--------------------

Belaj (Istra)

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga

Belaj je selo u hrvatskom delu Istre. Nalazi se na teritoriji opštine Cerovlje u Istraskoj županiji.Prema popisu iz 2001. godine ima 18 stanovnika.

U selu postoji nekadašnji ladanjski dvorac plemićke porodice Auersperg, uređena krajem 15. veka, kao i kapela Sv. Henrika, u čiji je zid uzidana nadgrobna ploča Martina Mojsijevića, koji je u 15. veku bio gospodar obližnjeg Kozljaka. Ploča je početkom ovog veka preneta iz pavlinske crkve na Ćepičkom jezeru. Na oltaru kapele se nalazi renesansna pala s likom Sv. Henrika.

 

 

-------------------------

 

 

Belaj

 

 

Od Paza vas makadamska cesta vodi prema Belaju, jednom od najljepših istarskih dvoraca. Dvorac ima 4 krila koja zatvaraju unutarnje dvorište. Krila imaju dva kata, a uz dvorište s unutarnje strane nalaze se arkade. Izgrađen je krajem 16.st. što vjerojatno objašnjava njegov više stambeni, manje obrambeni izgled. U kapelici koja je u sklopu dvorca nalazi se nadgrobna ploča Martina Mojsejevića, jednog od gospodara Kožljaka. Ispisana je glagoljicom, a na njoj je i godina njegove smrti (1492.)

Na istom je mjestu prije izgradnje dvorca postojala vojna utvrda (prvi pisani dokument gdje se spominje Belaj datira iz 1367.).

U starim dokumentima iz 16.st. kao vlasnik dvorca spominje se Juraj Barbo koji je bio i vlasnik Kožljaka. Vjerojatno je upravo on izgradio današnje zdanje. Sredinom 17.st. dvorac dolazi u vlasništvo obitelji Auersperg, a ostaje u njihovom vlasništvu sve do kraja II svj. rata. Nakon rata dvorac je nacionaliziran, pa je neko vrijeme u njemu smještena i poljoprivredna zadruga. Danas je u privatnom vlasništu. 

Državno kulturno dobro Belaj u Istri kupio ruski političar Garipov

srijeda, siječanj 21, 2009

Barokni ladanjski dvorac Belaj kupio je lanjskog ožujka, bivši ruski političar, kojemu smo sada saznali ime. Radi se o bivšem zamjeniku ruskog ministra za goriva i energetiku Valeriju Zainuloviču Garipovu.

Dvorac okružen prostranim vinogradima (u državnom vlasništvu) zapravo je kupila pulska tvrtka za nekretnine i putnička agencija Clavis, čiji je osnivač i jedini član Uprave ovaj ruski političar, a na Trgovačkom sudu u Pazinu upisana je 13. srpnja 2007.

Premda cijena koju je novi vlasnik platio ostaje nepoznata, izračunom naplaćenog poreza na promet nekretnina, koji je s kontinuirane godišnje cifre poskočio za 200-tinjak tisuća kuna, može se prognozirati da je transakcija bila teška oko osam milijuna kuna.

Dvorac je, nakon što država, Istarska županija i Općina Cerovlje nisu pokazale interes, Rusu prodala tvrtka Istros iz Roča, čiji je osnivač Sunčana Gobo, a koja ga je kupila sredinom 1999. za 663 tisuće kuna od Općine Cerovlje.

Gospodarske zgrade su od 1997. u vlasništvu Zorka Ivića iz Boljuna, koji ih je tada kupio od Purisa. Na pitanje o prodaji objekata ruskom kupcu, Ivić kaže: »Da sam ih htio prodati, to bih već odavno napravio«. U tijeku su stoga razgovori dvaju vlasnika objekata, koji bi mogli rezultirati dogovorom o objedinjavanju i revitalizaciji kaštela, koji bi zatim ponudio brojne sadržaje, saznajemo od Ivića, koji zasad ne želi reći o kakvom se projektu radi.

- Bilo bi preuranjeno i neozbiljno bilo što najavljivati, treba skočiti pa reći hop, smatra Ivić. Dodaje da se projekt ponude Belaja već izrađuje. Uostalom, lanjskog srpnja ruski vlasnik sanirao je krov, a uskoro bi trebali početi radovi u glavnom objektu. Ivić tvrdi da Zainulovič Garipov želi biti transparentan i prihvaćen u zajednici. Vjeruje da će o namjerama otvorenije moći pričati kad se početkom veljače sastane s njime te kada dobiju suglasnost konzervatora i Općine. Naime, rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture od 23. rujna 2003. godine barokni arhitektonski ladanjski sklop Belaj s okolicom - kultiviranim krajolikom - ima svojstvo kulturnog dobra i upisan je u registar zaštićenih kulturnih dobara RH.

Vrstan geofizičar

Na internetskim se stranicama može saznati da je Valerij Zainulovič Garipov, jedan od najboljih ruskih geofizičara, rođen 1944. godine u gradu Kargali, Čistopoljskom rajonu tatarske autonomne sovjetske socijalističke republike. Studirao je na kazanskom sveučilištu gdje je 1969. diplomirao na geofizičkom odjelu. Nakon toga u zapadnom se Sibiru bavio eksploatacijom nafte i plina, a zatim zaposlio u tvrtki Nizhnevartovskneftegeofizika, gdje 1983. postaje generalni direktor. Četiri godine kasnije postaje zamjenik direktora odjela za geofizičke radove pri sovjetskom ministarstvu za industriju goriva, a 1993. načelnik odjela za geofizičke radove ruskog ministarstva za goriva i energetiku, dok 1996. postaje zamjenik ruskog ministra za goriva i energetiku. Na tome mjestu ostaje do 2001., kada odlazi u mirovinu.

Otad je predsjedatelj pododbora za razvitak industrije goriva pri trgovačko-industrijskoj komori Ruske Federacije.

Glas Istre

------------------------------

Prvi put sam bio prisutan u berbi grožđa u Belaju, sada davne 1998. ili 1999. godine, potom još u dva navrata. Kada su berači grožđa doznali od riječana da se bavim spisateljstvom, domači istrijani radnici sa gazdinstva, počeli su me opsjedati pričom o njihovom Drakuli. Da imaju i oni njihovog istrijanskog Drakulu, ali se nitko prvi dan nije usudio pričati, tek drugi dan jedan traktorista mi reče da je to bio Auersperg Habzburg koji je otimao tek porođenim majkama malu djecu, tako da su one morale: "Dojiti breka!" Vodio je teror nad domaćim pučanstvom, svi su ga se bojali i strijepili pred njim. Da bi više doznao pozvali su me k sebi nakon bere, da obiđem njihova sela i zaseoke i da će mi narod podrobnije pričati što je na stvari i više reći. Nisam navratio u te krajeve i više od ovog izrečenog ja nisam doznao.... Nebi bilo loše posjetiti Belaj i narod toga kraja, ta predaja trebala bi se zapisati.

U Rijeci, 03.02.2009. godine          

Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/