Tko može pročitati gornje zapisano i ne biti potaknut na razmišljanje? Mene su i riječi i stihovi potakli zapitati se, a gdje smo onda mi - ljudi? Nije li u našoj vjeri uz Presveto Trojstvo - Isusova majka Marija centralni lik!? Nisu li i kroz čitavo Sv. Pismo žene iskazane u više navrata u vrlo važnim, čak i odlučujućim ulogama. Je li to poruka o tome kako bi u jednom normalnom svijetu trebala postojati i rodna ravnoteža? A postoji li? Ne. Pa čak ni u svećenstvu. Pustimo li žene, razmišljat ćemo o ratovima. Ratovi su ili osvajački pohodi ili su vjerski obojani. Koliko vjera na jednome svijetu. I svatko tvrdi da je baš njegova vjera jedina vjera. Da je baš njegov Bog jedini Bog. A da nismo mi samo atomi u stanicama Božjeg tijela. Najsitnije čestice Božjega bića kojima je veličina udarila u glavu? Ako i jesmo, mora da smo zloćudni atomi zloćudnih stanica koje napadaju Božje tijelo. I čini mi se da je Bog baš odlučio uzeti svoj lijek!

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk