Družim se samo s lijepim ljudima.
Ljepota nema veze s izgledom, godinama ili kako se nose.
Ova ljepota isijava iznutra prema van.
Srce im je svjetiljka, koju ne gase i ne pale po potrebi, već ona svijetli stalno.
Ti ljudi šire svjetlost na sve strane. Kroz svoje riječi, svoja dijela i kroz osmijeh...
Zadnjih sam godina podosta ljudi odbila da mi budu društvo. Ne zato što su ovakvi ili onakvi, već sam se loše osjećala uz njih.
Na svom putu da postanem svoja, trebala sam naučiti kako se zaštititi od utjecaja drugih ljudi.
Ljudi istresaju svoje frustracije, stanja, emocije i razna zahtijevanja na druge, na razne načine, a najgori je onaj okom nevidljivi, energetski način.
Znalo mi se dogoditi da sjednem pored osobe i doslovce fizički osjetim kako tonem u neki crni ponor.
Često je razina radosti bila najviša dok sam bila sama sa sobom.
Mi smo ljudi čudesna bića. Predajemo sve svoje drugima, kao tijela različitih temperatura, ne bismo li došli do nekog izjednačenja i ravnoteže.
To su i fizički i metafizički zakoni, kojih treba postati svjestan. Zbog sebe i drugih.
Zaštita od utjecaja drugih je potrebna, jer zaista nismo tu da odrađujemo tuđe energije. Sigurna sam da svatko sam sa sobom ima dosta posla i da je to jedino pravedno.
Situacija je drugačija, kad je osoba svjesna sebe i svojeg unutarnjeg stanja pa zatraži da ga se posluša. Ne mora čak ni tražiti pomoć ili savjet.
Dovoljno je da je iskrena.
Iskrenošću štiti i sebe i onoga koji je spreman poslušati.
Sve se svodi na otvorenost srca.
Tu onda nema srama ili straha.
Jednostavno si ono što jesi i ne hraniš se drugim ljudima.
Ali iskrenost je najteža i najčasnija karakteristika ljudskog bića. Baš kao i poštenje.
Mnogi malosvjesni ljudi misle da je iskrenost slabost.
Iskrenost ne vidim samo kao zaštitu, već osjećam i njenu ogromnu moć.
Primijetila sam da me mnogi neiskreni izbjegavaju, jer ispada da se boje što ću reći. Ili su čak lažno ljubazni pa glumataju nekakvo nepotrebno, lažno suosjećanje, nastalo na temelju svojih uvrnutih predrasuda. Shvatila sam da gledaju kako bi se oni osjećali u sličnoj situaciji.
Kako uopće objasniti ikome, da moje situacije, napokon ja stvaram?
Ali nebitno...
Zaštita, za koju zamolim svakodnevno, odbija neiskrene ljude. Nevjerojatno je kako to nepogrješivo djeluje.
I djeluje samo ako sam ja u potpunosti iskrena sama sa sobom.
Moram priznati da me sve ovo ugodno iznenadi...
Oni, koji stanuju u mom srcu, češće su i u mojoj fizičkoj blizini. Ili bar imamo nekakav kontakt preko telefona, mreža...
A ostali, ne mogu puno prodrijeti u moj "rajski" prostor, jer su me napokon počeli ne podnositi i ne vide me više kao svoju hranu.
Ako me slučajno podnose, trebam samo zinuti i reći nešto golo iskreno.
Dođe k'o sveta vodica za nečastivog.
Ma divota...

Sandra Salopek