Turistička putovanja u svemir više nisu bauk niti SF. Ali je SF potpuno prirodno i otvorena srca otići prijateljima na kavu. Jer, hoću li smetati? Trebam li se najaviti? Ima li prijateljica sređen stan ili nije stigla pospremati, pa da je ne dovedem u neugodnost? Možda nema ni kave u kući? Odustajem. Ići ću neki drugi puta - koji nikada neće stići... ... ovo je otprilike shema prema kojoj se sve više i više udaljavamo jedni od drugih.

Nismo tu, nismo u sadašnjosti, ne živimo sadašnji trenutak "ne uređujemo prema vlastitom ukusu taj trenutak". Sve smo podredili željama nekoga tko nam je zaista potpuno minoran u životu. Nekome dopuštamo da dirigira našim životima. I bespogovorno šutimo gubeći u toj šutnji i onaj najintimniji dio sebe. Dozvoljavajući taštima da se osjećaju Bogovima.

Gotovo da smo postali nekakvim idolopoklonicima nekakvih mizernih samozvanih božanstava bez pokrića - koja to koriste i upravljaju nama u našem strahu - za budućnost. A što se prijatelji imamo bojati za budućnost, ako smo kroz sadašnji trenutak protrčali i ne registriravši ga, a kamo li proživjevši!?? O kojoj to budućnosti brinemo? Bez vremena za "smiješak i frule"!???

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk