HAJDE DA GRADIMO SVIJET NOVE ODANOSTI
Hajde da gradimo svijet nove odanosti. Hajde da ne znamo tko smo dok nismo Božji. Hajde da ne znamo gdje smo dok nismo jedni drugima u srcu.
Hajde da ničega nemamo dok sebe nemamo. Hajde da budemo što nismo nikada bili, jer nismo umjeli biti. Hajde da se mijenjamo, pa će se dom promijeniti, pa će se ulica promijeniti, pa će se grad promijeniti, pa će se zemlja i svijet promijeniti, pa će se promijeniti zapis u zvijezdama.

*

VRIJEME MI JE REĆI KAKAV JE RASKOŠAN DAR OVO ŠKRTO DOBA
Vrijeme Mi je reći kakav je raskošan dar ovo škrto doba. Ono nagoni vas da dođete k Meni. Ono nagoni Mene da dođem k vama. Ono je tako tijesno da nemate kud nego k Meni. Ono je tako opasno da nisam smio ni časka oklijevati. Ono je tako bogohulno da ga ništa ne može spasiti osim Boga.
Vrijeme vam je shvatiti da ste izabrali najbolje vrijeme.

*　
BLAŽENI VAM ZAVIDE, I NEBESNICI BI SE RADO MIJENJALI S VAMA
Blaženi vam zavide, i nebesnici bi se rado mijenjali s vama.
Za ovo mesto gnusa i bijesa dali bi vam sve svoje miline, sva čista nebesa, sve svoje rajske krajobraze, svijetle staze i svetačku slavu.
Izabrao sam mrak i bijedu za susret s vama; pristali ste na jad i trulež zbog susreta sa Mnom. Zašto baš vi, to je Moja tajna.
No znajte, anđeli vam zavide, pa vam noću nude rajsko blago za vašu sirotinju; ali vi noću znate da od vaše bijede nema ništa vrednije, od sjaja bez Mene da nema ništa bijednije.

　
*

DOVEO SAM TE U SVOJ VRT, CVIJETE
Doveo sam te u svoj vrt, cvijete.
I sada radi svoj posao: miriši.
Sve je ostalo Moj posao – kiša i sunce, hlad i zemlja, grablje i motika, pa čak i crv, koji vam svrdla u srcu korijena.
Ah, ne brinite ni za što – izdišite svoje jasminske i ljiljanske duše u vjetar, i prepustite Meni brigu o vjetrovima.
O mirisu se radi, cvijeće moje, o mirisu se radi
　*
　
ČEKALI STE DA VAM KAŽEM SVOJU TAJNU
Čekali ste da vam kažem svoju tajnu.
　Reći ću vam: vi ste Moja tajna.
Čekali ste da vam kažem kako ću u vašu zemlju, u vaš kraj, u vašu kuću doći.
Reći ću vam: u vama ću doći.
Čekali ste da vam kažem što ću tada reći, što ću učiniti.
Reći ću vam: reći ću i učiniti ono, što vi budete tada rekli i učinili. Ne bojte se, ne sumnjajte u sebe.
Iz ruke vas Svoje puštam, golubovi Moji. Svakomu je na tjemenu upisan dan, sat, mjesto i lozinka.
Ne možete pročitati što vam piše na tjemenu. To je tajna.
Vi ste ta tajna, iako ju ne znate. Vi ste Moj dolazak, iako ne znate kada ću doći. Vi ste Moja riječi djelo, iako ne znate što će iz usta vaših poteći, iz ruku se vaših pružiti.
　 　　

　
TAMNA JE NOĆ, DUŠO
Tamna je noć, dušo,
　zar si zaboravila kakve je boje svjetlost?
Zaboravila si svjetlost
　i tvoj se zaborav naziva tama,
　tvoj zaborav jeste tama.
A što je svjetlost, dušo, sjeti se?
Sebe se sjeti, svjetlosti, dušo, sjeti se.
　
　*

PLANETA SVJETLOSTI S KOJE STE DOŠLI
Planeta svjetlosti s koje ste došli, ova je Zemlja, ali ne u ovom vremenu. Ja vas uvijek gledam u svjetlosti; vi zatvarate oči da biste sebe sanjali u njoj.
Jedan te isti pokret roni kroz slojeve doba, dok ne izroni na površinu vremena. U kojemu dobu živite? Zar u ikojem? Zar niste izronili na pučinu svjetlosti kao mjehuri iz dubine? Zar se niste već rasprsnuli, zar vas još ima pod opnama, dok blistav, bistar, golem uzduh čeka da vas udahne? 　

　
DUŠO KOJA KORIŠ SEBE
Dušo koja koriš sebe, ne kori se.
Dušo koja žališ sebe, ne žali se.
Dušo koja ne ljubiš sebe, ljubi se.
Dušo koja ljubiš sebe, ljubi se.

　
　
OBUJMI SVOJOM LJUBAVLJU ONE KOJI SU GNJEVNI
Obujmi svojom ljubavlju one gnjevne, jer ti su nevoljeni. Izvidaj im duboke rane od nevoljenja, stišaj im krvnu groznicu od hladnog prezira; uvjeri ih da su dobri, i dobri će postati. Divljima pokaži da su dušom pitomi, i oni će postati umiljati.
Budi im živ dokaz da su ono što bi htjeli biti.
　
　
PREČKU PO PREČKU, LJESTVAMA
Prečku po prečku, ljestvama, spuštaš se u pakao bolesnih umova.
Na svakoj prečki po jedno gorko otkriće, po jedan sudar 　s razumom.
Najprije ti šapćem da su zli dobri a nepravedni da su u pravu, i tako zbunjujem tvoju slutnju; no jedino tako sprječavam tvoju preranu i prežestoku osudu; polako ti dopuštam silazak u pakao – postupno, kako sama ne bi podlegla otrovnim parama, kako ne bi zamrzila one kojima ne treba tvoja mržnja, već tvoja sućut.
Znaš li koja je jedina zaštita od blata i smrada pakla? Bol duše nad njegovim žiteljima, plačsrca nad njihovim mrakom.
Prečku po prečku spuštaj se u sve veću dubinu svoje sućuti.

　
POZVAO SAM VAS U RAJEVE SVOJE, ALI PUTEM KROZ VAŠ PAKAO
Pozvao sam vas u rajeve Svoje, ali putem kroz vaš pakao.
Ne vjerujte paklu, raju vjerujte; ne gledajte sjene i mrkline i rabote nečistih; nosite na dlanu Moj poziv i obećanje kao zapaljenu svijeću od koje uzmiče mrak.
Znajte: nema kraćega puta, nema lakšega puta, nema težega puta u Moje dvore nebeske.
Ne vjerujte paklu ni onda kad kroza nj prolazite. Raju budite vjerni, makar ga niste još sreli. Nevjera raju jedini je pravi pakao kojemu se ništa ne može.
　
　
PRIJE NO ŠTO SAM TE PO ZRACI SVJETLOSTI SPUSTIO NA ZEMLJU
Prije no što sam te po zraci svjetlosti spustio na zemlju, u tijelo čovjeka, ti si Meni nešto obećala. Svaka te zraka svjetlosti podsjeća na tvoje rođenje. Ali što te podsjeća na tvoje obećanje?
Pogledaj niz svoj bok: zaiskrio ti je mačsvjetlosti u koricama. Pogledaj u svoje srce: tamo ćeš vidjeti svoje obećanje, željno ispunjenja.
Imaš još samo toliko vremena koliko ti treba da pogledaš. Imaš još samo toliko snage koliko ti treba da se ispuniš.
*
　
SLUŠAJ ME U SEBI
Slušaj Me u sebi, ma kako Me krnje čula i razumjela; jer i krhotine Mene u tebi bolje su od cijelih besjeda koje slušaš oko sebe.
　
*
　
NE PROSIPAJ RIJEČI
Ne prosipaj riječi kao biser, nego kao sjeme.
*
　
PUSTI NA USTA NETOPIRE
Pusti na usta netopire što se kriju u tvojim zakutcima; poplašio sam njihov san – cvil i skika što se čuje od njih je, nije od tebe.
Jer to su davno zaostali noćnici za koje si tvrdila da su izumrli; promatraj njihovu paniku spokojno, otvori sva vrata i prozore i gledaj kako te napuštaju...

　
　
USTRAJ, PLAMENJE MOJE
Ustraj, plamenje Moje,
ostaj na Mojem ognjištu,
vatru Mi hrani, vatrom se hrani,
vatrom se pokrivaj, na vatri počivaj –
ne zapadaj u pepelni san koji vam kaze da niste vatra.
Ostajte budni u vatri koja spaljuje sve sto nije vatra.
　*

　
　
IAKO JE JESEN, NIJE SVATKO ZREO
Iako je jesen, nije svatko zreo. Jer nije jesen jesen, nego je jesen zrelost. I nije proljet proljet, nego je proljet spremnost.
Stoga: ne nastoji ni oko pupoljka ni oko ploda, pusti im njihovo proljeće i njihovu jesen.
　
*

NISAM TI DAO TERET DA GA NOSIŠ, VEĆ DA GA ZBACIŠ
Nisam ti dao teret da ga nosiš, već da ga zbaciš.
Nisi se razboljela da boluješ, već da naučiš kako ćeš zdravlje čuvati.
Nisi dobila teško zbog teškog, već zbog lakoće koju nisi na vrijeme razumjela.
I čovjek si postala da bi Boga očima vidjela, dušom dotakla i čovjek više ne bila.
　
　
DRUGI SU TI VAŽNI DA BI IM POMOGLA
Drugi su ti važni da bi im pomogla, ali ne i da se prema njima ravnaš kao prema vjetrokazu. Za savjet pitaj Mene jedinoga, ravnaj se prema Meni jedinomu.
Drugi su ti važni da bi im služila. Tu prestaje njihova važnost za tebe. Neka vjetri vrte vjetrokaze, ti osluškuj oluju ili lahor Mojega daha u tebi.
　
　
ĆUTIŠ LI KAKO SE VRIJEME UVLAČI U SEBE?
Ćutiš li kako se vrijeme uvlači u sebe, kako se s oba kraja skraćuje? Kako se svojim obodom steže oko jezgre koja se skuplja? Ćutiš li kako se vrijeme u svomu dobu meškolji?
Kako je neduboka tvoja duplja, kako će te lako u njoj naći lovac na stare dugove i nevraćen novac! Kako je plitka tvoja špilja, kakav je tanak zastor ta zbilja!
Sitniš menjaš za velike svote, svakim satom otplaćuješ godinu, i ne shvaćaš kako je dobro ovo vrijeme što se u svom dobu skraćuje.
Ne bojte se, niste vi ničija divljač! Iz jazbina sami izađite i nađite već jednom to što tražite! U međuvremenu se vrijeme stišće i ubrzo će pući pod vlastitim tlakom: sunce i zemlja načas će stati, a onda će krenuti suprotnim smjerom, konačno kući.
O stoljeće, o doba, o godina vremeloma!
Ćutite li kako vrijeme u vama drhti od slutnje? Ono zna da za sva vremena više neće biti nevremena.
　
　

TRAŽIM OD TEBE ONOLIKO KOLIKO IMAŠ
Tražim od tebe onoliko koliko imaš.
Ne razmišljaj je li to mnogo ili malo.
Od prosjaka ištem mrvicu, od bogataša očekujem blago.
Ali u mojim očima mrvica i blago jednake su veličine
i jednako teže na Mojoj vagi.

　
　
NE SILI NIKOGA DA SE HRANI MJESEČEVIM 　KAPIMA
Ne sili nikoga da se hrani mjesečevim kapima; ne otvaraj nasilno kljun male ptice.
Radije joj pjevuši, mami je slatkim cvrkutom koji je sam sobom ono što hrani nejake.
　

　
BUDI HRABRA BITI TI
Budi hrabra biti ti.
Tvoja je dužnost biti ti.
Široko, dokle segne oko,
prostri svoju vjernost sebi
i na njoj gradi svijet za druge.
　
　
　
VOLJETI SAM VAS UČIO
Voljeti sam vas učio; ni sam ništa bolje ne znam.
Voljeti – to je sve što vam valja naučiti.
Ali kako se uči voljeti? Voljenjem se uči voljeti.
Počnimo od ovog časa, zavolimo sebe. Zašto sebe, upitat ćete.
Zato što vas Ja volim, zato što Sebe u vama volim,
i kako da onda vi ne volite sebe kad Ja volim Sebe u vama?
Voljeti vas učim; ništa bolje ne znam. Ne znajte ni vi.

　
NE PITAJ TKO ŠTO RADI I ŠTO BI TI TREBALA RADITI
Ne pitaj tko što radi i što bi ti trebala raditi. Prvo što ti o prste zapne, učini. Ma kako bilo beznačajno i po tvom mnijenju neprikladno, od Mene ti je; uzmi i ne pitaj za druge zadatke, po tvom mnijenju uglednije i korisnije.
Moj posao je vaš karakter, a ne vaš ugled i vaša korist.
　

　
KAŽI SVIMA SVOJIMA DA SU MOJI
Kaži svima svojima da su Moji, i da ne brinu toliko i tako. Kaži im da dolazi dobro doba kad će se svima dati znanje da su Moji; kaži im da će vjerovati u stvari o kojima njihova misao i ne sluti.
Kaži ljutitima oko sebe da se Bog ne ljuti.
Jer Bog je milosrdan, i milosrđe Mu seže kud ne seže ni misao ni mašta; jer Bog je takav da prašta i kad Ga nitko ne moli da prašta.
　

