U tekstu koji slijedi pokušaću predstaviti jednu zaista zanimljivu pojavu kod ljudi koji su, uslovno rečeno, započeli odredjeni proces samospoznaje i budjenja. Nije mi cilj ovom prilikom da ikoga kritikujem, napadam ili ogovaram ali jednostavno želim da ukažem na činjenicu koliko raznih vrsta zamki i prepreka sadrži „matrix kontrolni sistem (KS), odnosno sila koja vlada i upravlja ovim našim „pojavnim“ svijetom i koliko može biti pogubno dejstvo našeg ega i „lažne“ ličnosti na potencijale i mogućnosti izlaska iz začaranog kruga „tećedenzitetskog“ (3D) materijalističkog postojanja. Na samom početku naglašavam da ni u čemu ne želim samog sebe da izdvojim iz opisa i analiza koje slijede, osim po tome što mi često pada na pamet da razmišljam o ovakvim pojavama, ali šta će to sve kasnije u praksi donijeti pokazaće vrijeme samo.


Lažni „proroci“ i autoriteti

Koliko je ogromna čovjekova želja i htjenje da predstavlja neku veličinu i autoritet svi mi znamo. Ljudi su bukvalno programirani da uvijek i u svakoj prilici za sebe traže više priznanja i uvažavanja nego što realno i objektivno zaslužuju. Na kraju, zbog takvih stvari se često i krv prolijevala a povrijedjena sujeta i čast su činile od ljudi prave zvijeri i monstrume koji su zarad održavanja fiktivne, odnosno „samoprojicirane“ stvarnosti bili spremni na sve. Ono što podrazumijevam pod „fiktivnom“ ili „samoprojiciranom realnošću“ (wishfull thinking ili željeno stanje) jeste sve ono što mislimo o samima sebi i drugima, odnosno svijetu u kojem živimo a što nema veze sa jednom čvrstom i objektivnom realnošću, tj. stvarnošću. Npr. objektivna realnost može biti da se neka osoba preko svake mjere posvećuje nekom hobiju ili strasti i da počinje ozbiljno da zanemaruje svoje obaveze na radnom mjestu kao i osjećanja prema nekim bliskim ljudima. Kad im se na tako nešto ukaže ogromna većina ljudi u startu aktiviraju razne „programe“ ili bolje rečeno počinju da samoprojiciraju jednu realnost tako što ubjedjuju i druge i sebe same da se radi o prolaznim problemima ili bezazlenim pojavama kojima ne treba davati velikog značaja. Da se radi o problemu koji je užasno ozbiljan i koji zavredjuje maksimalno angažovanje u borbi sa njim i njegovom rješavanju gotovo niko neće odmah priznati. A zašto? Zato što u takvim prilikama navlačimo razne maske, startujemo odbrambene mehanizme i slične stvari samo da nebi razotkrili pravu istinu i suštinu stvari o nama a prava istina i suština stvari jeste objektivna realnost, kakva god da bila i svidjala se nama ili ne.

Isto tako, za nekoga može biti prava istina i suština stvari da stepen spiritualnog napretka koji je do sad ostvario ni izbliza nije onakav kakav bi on htio ili onakav kakav on „samoprojicira“ (želi). Razne „mentalno-psihološke“ zavrzlame kojima se takvi ljudi bave iz razloga kako bi pridobili što više sljedbenika, publiciteta ili bolje rečeno pažnje u konačnici ne znači ama baš ništa ni njima ni onima koji im vjeruju. Ono što znači i ono što je relevantno jesu objektivne činjenice i objektivna realnost, baš onakva kakva jeste a ne željena ili samoprojicirana.


Ezoterička hijerarhija

Takve individue stvaraju čitave kvazi-ezoteričke strukture koje imaju sva obilježja prosječnih „društveno-socijalnih“ tvorevina, dakle sa uredjenom hijerarhijskom strukturom članova u vidu majstorkih ili učiteljskih zvanja, forumskih titula i formalnih pripadnosti nekakvih „elitnih“ ispostava, tj. ogranaka u čije okrilje ulaze samo oni pažljivo odabrani od strane vodje ili vodja takve strukture. Sve ovo možda i nebi bilo toliko loše da nije samo po sebi cilj. I zaista ako se iskreno upitamo šta je cilj našeg bavljenja pitanjima samospoznaje na način da svjesno stupamo u razne kontakte sa ostalim ljudima sličnih razmišljanja i očekivanja onda se meni kao logičan odgovor nameće samo potreba za trajnim i suštinskim povezivanjem sa sličnim ljudima radi efikasnijeg sprovodjenja procesa budjenja i samospoznaje.

Uvijek je lakše kad sa nekim možemo podijeliti razna znanja, iskustva, mišljenja, kad se u nekim trenucima možemo osloniti na nečiju podršku, savjet ili uputu. Umrežavanje sa više sličnih ljudi, tj. koji imaju zajedničke ili slične ciljeve i očekivanja može zaista učiniti čuda.

Medjutim, sasvim je moguće da čovjeka jednog dana na nekim „ezoteričkim mjestima“ dočekaju razne za ego primamljive ponude u vidu počasnog članstva u nečemu, nekakve titule ili bliže i initimnije veze i odnosi sa glavnim učiteljem ili učiteljima.
U takvim situacijama ljudi često počinju da gube „tlo pod nogama“ i zaborave šta im je glavni i primarni cilj bavljenja pitanjima samospoznaje. Dostizanje odredjenih zvanja i titula u takvim kvazi-strukturama u nekim prilikama i kod nekih ljudi počinje da se nameće kao glavni i osnovni cilj njihovih aktivnosti a s druge strane takvi ljudi aktiviraju masu programa u svojoj podsvjesti koji ne dozvoljavaju nikakav „glas razuma“ ili neki vid otriježnjenja koji bi mogao eventualno otvoriti oči i ukazati na čistu laž i manipulaciju koja se razvila iz svega toga.


Po nekom mom skromnom mišljenju bavljenje ezoterijom i samospoznajom jeste najzahtjevniji, najteži i najkomplikovaniji posao kojeg bi se ikad mogli prihvatiti na ovom svijetu. Mnogobrojne zamke i prepreke ljudima koji stanu na takve staze i puteve servira KS ili kako je to opisano u istočnoj gnostici onime što se podrazumijeva pod dejstvom „generalnog zakona“. A dejstvo generalnog zakona je prilično prosto. On nastoji samo da vrati zalutale „ovčice“ u tor i ništa više. Pitanje je hoćemo li mi dozvoliti da nas vrate opet nazad. A jedna od osnovnih stvari u svemu tome jeste da nikad ne smijemo izgubiti kakav takav kontakt sa objektivnom realnošću. Čovjek je užasno podložan raznim „promijenjenim stanjima svijesti“ ili bolje rečeno bijegovima od istine i suštine stvari. Ali svaki takav bijeg jeste poraz samo za nas i nikog više i nikog se više to i ne tiče. Svako od nas je sam za sebe odgovoran za svoje postojanje i ono što učini ili ne učini. A ono što što sami učinimo ili ne učinimo direktno će se odraziti na nas i naše postojanje. U svemu tome ne vidim apsolutno nikakvog smisla da se u tolikoj mjeri srozavamo i prihvatamo razne ezoterijske titule, zvanja ili nekakva samoproglašenja i proglašenja raznih gurua, majstora, učitelja, naguala i sličnih na takav način koja bi značila bijeg i zatvaranje očiju pred stvarnošću i istinom. Skidam kapu svim pravim ljudima od znanja, kojima je jedina svrha i smisao života da to znanje nesebično dijele sa svim drugim ljudima koji su za to zainteresovani. Skidam kapu ljudima koji u životu ne drže do ikakve hijerarhije osim kad nastoje da se ne raspravljaju sa policajcem koji ih zaustavi zbog prebrze vožnje. Skidam kapu svakome onom ko na sve druge ljude gleda sa stanovišta koegzistirajućih bića koja pred sobom imaju za proživjeti masu teških životnih lekcija i koja su samo zbog toga vrijedna poštovanja. Ako neki od tih ljudi pokuša na bilo koji način da krade ili otima energiju od takvog čovjeka on to sigurno neće dozvoliti ali neće dozvoliti ni samom sebi da u svojim očima po ičemu bude bolji ili vrijedniji od bilo koga drugog.

Svi mi se kad tad moramo probuditi i pogledati istini u oči, ono što ćemo tom prilikom vidjeti će umnogome zavisiti od toga koliko smo se isprljali i onečistili od brojnih iluzija i laži ovog sadašnjeg života.