Razmišljajući o gornjoj pjesmi trenutno mi na pamet padne ona o "vrijednosti čovjeka" : Vrijediš onoliko koliko si ljudi učinio sretnima za svojega života. Jesam li to uspjela? Nadam se, onoliko koliko je u mojoj moći. Trudim se. Ne želim da moj Most ostane bez otisaka mojih "cokula"... jer kako ću Njime proći kad mi zatreba, a kad na njemu ne bude mojih tragova da mi pokažu put!?
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk