Nakon gostovanja u podcastu s divnom Mimi, dobila sam i dalje dobivam puno vaših poruka. Dubokih, čudesnih, prekrasnih
Neke su me onako iz srca i nasmijale jer su se odnosile recimo na to da biste ranije pročitali ili poslušali nešto što bih pisala ili govorila i koliko god se trudili, ništa se ne bismo razumjeli, a kod Mimi ste vidjeli da sam i „normalna“ i da se bavim i običnim ljudskim situacijama. 🥰

Uvijek ponavljam da smo svi mi ljudi, nevezano što smo i mnogo više od toga i svi smo imali i imamo svoj put. Jedna je divna duša tako pokrenula jednu od tema i zamolila me, ukoliko osjetim inspiraciju, da odgovor napišem javno jer je tema vrlo aktualna. Svojedobno sam već pisala o ovome jer se često vratim unutar spoznaja na odnose, no napisat ću ponovno, s trenutne razine poimanja ove teme jer nikad nismo isti i neprestano se naša spoznaja širi i produbljuje.
Osoba je boravila nekoliko godina u jednom hramu i učila o bezuvjetnoj ljubavi, a nakon izlaska odande, pokušala je stečena znanja primijeniti u realnosti u kojoj se našla. Ona su se ponajviše odnosila na veze s drugim ljudima, posebice one dublje prirode na koje ju je njena duša zvala. U jednom takvom odnosu dobila je i dijete. No ono što je zapravo bio njen glavni izazov je to što su joj znanja o bezuvjetnoj ljubavi koja je stjecala izvan stvarnih iskustava zapravo otežavala boravak u odnosima jer su je navodila na beskrajnu toleranciju, praštanje i razumijevanje raznih oblika ponašanja za koje je isprva vjerovala da su ljubav ili dio nje, no Duša joj je sve više kopnila, sve se više udaljavala od sebe, osvijestila je da je iscrpljena i da samim time ni svom malom djetetu ne daje ono što mu je potrebno – radost, mir i ispunjenje i pitala me je kako je moguće da je činila i čini sve iz ljubavi, a da se stvari odvijaju u ovom smjeru.

Referirala se i na moje izlaganje o odnosima i zatvaranje krugova gdje bi to bilo na ljudskoj razini jako bolno, ali nužno za dalnji put i spoznaju što Ljubav uistinu jest te što želi od nas.

Priča ove osobe priča je mnogih od nas. Za nju nismo nužno trebali provesti nekoliko godina izolirani od fizičke realnosti i učeći o ljubavi u hramu. Dovoljno je da smo se identificirali s pričama ljudi oko nas, slijedili usvojene obrasce ili romantičnu viziju iz romana i filmova. Nezdravi odnosi, a to su oni odnosi u kojima nam se ne pristupa s ljubavlju i iz nje čitavo vrijeme, čak i kad se nimalo ne slažemo oko neke teme, pa ponekad i posvađamo, što je normalno ako je u pitanju bliski odnos, ne spadaju pod ljubav kao takvu.

Oni mogu imati potencijal ulaska u ljubav, ljubav sama po sebi može takav odnos potaknuti na uznesenje (a i ne mora, ovisi o mnogo stvari, a prije svega o razini svijesti aktera odnosa), no oni nisu ljubav. Osoba koja doista ima sposobnost voljenja i voli, ne može ostati hladna na emociju "svog" čovjeka.

Osoba koja doista ima sposobnost voljenja, ne odlazi i ne dolazi kako joj se prohtije, ne mijenja aktere na pozornici po trenutnom raspoloženju, ne bježi od onih koje voli i koji ju vole, ne distancira se, ne obasipa usputne prolaznike posebnim tretmanima, dok istodobno zanemaruje „svoje“. Osoba koja ima sposobnost voljenja nas, unatoč možebitnim izazovima u svom životu, uvijek grli i tu je ako smo i mi tu i grlimo, nevezano za prirodu ili daljni tijek odnosa. Ljubav je recipročna i magična sila, ona nije igra nezrelog ega koji se pogubio u pričama o nevezanosti ili navezanosti.

Svaki onaj put kad se nađemo u odnosu koji ne podržava obostrani rast, gdje se ne uvažava naše emotivno tijelo ili ga se uopće ne vidi i ne prepoznaje, a što je izazvano odsustvom empatije s druge strane, Duša se skuplja i traži od nas da se probudimo u ime ljubavi.

Duša zna da podržavanje stanja u kojem je skupljena nije ljubav, čak i onda kad ne može tog trena izići iz te priče jer je emotivno upletena ili vezana raznim strahovima, svjesnim ili podsvjesnim, kao i raznim uvjerenjima.

Zato je rad sa sobom koji uključuje samosvijest, svijest o tome što je ljubav, Duša, unutarnja snaga, ali i kako postaviti granice onome što ljubav nije, odnosno osvješćivanje svoje prave prirode najizgledniji put do življenja sretnih i ispunjenih odnosa ili ispunjenog životnog iskustva.

Um voli duga i spora učenja, Duša voli trenutna buđenja.

Kad jednom kroz nju čovjek uvidi koliko je čaroban, kad žena koja je do tada svoju moć investirala u spašavanje iluzije osvijesti Čarobnicu u sebi, a muškarac na tom istom mjestu Čarobnjaka, sve se mijenja.
Duša traži da se povežemo s njom.

Tada nastupa svjetlost.

I tada nam se ono što smo nekada nazivali ljubavlju čini samo kao magloviti prikaz nekog pradavnog sjećanja.

Hvala, Živote na svemu i svima 💛🙏

Marina Papec