*
ŠALJEM TE SVIJETU, ALI NE ZBOG SVIJETA
Šaljem te svijetu, ali ne zbog svijeta: zbog tebe Ja tebe šaljem u svijet.
Uči od svijeta, ali ne o svijetu: o sebi uči.
Svijet će ti reći ako ga pitaš.
A možeš ga i ne pitati, možeš ne znati da možeš pitati, možeš ne slutiti da je odgovor tu...
Ali ako pitaš svijet o svijetu, on će te sa slašću vući za nos.
　
*　
IMENUJ NA DANJEM SVJETLU STANOVNIKE SVOJIH DUPLJI
Imenuj na danjem svjetlu stanovnike svojih duplji i jazbina; kad ih imenom njihovim krstiš i prozoveš, oni će uvenuti, jer oni mogu živjeti samo pod nepravim imenom, i nekršteni.
Pogledaj pod kakvim su se imenom sakrivali. Pogledaj kakvom će se imenu odazvati. Pod grivom su se lavljom sakrivali, cvilu će se mišjem odazvati.
　
　
NE MISLI NA PROMAŠAJE SVOJEGA GAĐANJA
Ne misli na promašaje svojega gađanja. Misli na metu i na njezinu nepromašivost kad jednom svane jutro tvojega pogotka.
　
　
SAD JE VRIJEME KAD NA SVJETLO DANA IZLAZE MRAKOVI
Sad je vrijeme kad na svjetlo dana izlaze mrakovi i more, i izlazeći, zamračuju ljudski zrenik i obzor svijeta. Izlazeći, oni zovu na izlaz mrakove i tmuše iz svih tajnih kutova, iz svih skrovišta u duši – oni zovu svoju djecu, mrakoviće, da krenu s njima tamo kuda kreću.
Ne bojte se: tuga i bijes što drmaju vašim umom, tijelom i životom, napuštaju vas kao poražena vojska.
Povucite se u dom Oca svojega i odatle gledajte kako odlaze – tužni, bijesni, poraženi.
　
　
PADAJU MASKE, OSTANITE MIRNI
Padaju maske, ostanite mirni, padaju maske, ostanite hrabri, padaju maske, ostanite na svojemu mjestu jasno uspravni.
Padaju maske na sve strane, bespomoćno, kao jesenje lišće.
I kad spadne maska i s vašega lica, duboko u vaše zgranute ruke, bit ćete prvi put nasamu sa svojim obrazom. A Ja ću biti svećenik te samoće, svjedok vjenčanja jednoga s Jednim.
　
NE SUDI: SVI ĆE LJUDI DOĆI PO SVOJ ZAVRŠNI RAČUN
Ne sudi: svi će ljudi doći po svoj završni račun. Doći će opaki, čedni, mudri i bezumni; ne sudi, jer Ja sam taj koji sjedim za svjetskom blagajnom i naplaćujem račune za izlaz. Nekima vraćam ostatak, od nekih tražim dospijetak, nekomu produljim rok, nekomu oprostim dug.
Ne sudi: svi će ljudi doći po svoje, i neće ga moći skriti ni u torbu, ni u džep; a s tuđim Me neće prevariti.
Ne sudi: svi će ljudi na sud stići, stići ćeš i ti.
　
　
POSIJ SJEME KOJE SAM TI DAO
Posij sjeme koje sam ti dao; ali ne zastaj i ne osvrći se, ne proveravaj je li raž ili pšenica, je li visoko izrasla ili nisko, je li uopće niknula.
Posij sjeme koje sam ti dao: kruh je, hljeb je, pogača je nasušna. Tvoj je posao da se ne osvrćeš na ono što posiješ: kruh li je, hljeb li je, pogača li je nasušna; ili je zemljin pobačaj.
Ipak, znat ćeš kada će kruh na trpezi osvanuti i glad se utoliti: kad se, idući dalje, osjetiš čudno sita.
　
　
OVO JE VRIJEME NEVRIJEME
Ovo je vrijeme nevrijeme, i ovo je doba nedoba, koje u čovjeku traži nečovjeka; ovo je zao čas, koji dolazi po svoje.
Izvrnite džepove, istresite torbe – bacite zlu ono što je u vama njegovo, ali za zlom ne pođite, tek mu njegovo vratite.
Ovo je zlosret velika, ali za vas može biti još veće oslobođenje.
　
　
IZ SVOJEGA SRCA PUŠTAM VAS U SVIJET
Iz Svojega srca puštam vas u svijet kao zrake ljubavi. Gdje padnete da blagoslov sijete, kud prođete da svjetlo pronesete, i ništa neka ne bude tako moćno da vas skrene ili savije.
I da se vratite istim pravcem a smjerom prema roditeljskom domu; obavljena posla, dodjite Mi u tihe smiraje.