žalost nisam sigurna ni da Trgovačka škola uopće negdje egzistira gdje se učilo kako postati i biti dobar trgovac. A dobar trgovac može prodati i rog umjesto svijeće a da se kupac ne naljuti, nego misli kako je dobro prošao.

E, ali malih dućana je sve manje, većinu malih dućana su zatvorili ili preselili u velike trgovačke centre. A trgovci – prodavači su ljudi koji nisu ni čuli za trgovačku školu. To su najčešće oni koji su sretni što su dobili i takav posao bez obzira na svoje obrazovanje, ponekad su to akademski obrazovane osobe. No tijekom školovanja nisu učili kako biti prodavač i kako se ophoditi sa kupcem koji je ponekad dosadan, što bi u narodu rekli „zakeralo“.

Evo nekoliko mojih iskustava u posljednjih dva mjeseca:

Kupim preko internet shopa električnu peku. Stigne paket već za dva dana, ja sretna, otvorim, kad tamo nema garancije, nema upute (ima samo na engleskom) i još otrgnuta jedna mala drška za vrata.

Nazovem i objasnim i kažu, nema problema, vratite na naš trošak. I bi tako. Onda su me zvali pa pitali mogu li mi poslati drugu peku, naravno da nisam htjela ponovo riskirati s njima i rekla sam da neću. Pomalo iznerviran glas na drugoj strani je rekao UREDU i za nekoliko dana vratili su mi novac.

Prije nekoliko dana dobijem mail u kojem mi VIP potvrđuje narudžbu telefona. Nazovem ih a oni pojma nemaju o čemu pričam, ali ipak za jedan dan stigne novi mail u kojem kažu da je narudžba poništena. Nije neka cijena, samo 27,00 kuna, ali je iza toga vjerojatno automatska pretplata na barem godinu dana.

Pa nakon tri dana stigne novi mail pa opet potvrđuju narudžbu nečega što košta preko 2.500,00 kuna. Opet reagiram, opet nemaju pojma, pa onda nazovu idući dan i ispričavaju se jer je bila GREŠKA U SISTEMU.

A isto je bilo i prije godinu dana. Stalno neke greške. A ja bih rekla to je APP (ako prođe, prođe).

Odem prije nekoliko dana u Yisk i kupim tri zavjese koje bi trebale štiti prostor od sunca. Kako sam trebala nešto na njima skratiti, otvorim jednu, odrežem višak, onda otvorim drugo pakiranje a ono za tri nijanse svjetlije. Nazovem trgovinu, kažu donesite, zamijenit ćemo.

U trgovini utvrde da je greška u pakiranju i zamijene mi za pravu nijansu. Nije kriv prodavač, nisam kriva ja, ali za očekivati bi bilo da se u ime svoje firme barem ispričaju. Ali to ih nisu učili niti naučili.

Koje da uzmem, koje je pravo, koga da pitam? Tu su samo blagajnice. A one pojma nemaju o čemu pričam i što je bolje i kvalitetnije. Kupi pa ćeš saznati!

Jučer odem u BAGAT, kupim neke konce, trake, i rajferšlus koji se prodaje na metre. Pitam gospođu hoće li mi staviti klizačena taj 5-metarski rajferšlus. Da, naravno. I ode i prostoriju pokraj trgovine i nema je i nema, onda ja kažem drugoj prodavačici da njezine kolegice nešto dugo nema. I ona onda ode do one koja „pravi“ i pita je onako diskretno IDE LI TI, na što ova onako drčno odgovori, da da. I nakon koje minute eto nje, na brzinu ugura u moju vrećicu (već sam sve platila) i ja odem sretna što je konačno kupnja obavljena. Dođem kući i vidim da je napravila nešto fenomenalno. Kako rajferšlus (zibzar po naški) ima dva dijela, jednu je stranu na nekoliko mjesta nabrala (nacigovala).

Danas odem i pokažem joj a ona me pita u čemu je problem. Pa baš sam se naljutila i pitam je da li mi na čelu piše da sam glupa i ako nije znala nešto napraviti mogla je zamoliti kolegicu i mogla mi je reći da to ne može, ne bih ni kupila. Ružno je to što mi je to kukavički ugurala u vrećicu. Onda ona kaže neka idem majstoru u susjednu prostoriju i neka ga zamolim da on to ponovo napravi. Pa onda sam se stvarno naljutila i kažem da je to ona zabrljala i neka izvoli sama odnijeti. I ode, a ja čekam i čekam. Na kraju ona opet dođe i zamoli da ipak odem i kažem majstoru što želim. Da poludiš!

Odem majstoru a on bijesan, kao što si ja umišljam, neka odrežem, neka sama vodilicu namjestim, oni to i onako rade dobrovoljno itd. Kažem ja njemu, ne mora raditi ništa, doći ću u ponedjeljak kad im bude šef prisutan. I onda je ipak odlučio da to napravi, a čini mi se da bi mi najradije opalio pljusku.

Pa kažem čovjeku da sam više puta kupila isti takav zibzar i da je bez ikakvih problema prodavačica stavila vodilice. U čemu je problem, a on kaže da trošim njegovo dragocjeno vrijeme. Nema veze što je njegova radna kolegica napravila problem zbog kojeg sam ja izgubila vrijeme, potrošila malo goriva, platila parking (za prvu zonu).

Nedavno odem servis „Gorenje“ kupiti grijač za bojeler, ponesem knjižicu koju smo dobili uz njega, ali kaže čovjek u servisu NE IDE TO TAKO, morate donijeti serijski i neznamkojibroj jer on ovako ne zna kakav grijač trebam. Ne da mi se ići ponovo kući pa ponovo u grad, nazovem doma pa mi snaha pročita oznake sa bojlera, vratim se u servis a on okreće i prevrće brojeve, gleda u monitor, vrti glavom i taman odlučio da mi kaže NE jer tu nešto sa brojevima ne štima. Onda mu kakžem da pogleda još jednom i nekako pronađe koji tip grijača mi treba.

Pitam se da li je kriv čovjek koji radi u servisu, da li bi trebao imati nekvu uputu, kakvi grijači za koje tipove i godinu proizvodenje trebaju. Kriva je firma koja mijenja svake godine novi tip, a ljudi koji mijenjaju dijelove i koji ih prodaju pojma nemaju što tražimo. U pravilu vam kaže da donesete dio (u ovom slučaju grijač) a to bi u nekom slučaju izazvalo potrebu da dođe majstor (neće besplatno) da pregoreni grijač izvadi, da ponovo dođe kad nabavim novi grijač (opet ne besplatno) pa ga ugradi. I kad sve izračunate blizu ste kupnji potpuno novog bojlera, po cijenu koju ste na kraju platili.